Zvali su ga El Padrino odnosno Kum, Bill Gates kokaina... Tko je Miguel Angel Felix Gallardo, čovjek oko kojega se vrti priča u četvrtom Narcosu gdje ga zovu još i Mršavi? Odgovor je jednostavan – riječ je o čovjeku koji je učinio narkokartele onakvima kakvim ih danas poznajemo.
Ne u smislu brutalnog nasilja, već u smislu organizacije i efikasnosti zahvaljujući kojima i danas u šahu drže praktično cijeli Meksiko, ne dajući mu da se izvuče iz pakla korupcije, te koji su Ameriku upoznali s dostupnim kokainom koji je i danas među najprodavanijim opijatima. I, naravno, od Felixa Gallarda zanat je učio i jedan Joaquin Guzman Lera zvan još i El Chapo koji je danas optuženik u američkom suđenju stoljeća.
Kako se već da vidjeti u ponovo prilično točnom Netflixovu Narcosu, Gallardo je iznimno pametan, promućuran i pragmatičan tip. Porijeklom je iz meksičke savezne države Sinaloe, centra šverca drogom još prije negoli je shvaćeno da je najbolja lova u kokainu. Uredno je školovan, završio je srednju, studirao poslovanje. No, ipak se odlučio za policiju, odnosno za Policia Judicial Federal, saveznu pravosudnu policiju. Pametno, jer riječ je bila o jedinici koja je imala nacionalnu jurisdikciju, kroz regionalne i lokalne urede.
Krijumčarili drogu avionima
Sasvim je logično da su tadašnji krijumčari droge tu mrežu prepoznali kao savršenu za korupcijske kanale prema lokalnim političarima. Otišlo je to toliko daleko da je ta jedinica raspuštena 2002. godine zbog optužbi koje se više nisu mogle zaobići. Isto je shvatio i Gallardo koji je dopao u odjel za zaštitu obitelji guvernera Sinaloe Leopolda Sancheza Celisa. Budući narkobos brzo se s njim zbližava, postaje čak i kum guvernerovu sinu Rodolfu, te njegove političke veze koristi kako bi izgradio mrežu koja će mu otvoriti put prema izgradnji nečega puno isplativijeg od policijskog posla. Sustava za šverc u to vrijeme poglavito marihuane koju su tada uzgajali mnogi, i to u velikim količinama. Ispočetka je veze svojeg novog prijatelja Gallardo koristio za pomoć postojećim švercerima da bi iskoristio priliku koja mu se otvorila kada je ubijen Pedro Aviles Perez zvan El Leon de la Sierra, odnosno Planinski Lav, vladar droge 60-ih godina. Avilesa se smatra prvim velikim meksičkim krijumčarem marihuane, koji je usput bio i vizionar čije će ideje Gallardo kasnije posuditi. Aviles je, naime, prvi krijumčar koji je u tu svrhu koristio avione. Najbliži Gallardovi suradnici Rafael Caro Quintero i Ernesto Fonseca Carillo zvan Don Neto, tvrdili su uvijek kako su sve što znaju naučili upravo od Avilesa. Očito je onda i Gallardo puno toga naučio od njih jer je prvu suradnju s kasnijim vjernim prijateljima ostvario upravo korumpirajući lokalne dužnosnike kako bi Quintero za Avilesa pokupovao sve više plantaža gdje su se tada sadili marihuana i mak. No, lojalnost nije bila jedna od tih osobina jer se sumnja da je obračun s policijom u kojem je Aviles poginuo namjestio upravo Don Neto, ali ga nije ubio Gallardo kako se u seriji prikazuje.
Sada je put bio otvoren da trojac preuzme ono što je Aviles gradio više od desetljeća. Godina je, naime, 1978. Već ranih 80-ih još jedna okolnost snažno ide na ruku Felixu Gallardu i njegovima. Sjedinjene Države počinju snažno ometati glavni kanal dostave kokaina koji ide preko Miamija. Sada su Kolumbijci prisiljeni tražiti drugu rutu, a to je, logično, Meksiko. Tu u igru ulazi Hondurašanin Juan Matta-Ballesteros.
