Prije četiri godine Romano Bolković povukao se s malih ekrana.
Povod je bio povišen tlak, no to mu je, kaže, bio manji problem koji se
rješava betablokatorima. Objašnjava da su napori ostavili trag jer je
“2u9” emisija vremenski duža od bilo koje u eteru. Trajala je dva sata
i emitirala se uživo, a radio ju je punih petnaest godina.
- Nema sličnog primjera. Nehajev je rekao da je bolest pamćenje tijela,
i nije čudno da me mori hipertenzija. Ali, postoji tu i svijest o tome
da ne bi bilo dobro u ovakvoj kulturi dočekati mirovinu pred kamerama.
• Zašto?
- Ovo je podneblje u kojem se nitko nije rodio i umro u istoj državi.
To povijesno iskustvo ostavilo je traga na mentalitetu, genetici,
svjetonazoru, predajama, vrijednosnim sklopovima ovdašnjih ljudi: run
and gun, spusti se iz šume, ukradi i bježi, uzmi dok možeš, a sve što
je postojano, što zahtjeva rad, tradiciju, vrijeme, to se ovdje
prezire. Ne znam znate li što je autoritet?
To je minuli rad. Ovdje se prezire svaki minuli rad, čemu nije najbolji
dokaz položaj umirovljenika, nego činjenica da u ovim krajevima ne
postoji konsenzualni minimum uvažavanja bilo koje povijesne osobe:
ovdje čak ni Krleža nije nesporan.
• A vama se to više ne da?
- Ja sam nakanio obrnuti stvar. To praktično znači da mi bavljenje
medijima kao sredstvom nazora politike, ili štogod slično, više uopće
ne pada na pamet. Mediji su u Hrvatskoj ionako parodija vlastitog
poslanstva, jer im je prva zadaća zataškati, a ne svjedočiti stvarnost.
Postoji jedino privatno dobro medijskih poduzetnika. Što biste vi na
mom mjestu s jasnom sviješću o tome uradili? Otišli u eter? I što onda?
Raskrinkali mafiju? Da? Koju? Mislite na kolege?
• Niste li svakom svojom emisijom
dizali prašinu?
- Nekoliko sam puta mislio započinjati ponovno, no za sada to još ne
činim. Odvozit ću još koju sezonu “2u9”, i to već ove jeseni na OTV-u.
Ali ne bi bilo dobro provesti čitav život ispred kamere.
• Pričalo se da ćete postati glavni
urednik dnevnih novina, da za HRT pripremate političku emisiju...
- To je šala mene i mojih prijatelja, vodećih hrvatskih novinara,
ironičan štos koji se proširio facebookom, portalima, blogovima,
forumima. Jasno, riječ je o internoj zafrkanciji na račun odnosa
vlasnika novine i moje malenkosti.
• A HRT? Ostavljate li doista OTV?
- Možda i dođem. Ovisi o tome koliko će oni situaciju pregrijati.
Valjda zato što nisam na HTV-u i s Vanjom Sutlićem i s Blagom Markotom
sam u iznimno dobrim odnosima, a odatle kreće i bojazan da ću doći na
nacionalnu televiziju. Možda doista jednom odradim sezonu, dvije na
HRT-u. Ne isključujem tu mogućnost. U pripremi je emisija, čista
politika, naravno u kojoj bi među ostalima, stalni suradnici bili i
sveučilišni profesori. Moram priznati da me je zapanjio interes za nju,
i ako se ne dogodi čudo, mislim da će hrvatski eter dobiti vrlo skoro
format kakav u ovom dijelu svijeta nitko nije vidio.
• A onda biste došli kao konkurencija
Stankoviću, Latinu...
- Aleksandar Stanković se u mom slučaju pokazao kao vrlo moralan
čovjek, i to u dva-tri navrata, što dostaje da ga takvim i nazovem.
Koje su to prigode, ostat će između nas, ali mogu kazati da je
Stanković rijetka osoba u hrvatskom novinarstvu: lišen je bilo kakve
zavisti.
• Kako vidite stanje u hrvatskim
medijima.
- Gore je nego devedesetih. Stvari stoje tako loše da je možda bolje da
to i ne znate. Mirnije čovjek spava. I vi, a naročito ja. Da ne usnem
zauvijek. Ne šalim se: onaj metak koji je spominjao Čičak, ponajprije
bi mogao poletjeti u pravcu novinara koji bi se pozabavili medijima.
Jer, kad bi se ta knjiga otvorila, vjerujte, mnogi ne bi stigli ni do
Bregane. Novinarstvo ipak nije izgubilo dignitet, jer su pojedini
novinari, po svim redakcijama, sačuvali ne samo dostojanstvo profesije,
nego i ove zemlje.
ČISTA POLITIKA
Bolković: Imam hit emisiju, ali za HTV!
