Bruna Matić ima 24 godine. Odabrala je bubanj kao svoj instrument i počela se školovati s deset godina, a do sada je završila jazz-akademiju u Grazu i masters studij na akademiji Codarts u Rotterdamu.
Već je nastupala s postavama od jazza do alter-rocka, s Jazz orkestrom HRT-a, Davor Križić Eksperimentom, Antom Gelom, Irenom Žilić, Kristijanom Beluhanom i Frajlama te, dakako, samostalno sa svojim sastavom.
Ukratko, jedna je od najmlađih, "socijaliziranih" glazbenica koju kolege vole i cijene. Bruna Matić pripada onoj generaciji mladih koja je otišla u svijet i sa znanjem se vratila u Hrvatsku, iako bi s tim znanjem komotno mogla ostati u Rotterdamu ili Berlinu. Nije nemoguće da će tamo i otići, ali dok je ovdje, možemo uživati u njezinoj svirci, prvom albumu, suradnjama s kolegama, a sve skupa fascinira samopouzdanjem i vrijednostima koje iskazuje.
Prvi album Bruna Matić Quarteta "Two Weeks After Midnight" uživancija je sjajne svirke cijele postave, premda je zapravo nejasno kako tako mladi ljudi poput nje iskazuju takvu zrelost. Ne samo svirački nego cjelovitim razumijevanjem prošlosti glazbe. Iako se to što vole događalo prije pedesetak godina, a sami demonstriraju znanje, iskustvo i razumijevanje kao da imaju tri puta više godina nego što su proživjeli.
Duhovito nazvan "Two Weeks After Midnight", album bi naslovom mogao biti i parafraza imena "Round Midnight", s time da je Bruna Matić tih 75 godina od klasika Theloniousa Monka, simbolički rečeno, "sabila" u dva tjedna, ili u svojih 24 godine života. Sedam (njezinih) autorskih tema albuma kreću se terenom između tradicionalnog bebopa i swinga te suvremenog zvuka, što sama Bruna Matić objašnjava skromnošću koja ne iskazuje sav njezin potencijal, ali pokazuje znanje i razumijevanje povijesti; "Eksperimenti, pomicanje granica i mješavine s drugim žanrovima su nužni. Oni glazbu obogaćuju i čine je svježom i relevantnom. Ali prije nego što pokušamo eksperimentirati, moramo se upoznati s poviješću glazbe i s putem koji je prošla te skromno učiti od velikana koji su je učinili takvom kakva je".
U njezinu kvartetu i povremeno kvintetu bubanj postavlja temelje svirke, ali Bruna Matić iskazuje disciplinu i ekonomičnost, dajući prostora kontrabasu Hrvoja Kralja, gitari Filipa Pavića, koji svira i s Lucom i Ninom Romić, i saksofonu Jake Arha iz Ljubljane. Na albumu gostuju i iskusni Joe Kaplowitz, saksofonist Saša Nestorović i trubač Zvonimir Bajević, koji su je prihvatili "kao svoju". Dotok uzbudljivih dionica saksofona, truba i gitara na "tijelu" bubnja i kontrabasa redovit je u složnoj svirci, kao i električnog klavira Joea Kaplowitza u završnoj "Sleeping Ghost". Koja počinje kao moguća balada - kakva je "Daydreaming", s glavnom ulogom gitare pored saksofona - ali nastavlja kao furiozna vožnja benda i završava album na najbolji mogući način.
Sve skupa vrtlog je kompatibilne svirke, kao što je i karijera Brune Matić od početka do sada savršena priča zbog uloženog truda, talenta i stečenog znanja. Ona je zapravo najbolja reklama za budućnost ove države, kada bi ta država postala normalna. Iako država nije uložila ništa u njezino obrazovanje ili karijeru. I sve to sa samo 24 godine.
Izvrstan album! Upravo sam ga slusao na youtube. Nadam se da cu u skoroj buducnosti imati prigodu slusati je u zivo.