Sjedeći neki dan na kavi s našim legendarnim klavijaturistom Tihomirom Popom Asanovićem iz grupe Time, slučajno smo se dotakli filma "Toma" o kojem se nakon zagrebačke premijere puno pisalo. U razgovoru sam saznao da je  Asanović svirao s Tomom Zdravkovićem na početku karijere, šest mjeseci 1965. godine, kada su obojica bili mladi muzičari. Njegova sjećanja vrlo su zanimljiva i nadopunjuju priču koju možete gledati u filmu.   - Bilo je to krajem 1965. i početkom 1966., zajedno sam nastupao s Tomom šest mjeseci - prisjeća se Asanović.

- Zvali smo taj prostor Gradski podrum, ali bio je to Dom sindikata u Beogradu, koji je u podrumu imao posebnu dvoranu. Svirali smo šest dana u tjednu, samo smo ponedjeljkom bili slobodni. Inače su tamo svirali Džentlmeni i braća Jelić, kasnije su se nazvali YU grupa, rokeri su svirali čajanke od 16 do 19 sati, a mi smo nastupali od 20 sati do ponoći.  O tome kako su se spajali tadašnji prvi rokeri i ovi iz svijeta narodne glazbe, Asanović kaže da je imao sreću da je s Tomom Zdravkovićem svirao kao još mladi rock-muzičar te je puno toga naučio. Asanović je 1965. iz Skoplja došao u Beograd. 

Uvijek je bio elegantan
- Bio sam 17-godišnjak i tražio sam posao, a tamo gdje su se sastajali svi muzičari, glumci i menadžeri, raspitivao sam se za svirke - nastavlja priču o počecima svoje karijere. - Dali su mi preporuku da se javim Tomi jer je njegov klavirist slomio dva prsta. Svirao sam na nekom starom Steinwayu koji je bio potpuno raštiman pa sam stalno molio da se naštima kako treba (smijeh). I Toma Zdravković bio je tada na početku karijere, ali ipak stariji, imao je 27 godina. Asanović govori da su "svirali nešto malo zabavne muzike, pa starogradske pjesme, jer onda nije bilo cajki i turbofolka". - U to vrijeme Toma mi je znao reći  da mu na klaviru, sat vremena prije nastupa, pokažem neke akorde, pa smo desetak dana vježbali. Bio je jako nadaren. Sam je pisao tekstove i melodije, imao je pjesme koje će kasnije postati popularne, ali tada još nije ništa snimio.  Taj gusti radni raspored imao je prednosti i mana, a ni poroci nisu bili nepoznati, čega je i Pop Asanović bio svjestan. 

- Jako smo se puno družili, Toma je uvijek bio elegantan, imao je nekoliko odijela i košulja i uvijek je nosio kravatu. Ali je volio i popiti. Često je išao i na kockanje s onim mangupima na Dorćolu. Tamo je bila i Lepa Lukić i svi ti mladi pjevači, bacale su se one kockice. Znao je drugi dan doći na ručak bez kinte i reći: 'Pope, daj plati jedan grah s kobasicama' (smijeh). Bio je boem i veliki plejboj, imao je toliko snage da je to bilo fascinantno.  A sav taj životni stil bio je neizbježna pratnja iscrpljujuće radne etike višesatnog nastupanja koje je počinjalo u 20 sati, a nakon pola sata instrumentala, od 20.30 nadalje nije prestajao pjevati do poslije ponoći. 
- Bilo je tu velike zarade jer se sviralo po narudžbi i plaćalo pjesme - nastavlja Asanović. - Sve su to bile starogradske pjesme, a on je znao uključiti i neke svoje autorske pjesme koje smo prije toga naučili svirati. I publika bi ih odmah prihvatila, bilo je to nevjerojatno. Ljudi su sjedili za stolovima, naručivali večere, svake večeri bilo je krcato, a pogotovo petkom i subotom.  Reakcije publike bile su odlične, a neke pjesme znali su izvesti po četiri-pet puta tijekom večeri. 

- Jedan stol naruči nešto, a drugi nešto kontra, i stalno tako, pa je malo bilo i dosadno svirati par puta istu pjesmu. Ali bila je to odlična zarada, pogotovo meni kao mladom muzičaru. To mi je bila škola koja mi je donijela sigurnost, iskustvo i rutinu - ističe Asanović i dodaje: - Kao u svakom poslu, morate imati prakse. 