Značajno, prvo zbog situacije u kojoj Gallardo iskorištava ono što je vidio kod Avilesa, a to je korištenje zrakoplova u švercu, a onda i zbog toga da je Matta-Ballesteros imao dokazane veze s CIA-om gdje se njegovim avionima prevoze i narkotici i oružje za ‘contrase’ u Nikaragvi. Upravo će on uspostaviti izravni kontakt Gallarda i kolumbijskih kartela. To nije bilo nešto novo, već je Alberto Sicilia Falcon, Kubanac porijeklom, šef Zaljevskog kartela, ostvario tu vezu.
Zarađivali pet milijardi
Ovdje je serija prilično netočna kada tvrdi da je prvi to učinio baš El Padrino. Gallardo jest surađivao s Falconom u nastojanju da svojoj nastajućoj organizaciji priključi braću Arellano. Falcon-Sicilia završit će kasnije u zatvoru što je okolnost kojom se još jednom Gallardu otvara put za dominaciju u krijumčarenju, ovaj put kokaina.
Ispočetka je operacija funkcionirala tako da su umjesto novca Meksikanci uzimali polovicu tereta što je bilo puno profitabilnije. Neki procjenjuju da su Gallardo, Carillo i Caro Quintero na taj način povlačili oko pet milijardi dolara godišnje. Do 80-ih će klan Sinaloe, kako se na Gallardovu organizaciju tada gledalo, kontrolirati praktično svu ilegalnu trgovinu narkoticima u Meksiku. Povrh toga, bila je poglavito riječ o distribuciji, a ne više proizvodnji. Jer, kako će se kasnije vidjeti, neodustajanje prvenstveno Caro Quintera od proizvodnje dovest će Felixa Gallarda prvo u opasnost od konačnog zatvaranja, a prije svega u reorganizaciju koja će svijetu predstaviti meksičke kartele onakvima kakvima ih poznajemo danas. Aviokompanija koju je ustanovio Don Netov rođak Amado Carrillo Fuentes imat će desetke zrakoplova kojima se prevozio kokain, toliko da su ga prozvali Gospodarem neba. Bolje je Gallarda i njegov način razmišljanja uspoređivati sa sicilijanskom Cosa Nostrom nego bilo kojom kasnijom reinkarnacijom mafije. Jer, u osnovi je Gallardo prezirao nasilje držeći kako je ono loše za posao, a primjenjivao ga je samo onda kada je to bilo apsolutno neophodno. Na kraju, sustav korupcije državnih dužnosnika i policije temeljio se na principu ruka ruku mije čime je držao podalje i eventualne rivale koji bi se pojavili. Ono što nije dovršio, a hoće dvojica njegovih nasljednika, Joaquin Guzman Loera El Chapo te Ismael Zambada El Mayo, jest pranje novca kroz legalne biznise. Ova dvojica to će usavršiti do nevjerojatnih profita.
Ipak, i najsavršenijem se umu dogodi da pogriješi. Gallardo je pogriješio u dvije stvari. Podcijenio je želju prije svega Caro Quintera da ostavi proizvodnju poglavito marihuane što će ga skupo stajati. Cijena je bila i novi moždani napor koji je tražio da se sustav koji je kontrolirao s Carom Quinterom i Fonseca Carillom decentralizira. Znači, pojava Drug Enforcement Agency, koja je tada još agencija bez značajnijeg utjecaja među brojnim američkim sustavima sigurnosti, nije izgledala osobitom prijetnjom. No, riješenost nekoliko agenata koji su tajno radili na području Guadalajare, grada po kojemu je Gallardov kartel i dobio ime, dovela je do ključne pogreške koja izaziva temeljite promjene.
