Producenti su važni u stvaranju glazbe, mada mnogo ljudi niti ne zna što zapravo radi producent. Obično su skriveni od javnosti, a sveprisutni u tonskom studiju, pa mnogi niti ne znaju da su neki od njih i sjajni svirači.
Zadnji put uvjerio sam se u to prije nekoliko tjedana kad je na koncertu Thoma Yorkea iz Radioheada pozornicu s njim dijelio jedan od najpoznatijih britanskih producenata Nigel Godrich, inače i stalni suradnik Radioheada, izmjenjujući se na bas-gitari i sintesajzerima. Producent nije samo netko tko zna "porihtati" gumbe u tonskom studiju, već spram glazbenika s kojima radi često mora imati i poziciju "psihoterapeuta", biti znalac rada u tonskom studiju i odličan instrumentalist.
Na tom istom koncertu Thoma Yorkea sreo sam jednog domaćeg producenta, Juru Ferinu koji najčešće radi u tandemu s Pavlom Miholjevićem (zajedno su Svadbas), a ima ih još. Primjerice, Denyken, Edi Cukerić i mnogi drugi itekako su sposobni glazbenici. Da skratimo priču, riječ "producent" opisuje samo jedan dio njihovih zaduženja, a slično se može kazati i za producentski dvojac Krešimir Tomec - Marco Grabber koji je upravo objavio album "Deep Into Croatia", ispravno reklamiran kao "glazbeno putovanje Hrvatskom". Tomec & Grabber s "Deep Into Croatia" zagrabili su duboko u bunar tradicijske glazbe i to već treći put te se nakon "Dalmatian Dub" i "Dalmatian Lounge" prebacili i na kontinent. Pridodavši starim napjevima recepturu 21, stoljeća, uspjeli su napraviti zanimljiv spoj koji povezuje najbolje od oba svijeta. Dakako, čuli smo stilski i estetski usporedive zahvate u tijelo narodne glazbe i kod nas i u svijetu već ranije, ali to ne smanjuje vrijednost onoga što nude Tomac & Grabber.
Dapače, oni nisu samo producenti, nego su i pravi ideolozi moguće kulturološke matrice kojom bi se domaća tradicijska kultura mogla i trebala sagledavati u suvremenom dobu. Stoga važnost albuma "Deep Into Croatia" nije samo glazbena, jer "teško vrijeme" za izvornu tradicijsku glazbu kod nas traje već predugo. A za to vrijeme su, da istaknemo najbolnije primjere, klapska i tamburaška glazba pale žrtvom "podržavljenja" i pretvorena u kič te odavno izgubile estetsku vrijednost koju izvorne tamburice i klape nose sa sobom. Drugim riječima, ako gledate televizijske kič-emisije poput "Lijepom našom" koje populistički prodaju narodnu baštinu masama, ili sve ovo što se s "narodnjacima" događa oko nas, album "Deep Into Croatia" nije za vas.
Ali, ako vas zanima kako su Tomec & Grabber na pomaknut i kreativan način, u suradnjama s Matijom Dedićem preurediti teme "Oj, Barate", "Tiček nam popeva", "Julijuša deneka dvanajstoga" i "Ne zna Tone", ili s tamburicom Filipa Novosela "Prelude", "Preko Drave" i "Lep nam Ivo kres nalaže", a s violinistom Markom Ramljakom "Goslice" i "Oj, javore", onda je ovo glazba za vas. Pribrojimo li i vokale Tamare Obrovac, Lidije Bajuk, Putokaza i Singrlica, dobivamo recept po kojemu se tradicijsku glazbu spašava iz ponora neukusa u koji su je mnogi kod nas gurnuli.