Spominje i detalj u navikama Tome Zdravkovića koji je odredio i njegov životni stil. - Imao je naviku o kojoj se ne zna dovoljno, nikada nije išao spavati prije pet-šest ujutro. Taj noćni život ga je kasnije na neki način i ubio. Tada mladi Pop Asanović starijeg je kolegu često pazio. 

- Sedam-osam puta stavljao sam ga u taksi i pratio kući, a sutradan mi je zahvaljivao. Inače bi završio na kocki i izgubio sav novac. A žene su ga obožavale.  Zdravković je znao mladom klavijaturistu reći da ga vodi na večeru, ali mladi Pop nije pio alkohol nego sokove. 

Toma bi za to vrijeme popio par rakija. Asanović bi ga pitao zašto ne pije pivo, ali bi mu odgovorio da mu ne paše.  On je pio, kaže Asanović, koji je to shvatio tek poslije mjesec dana nastupa, jer je morao izdržati pjevati po tri do tri i pol sata svake večeri i bio je pod pritiskom.  - Velika zarada svake večeri skupljala se u kutiji od violine koja bi stajala na klaviru i bila krcata tadašnjim dinarima - kaže Asanović i dodaje: - Zarađivalo se nevjerojatno, mogli smo za jedan vikend sviranja kupiti novi automobil. No, puno je novca i nestajalo kad bi se društvo prebacilo na neku drugu lokaciju, iako je Zdravković kasnije spomenuo da se malo riješio kocke. I Šaban Šaulić je znao doći poneku večer, bio je već velika zvijezda, a i Lepa Lukić je nekoliko puta otpjevala s Tomom nekoliko pjesama. To je bilo njegovo društvo, estrada u nastajanju. Već tada nazirali su se autorski počeci Tome Zdravkovića, čemu je svjedočio i Asanović.

Bio je jako muzikalan
- Toma Zdravković bio je nevjerojatno muzikalan, uvijek je imao neki papir i olovku i zapisivao. Znao je reći: 'Vidi onu crnu ljepoticu za stolom'. Pa dodati: 'Ima crnu kosu kao vranac'. Sve bi zapisivao u malu knjižicu s kvadratićima, to nikada neću zaboraviti. Tek kad bih slušao njegove pjesme, nakon nekoliko mjeseci, vidio bih da je sve to upotrijebio, bio je sjajan - kazao je Pop.   Znao je Zdravković pitati mladog talentiranog klavijaturista i koji akord gdje paše ili reći da nikako ne može doći do tona koji mu treba, pa bi mu Asanović pokazao neke harmonije, a Toma bi nastavio raditi vlastite nove pjesme. Nakon nekog vremena, Asanoviću, džezistu u duši, postalo je dosadno na tim svirkama i sredinom 1967. otišao je svirati u Njemačku. - Ali Toma je bio toliko uporan da je to bilo nevjerojatno. Bili smo prije mog odlaska zajedno na ručku i rekao mi je: 'Sutra ideš, šteta, ali vidjet ćemo se mi još. Sigurno ćeš uspjeti.'  Nakon što je prošlo sedam-osam godina, Asanović je s grupom Time, koja je u to vrijeme objavila prvi album, nastupao u gornjoj dvorani Doma sindikata u Beogradu. Zato mu je, kad je "uspio", bilo drago da se Toma Zdravković 1973. pojavio na tom koncertu i podsjetio ga: "Sjećaš li se da sam ti rekao da ćemo jednog dana i ti i ja uspjeti?" 

- Ostao je na koncertu, išli smo poslije na večeru, znali smo se sresti i kasnije, ali one prve mjesece rada s njim najviše pamtim - zaključio je Asanović priču koje nema u filmu i dodao:  - Žao mi je što radeći film nisu kontaktirali s više ljudi da saznaju još detalja o Tomi, ali s druge strane drago mi je što sam kao mladi rock-muzičar imao čast i povlasticu da radim s njim. *

VIDEO Ivana Mišerić podijelila internet zbog salame!

Premium sadržaj

37

KULTURNA ANALIZA

Zašto Srbi rade bolje filmove od Hrvata?

Traume sa snimanja

Salma Hayek ispričala potresne detalje: "Doživjela sam živčani slom, tresla sam se nakon njegovih poziva"

Video sadržaj

'mali fakin'

Anja Alavanja Viljevac o odmoru u Šibeniku: 'Ostavimo veći nered nego kad se Boysi i Torcida nađu na Janjču'