Ključni trenutak u povijesti DEA-e ubojstvo je agenta Enriquea Camarene Salazara zvanog Kiki. Čini se da je činjenica da DEA nije u to vrijeme bila preozbiljno shvaćena dovela do njezina podcjenjivanja, te su njezini agenti na terenu, tako i Kiki Camarena, mogli dobiti kvalitetne informacije koje su ih korak po korak dovele i do značajnih događaja. Takav je bio i onaj spektakularno prikazan u seriji. Racija na Rancho Bufalo u Chihuahui koji je pripadao Caro Quinteru rezultirala je uništenjem oko tisuću hektara nasada marihuane koji su godišnje donosili oko osam milijardi dolara i spaljivanjem ondje pronađenih deset tisuća tona marihuane vrijednih 160 milijuna dolara. Pothvat nisu mogli spriječiti ni ondje angažirani agenti meksičke tajne službe DFS koja se poput tumora provlači cijelom serijom gdje je prikazana kao državni zaštitnik krijumčara droge. To je uglavnom i istinito pa i malo više od toga jer je DFS istodobno bio iznimno uspješan u borbi s prokomunističkim elementima koji su nastojali uzdrmati meksičku državu a istodobno sjajno zarađivao u “dealovima” s narkošvercerima. Materijalna šteta koju je nanio prepad nije toliko uzbudila Cara Quintera i ekipu koliko činjenica da se ispostavilo kako Kiki Camarena ima poprilična saznanja o tome kako stvari funkcioniraju, kuda idu putevi korupcije i koga su zahvatili.
Činjenica da nitko nije znao za prepad govorila je sasvim dovoljno. Međutim, nije bila odluka Felixa Gallarda da se agenta DEA-e otme i ispituje uz teško mučenje nego je to djelo Cara Quintera koji se žarko želio osvetiti. Da se radi o iznimno brutalnom čovjeku svjedoči jedan događaj također opisan u seriji, a to je ubojstvo Amerikanaca Johna Claya Walkera i Alberta Radelata koje je Caro Quintero zamijenio za agente DEA-e bivajući svjestan da istraga o ubojstvu Kikija Camarene jača, te ih muči i ubija šiljkom za led. Na još brutalniji način skončao je i Camarena, mučen je 30 sati, na tijelu pronađenom tek mjesec dana nakon smrti bili su vidljivi i tragovi bušenja lubanje bušilicom, uzrok smrti bio je udarac ključem za promjenu guma na automobilu. Međutim, prije nekoliko godina pojavila se špekulacija da iza Camarenina ubojstva stoji - CIA. Jer, u interesu joj je bilo da zaštiti svoje linije trgovine drogom dogovorene s kartelima kako bi financirala naoružavanje nikaragvanskih “contrasa”. CIA je to, logično, žestoko opovrgnula. Kako god bilo, bijes je Reaganove administracije bio neograničen, uhićenja su morala uslijediti. I jesu, kazne koje su podijeljene bile su drakonske, po nekoliko doživotnih robija zaredom zajedno sa po 50 godina strogog zatvora.
Zatvorski dani
Caro Quintero zaustavljen je u bijegu avionom, no spašava ga 300.000 dolara mita meksičkom agentu. No, ipak je pao nešto kasnije u Kostariki. Međutim, nakon svih tih godina meksičko je pravosuđe donijelo 2013. godine odluku da je suđenje bilo neregularno i pustilo ga je. Unatoč američkom traženju da ga se odmah zatvori, koristi mali prozor u vremenu i bježi te je i danas na slobodi. Govori da žali zbog svega i želi samo mir. Carillo je dospio u zatvor u valu uhićenja, a danas je u kućnom pritvoru zbog lošeg zdravlja. Gallardo je u zatvor dospio tek 1989. godine, četiri godine nakon Camarenina ubojstva. Pisalo se da su sva trojica više u nekom kućnom pritvoru nego u zatvoru te da uživaju sve blagodati, prostor, televiziju, odličnu hranu... Iz zatvora je Felix Gallardo i dalje upravljao trgovinom drogom pa ju je i reorganizirao stvorivši nekoliko kartela koji međusobno ne ratuju i osigurao da sve neometano teče i u uvjetima kada neki od kartela zapadne u probleme. I on i Carillo u sve su uključili svoje nećake i nećakinje, nastavljajući barem obiteljski utjecaj.
Ipak, Gallarda 1990. šalju u zatvor visoke sigurnosti gdje potpuno gubi utjecaj. Smješten je bio u ćeliju 2,4 sa 4,4 metra iz koje nije smio izlaziti. Prije četiri godine je zbog lošeg zdravlja premješten u lakši zatvor, a još je zanimljivije da mu je za ubojstvo Kikija Camarene presuđeno tek lani.
Pogledajte video: Poznate osobe koje su uspjele u četrdesetima
Izvrstan tekst na kojem naravno nema nijednog komentara ali da je tema Nives Celzijus bilo bi vec jedno 2 soma😂😂