Igrano-dokumentarna serija “Doba uskoka” dugo je očekivana, a premijerno je prikazana jesenas na HRT-u. Serija koja se bavi senjskim uskocima, dijelom hrvatske povijesti o kojem nema puno filmskog i medijskog materijala, sve je oduševila te je u konkurenciji za Večernjakovu ružu u kategoriji TV emisija godine. Autor serije Božidar Domagoj Burić otkrio nam je što mu znači nominacija, je li zadovoljan reakcijama publike te koje još planove ima.
Jeste li se nadali nominaciji za TV emisiju godine?
Čovjek koji se ne nada ima nezdrav stav prema životu. Nadao sam se nominaciji, naravno, ponajviše zbog svih divnih ljudi koji su radili na seriji.
Kako ste reagirali kada ste saznali da ste nominirani?
Kanonadom lijepih emocija.
Kome ste prvom javili za nominaciju?
Svoju suprugu Jasnu sam prvu nazvao, a potom sam javio našoj sjajnoj producentici Mariji Kosor i uredniku Dokumentarnog programa HTV-a Vladimiru Brnardiću, koji je seriju i predložio za nominaciju. Zahvaljujem im svima na podršci, a posebno Jasni koja me, iz meni nepoznatih razloga, i dalje uporno trpi.
Sve koji su u toj kategoriji ne smatram konkurentima nego svojim dragim kolegicama i kolegama. Svatko od njih je zasluženo nominiran.
”Doba uskoka” obiluje impresivnim vizualnim efektima, jeste li zadovoljni reakcijama publike?
Publika je reagirala sjajno, a jednako tako reagirali su i naši najeminentniji televizijski i filmski kritičari. Mnogi od njih su u svojim stručnim osvrtima naglasili kako je to dosad najbolje djelo iz radionice iste ekipe koja je stvarala “Lude rimske careve”, “Hrvatske kraljeve” i “Republiku”. Ovih dana sam saznao da se i inozemne televizijske kuće i agencije zanimaju za kupnju serije. Zbog svega toga se, naravno, ponosim, a najljepši je osjećaj kad shvatite da se niste trudili i mučili uzalud i da u ekraniziranje hrvatske povijesti vrijedi uložiti najveći trud i sve znanje kojim raspolažete.
Kad za kostimografkinju imate Jasnu Zvonković Ljevaković, a za scenografa Igora Jurasa, svaki je problem rješiv. Izvrsni su to profesionalci i divni ljudi. Anegdota ima jako puno, a najviše su mi u pamćenju ostale dvije: snimanje uskočke vremenske prognoze s našim legendarnim Zoranom Vakulom, divnim čovjekom i dragim prijateljem, te jedna iz vremena prije početka snimanja, dok je serija još bila u pripremi - jedan kolega mi je prišao i, sućutnim tonom, šapnuo da mi se po televizijskim hodnicima neki podsmjehuju a neki zabrinuto govore da sam poludio jer sam izjavio da ćemo u našem studiju 10, za potrebe serije o uskocima, jednog dana snimati na replici mletačke ratne galije u izvornim dimenzijama. Godinu i pol nakon toga, u istom studiju stajala je mletačka ratna galija. U izvornim dimenzijama. Naša je ekipa vrlo tvrdoglava i uporna. Volimo ići glavom kroza zid, kako je pronicljivo primijetio jedan naš uvaženi pisac i TV kritičar.
Poznati ste po projektima povijesne tematike poput “Hrvatskih kraljeva” i “Republike”, imate li u planu snimanje još nekog takvog projekta?
Već je odobrena serija o caru Dioklecijanu, jednom od najvažnijih rimskih careva uopće i, što je nama u Hrvatskoj još važnije, prvom Splićaninu. Zbog pandemije još čekamo, ali spremni smo započeti sa snimanjem čim se pandemija smiluje i to nam dopusti.
Osvojite li nagradu, kamo ćete je smjestiti?
Nisam o tome razmišljao, treba je prvo dobiti. Ako se to dogodi, na jednom mjestu bit će uvijek i sigurno - u srcu.
Ako epidemiološka situacija dopusti, hoćete li doći na dodjelu i koga ćete povesti?
Doći ću, naravno. Nominacija za ovu nagradu je velika čast i stvar je temeljnog poštovanja doći i zahvaliti se Večernjaku na nominaciji. Ujedno želim i svima nominiranima uživo čestitati na predanosti kojom rade svoj posao. Sa mnom će doći supruga.
VIDEO Mirjana Bohanec-Vidović: "Govore mi, ovo je prvi puta da sve tri generacije zajedno gledaju seriju"
