Iako je do sada napravila dovoljno toga za nekoliko karijera, novi, trinaesti album Tamare Obrovac "TransAdriaticum" prvi je veći iskorak unatrag nekoliko godina rada. Iako je već prije nove materijale i novi Transadriatic Quartet predstavila na domaćim pozornicama, CD snimljen u studiju zagrebačke Muzičke akademije prvo je objavljen u svijetu putem austrijske diskografske kuće Alessa Records, pa na streaming servisima i zatim u domaćoj distribuciji, dok se vinilno izdanje očekuje najesen.
Upravo je "TransAdriaticum" primjer domaće glazbe pogodne za izvoz u svijet, ne samo zbog iste vrijednosti i kulturološkog značaja prepoznavanja novog doba već i zbog razumijevanja i osjećanja tradicije i suvremenog jazza, korištenja domaćih začina i sjajne, graciozne svirke Tamare Obrovac i suradnika. Tamara Obrovac odavno je nastupala po svijetu pa bi se upravo u njezinu slučaju mogla upotrijebiti stara izreka da si, simbolički rečeno, kad staviš prst u more, povezan s tim istim svijetom. Dakako, ako ti "prsti", njezini suradnici i unikatan vokal proizvode ovako uzbudljivu glazbu. "TransAdriaticum" međunarodni je projekt nove postave TransAdriatic Quartet, s dva talijanska glazbenika. Osim njezina stalnog suradnika, sjajnog bubnjara Krune Levačića, pijanist Stefano Battaglia i kontrabasist i violončelist Salvatore Maiore daju drukčiji ambijent albumu. Posebno su istaknute klavirske dionice Battaglie, uz Tamaru stalnog solista na albumu, mada, naravno, Levačićeve bravure i dionice kontrabasista stalno iskaču u temama koje se razvijaju u mnogim smjerovima.
Nekoliko skladbi koje zamalo graniče s fado ugođajem zainteresirat će i novu publiku, kao i dvije brže, "Afro Blues Istra" i odlična "Trukinja", ali središnje mjesto albuma ipak čini nešto drugo. "TransAdriaticum" različit je od dosadašnjih albuma ponajviše po mirnijem ugođaju. Od devet tema na CD-u njih čak sedam mirnije su vinjete sporijeg ritma i graciozne izvedbe, sa sjajnim vokalima Tamare Obrovac. Nizanje ugođajem precizno objedinjenih tema jedan od vrhunaca dostiže u "Slavuj piva" i završnoj "Suza sjajna", čineći intimistički recital koji treba slušati od početka do kraja. Nažalost, jedna će nesretna okolnost odrediti poziciju ovog projekta (iako je album snimljen ranije), slično kao što je Bowiejev "Blackstar" - također s utjecajima suvremenog jazza - dobio drukčije konotacije nakon njegove iznenadne smrti.
Naime, Tamarin otac Ivan Obrovac, slikar s kojim je u Laubi proljetos održala performans "Obrovac na kvadrat", preminuo je prije objavljivanja albuma. Iako konkretno nepovezani, elegičan ton albuma "TransAdriaticum" - čiji ovitak, kao i mnoge ranije krase slike Ivana Obrovca - kao da je rekvijem preminulom ocu koji nije dočekao njegovo objavljivanje. Objavljen na međunarodnom tržištu, CD "TransAdriaticum" savršen je izvozni proizvod kakvih je Obrovac već nanizala u dugoj karijeri bogatoj mnogim vrhuncima. Ovaj put s izmijenjenom sviračkom postavom i drukčijim tonom albuma opet se predstavila kao vodeća domaća glazbenica koja sa svojim suradnicima redovito postiže unikatan, "totalni" kontakt koji posljedično proizvodi ovakve podvige.
....bravo Tamara....uvijek sjajna...unikatna...