Kad je kao 13-godišnjak Darko Domjan prvi put čuo Louisa Armstronga, trubu, taj škripavi glas, počelo je njegovo usmjeravanje prema glazbi. Fasciniran Armstrongom, i on je htio svirati trubu, no kako nije imao svoj instrument, u glazbenoj ga je školi dopalo violončelo.
– Bio sam očajan i sramio sam se nositi ga po ulici. Ipak, tri godine sam vježbao i stalno maštao o trubi. Kad-tad ću je se dočepati, mislio sam – prisjeća se Domjan svojih početaka.
Prva zarada i zamalo policija
Majka Ruža nije bila oduševljena izborom njegove profesije, no prevladala je njegova upornost. Već u prvom srednje, priča, naveliko je s prijateljima tamburao po birtijama, svadbama oko Karlovca.
– Dolazio bih doma u jutarnje sate. Kalio sam se, pekao zanat. Jednom sam doma donio toliko novca da je mama htjela zvati policiju. Brinula se odakle mi toliki novac – prisjeća se Domjan svoje prve zarade.
Prvu majčinsku radost, njezin prvi ponos, osjetio je kad je 1972. godine snimio prvu ploču. Počelo se pisati o njemu, pjesme su se zavrtjele na radiju, susjedi ga tapšali, a mama se ponosila.
– Ipak, nisam zapustio školu. U srednjoj smo dobili odličnu ponudu, šest mjeseci svirke na brodu, ali to je značilo izgubiti godinu. I nismo pristali. Imali smo svijest da treba završiti srednju školu, a za svirku će biti novih prilika – govori.
Dvije godine nakon prve ploče izišla je “Ulica jorgovana”. Pjesmi, prisjeća se, ni najveći hitovi Splitskog festivala nisu smetali da se probije.
Vojska kao životna prekretnica
A onda se pjevaču u strelovitom usponu dogodila najgora stvar - s gitaristom i bubnjarom benda pozvan je u vojsku.
– Kad sam se nakon godinu dana vratio, više ništa nije bilo isto. Pojavili su se Bijelo dugme i Riblja čorba – kaže.
No baš u vojsci odlučio je što dalje sa svojim životom. Svjestan da su ga prerezali u usponu, počeo je razmišljati o sigurnom kruhu. Prije vojske društvo odvjetnika pratilo ih je po svirkama i riječima “da bi i on bio dobar pravnik”, bacili mu bubu u uho.
Nakon povratka iz vojske uslijedila je borba za poziciju, ali više nije imao takvu pjesmu.
– Sa “Sedam suza” Đorđa Novkovića dogodio se novi uzlet. Svi trgovački putnici kupovali su ploču – kaže Domjan kojega je supruga, danas stomatologinja, Dubravka pratila na svakom nastupu. U skladnom su braku 33 godine i imaju tri odrasle kćeri - Ozanu, Niku i Santu.
