Je li Festival slobode, koji bi se trebao održati na zagrebačkom Jelačićevu trgu u subotu 5. rujna, prosvjed ili miroljubivo okupljanje? Festival svakako nije, jer po definiciji festival je nešto što traje više dana ili noći.
No to je u ovom slučaju najmanje bitno, važnija je igra gluhog telefona u koju su se ukrcali svi živi, pa i Tony Cetinski, koji je dao podršku i najavio DJ nastup.
Taj poziv (zanimanje) DJ-a, ali i povratak poljoprivredi poznatih glazbenika, da ne spominjemo i vađenje krumpira, postali su glavna tema ljetne sezone "kiselih krastavaca", u kojoj su medijima od zanimljivih clickbait tema ostale samo korona, turizam i crvene liste. Doduše, prošli tjedan na nekoj društvenoj mreži iscurio je screenshot prepiske u kojoj Cetinski za svoj DJ set traži dvije tisuće eura pa nakon posprdnih "smješkova" koje je dobio ostaje pitanje je li mu novo zanimanje rentabilnije, tj, isplativo i moguće onima koji bi ga angažirali?
Jer ako je nastup s bendom koštao, recimo okruglo, 10 tisuća eura, s razglasom, honorarima za bend, osiguranjem, prostorom i ostalim tricama i kučinama, onda je ovo dosta visok honorar za solo-gig kad nema većih okupljanja s plaćenim ulaznicama. Ali, ta korona prevažna je i previše opipljiva u situaciji kad se raspravlja o mogućim načinima rada glazbenika, pa da se ne iskoristi kao povod za neku društvenu akciju, pri čemu je glavni trg glavnoga grada amblematski prostor. Taman da se skupi 50 ljudi, bit će odjeka, ali logično je očekivati party širih razmjera, jer ljudi su gladni zabave (i protesta), a iznervirani koronom, stožerima, maskama i ostalim, da se ne bi odazvali zovu nečega što može ispasti zanimljivo.
Uglavnom, dan prije koncerta objavljeno je da je u Hrvatskoj 334 novozaraženih pa je Festival izabrao dobar tajming za društvenu provokaciju i okupljanje u sezoni ograničenih okupljanja, a vjerojatno bez makljaže kakvu su prošli tjedan doživjeli u Berlinu ili Parizu. No, upravo je Cetinski svojim javnim raspravama oko (ne)cijepljenja vjerojatno potaknuo dojam da će subotnji Festival slobode biti prosvjed, na što su organizatori iz građanske inicijative Prava i slobode u ponedjeljak smjesta reagirali priopćenjem da se ne radi o prosvjedu (kako je u ponegdje u medijima apostrofirano, a sličan je dojam stvoren i na društvenim mrežama), već samo o festivalu. E sad, zašto tako odlučno i hrabro bježati od termina "prosvjed" nije jasno, jer prosvjed ne znači ništa loše, dapače, često je to dobra i pohvalna stvar. Možda zato što Hrvati ne vole prosvjedovati, vole se zabavljati, pa će im lakše pasti termin "miroljubivo okupljanje". Osim toga, da se radi o prosvjedu, trebalo bi jasnije artikulirati zahtjeve, zamisli i poruke, iako su iz inicijative Prava i slobode na početku oštro krenuli s općim porukama: "Ako ste nezadovoljni nametanjem mjera koje nam ograničavaju svakodnevni život, tada znajte da su nam najveća prepreka da ih se oslobodimo strah i pasivnost, kao i besmislene podjele. Zato vas pozivamo da se zajedno pokrenemo, mirno i dostojanstveno, u cilju bezuvjetne obrane naših ljudskih prava i slobode".
Ako to nije prosvjedna tema, ne znam što jest, no nakon velikih riječi poput: "Kao inicijativa namjeravamo ukazati na problematiku donošenja mjera kojima se suzbijaju ljudska prava i slobode, a koje mjere su bez jasnih i valjanih podloga u medicini, pravu, kao i općenitom postojanju ljudske vrste i ljudskog društva", u ponedjeljak se sve pretvorilo u demanti pun odricanja od važnih prosvjednih tema; "S obzirom na to da inicijativa Prava i slobode organizira Festival slobode u duhu promicanja vrijednosti društva, a te su vrijednosti sadržane i u priopćenju organizatora (…) poziva svakoga da na Festivalu sudjeluje miroljubivo. S eventualnim prosvjedom (…) Festival slobode nema nikakve veze, s čime je upoznata i PU zagrebačka".
Kod nas se ljudi, općenito govoreći, ne vole buniti ni protiv čega, pa ih je nemoguće okupiti čak i na protestima poput onih zbog visokih cijena benzina, iako im je automobil uz mobitel glavna stvar u životu. No ozbiljne teme poput koronavirusa i povezanih tema očito zahtijevaju malo ozbiljniju pripremu. Iako su svima puna usta riječi "prosvjed" svi je se boje, i oni koji prosvjeduju i oni protiv kojih se (ne) prosvjeduje.
Društvena provokacija su raznorazne protuzakonite mjere donesene od strane protuustavnog tijela zbog kojih narod gubi posao, zdravlje i pravo na kretanje. 0,27 posto pozitivnih građana na koronavirus u pola godine plandemije govori sve samo po sebi. Za utjehu je da nismo jedini nastradali u globalističkom cirkusu. Pogledajte sto se dogadja u Australiji, da ti pamet stane.