Alain Delon bio je više od glumca: bio je simbol elegancije, muževnosti i tajanstvene privlačnosti koja je očarala generacije poklonika sedme umjetnosti. Uz Jean-Paula Belmonda bio je nesumnjivo najveća zvijezda francuske kinematografije, jedan od filmskih legendi za života, ali i ličnost koja je svojim kontroverznim stavovima često dijelila javnost.
Konačni saldo jedne iznimne biografije tek će se sabirati, nakon nedavne vijesti o smrti glumca u dobi od 88 godina, koja ga je sustigla nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću. Proteklih dana o njemu se može čuti mnogo superlativa. O njegovom životu napisano je čak 48 knjiga, a u profesionalnoj karijeri dobio je 34 nagrade. Od 1995. primio je i četiri vojna odličja, posljednje je dobio prošle godine od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji ga je odlikovao ukrajinskim Ordenom za zasluge.
Glumac je zavidne filmografije: u šest desetljeća karijere snimio je više od 140 filmova, ali i stekao nadimak čovjeka s licem anđela. Ipak, jedan od najpoželjnijih muškaraca na svijetu, nije uspio ostvariti stabilnu ljubavnu vezu, a razlog tome leži u njegovu traumatičnom djetinjstvu. Rođen je 8. studenog 1935. godine u bogatoj pariškoj četvrti. Njegovi roditelji razveli su se kada su Alainu bile samo četiri godine i nakon toga otišao je živjeti kod udomitelja. No, ne zadugo jer je poslije smrti udomitelja vraćen biološkoj majci i njenom novom mužu, no sam je jednom prilikom rekao da za njega u toj kući nije bilo mjesta te se nije osjećao sigurno s njima.
"Ne možete nadomjestiti ljubav koju niste dobili kao dijete. To su rupe koje se nikad neće popuniti. Čak i kad volim ženu, osjećam se usamljeno. Imao sam samo četiri godine kada sam shvatio da vas oni koje najviše volite mogu napustiti", rekao je godinama kasnije.
Roditelji su ga poslali u katolički internat, prvi od nekoliko iz kojih je izbačen zbog lošeg ponašanja sa samo 14 godina, potom je kratko vrijeme radio u mesnici svog poočima. Tri godine kasnije prijavio se u francusku mornaricu te je nakon stjecanja osnovnih znanja u pomorskom centru za obuku Pont-Réan nastavio vojnu službu 1953. u školi signalizacije Bormette. Kada je uhvaćen u krađi opreme, poslan je u Saigon da služi u Prvom indokineskom ratu, ali je poslan kući zbog nove krađe i sudara s džipom. Po povratku u Francusku nečasno je otpušten iz vojske, i potom raskida sve veze s roditeljima kojima je zamjerio što su dali pristanak da ga vojska može poslati u rat.
VEZANI ČLANCI:
Za život se snalazio radeći kao konobar i portir, nosač, tajnik i prodajni asistent, sve dok u pariškom Pigalleu i Montmartreu nije zaronio u svijet podzemlja, fasciniran običajima te sredine, posebice osjećajem časti, prijateljstva, poštovanja i zakonom šutnje. Njegova tjelesna građa i njegovo "anđeosko lice" zadivljuju djevojke, a jedno vrijeme dijelio je krevet i trpezu s nekoliko prostitutki, te se činilo da njegova budućnost ide prema "pružanju zaštite" damama noći.
Perspektiva mu se dramatično mijenja kad upoznaje glumicu Brigitte Auber, koja je tada glumila u filmu "Uhvatiti lopova" Alfreda Hitchcocka. Najprije se seli u elitni pariški kvart, a kasnije i u njezinu kuću na Azurnoj obali, no najbolje tek dolazi, nakon što će u Cannesu upoznati njemu čarobni filmski svijet kao i glamur koji ga okružuje.
Delonov proboj dogodio se kada je upoznao redatelja Yvesa Allégreta, koji mu je dodijelio sporednu ulogu u drami "Pošalji ženu kad vrag zakaže" iz 1957. godine. Allégret je neiskusnom Delonu pred kamerom dao ovaj savjet: "Pričaj kao što pričaš sa mnom. Bulji onako kako buljiš u mene. Slušaj kao što slušaš mene. Ne glumi. Živi." Bio je to savjet, kako će i sam često isticati u godinama koje dolaze, za njega zlata vrijedan redatelja kojemu, međutim, na dobrotu nije uzvratio dobrotom. Štoviše, u isto vrijeme spavao je s Allégretovom suprugom, glumicom Michèle Cordoue, koja ga je mužu i preporučila za njegovu debitantsku ulogu.
Nakon nekoliko beznačajnih francuskih filmova, zgodni glumac zanosnih plavih očiju zaigrao je u filmu "U zenitu sunca" iz 1960. prema romanu Patricie Highsmith. Kao zavodljivi antijunak Tom Ripley, Delon je zračio mješavinom karizme i zlobe u trileru smještenom u mediteransko ozračje koje oduzima dah. Film je bio uspješan kod kritike i na blagajnama, a neki filmski kritičari Delona su nazvali "novim Jamesom Deanom".
FOTO Kate Middleton pokazala znakove oporavka! Trčala je i igrala se u blatu sa svojom djecom
Novi veliki uspjeh postigao je već iste godine ulogom u filmu "Roko i njegova braća", u režiji Luchina Viscontija. Ovaj film, koji prikazuje teške životne uvjete jedne talijanske obitelji, bio je samo početak Delonove suradnje s velikim imenima europske kinematografije. Suradnja s redateljima poput Michelangela Antonionija u "Pomrčini" i Viscontija u "Leopardu" donijela mu je međunarodnu prepoznatljivost. Naime, "Leopard" s Burtom Lancasterom i Claudijom Cardinale osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu 1963. i donio Delonu njegovu jedinu nominaciju za Zlatni globus.
Delon je tijekom svoje karijere surađivao s mnogim slavnim redateljima i glumcima, te je često igrao uloge koje su odražavale njegovu kompleksnu osobnost - mračne, melankolične figure koje su bile istovremeno privlačne i opasne. Njegovi filmovi, poput "Bazena", "Crvenog kruga" i "Policajca", u kojima se često pojavljuje u ulozi kriminalca ili detektiva, postali su klasici francuskog filma.
Premda je bez sumnje imao potencijal postati holivudskom zvijezdom, to mu na kraju, unatoč trudu, zapravo nikad nije pošlo za rukom. U Hollywood se preselio 1964., potpisao ugovore s MGM-om i Columbijom te snimio ukupno šest filmova. Zaigrao je uz Shirley MacLaine u filmu "Žuti Rolls-Royce" iz 1964., uz Ann Margret u filmu "Ubojica iz San Francisca" iz 1965., potom u "Texas Across the River" (1966.) s Deanom Martinom te snimio ratni film "Lost Command" (1966.) s Anthonyjem Quinnom, ali često glumeći likove različitih nacionalnosti.
Delonov nedosanjani "američki san" okončan je nakon samo tri godine, a po povratku na europski kontinent glumio je u kriminalističkim filmovima "Sicilijanski klan" (1969.) i "Borsalino" (1970.), hitovima na blagajnama u Francuskoj. U to vrijeme potražio ga je i redatelj Jean-Pierre Melville, kojemu duguje kultnu ulogu u svojoj karijeri, onu u filmu "Samuraj" iz 1967. godine. Delonov lik hladnokrvnog plaćenog ubojice ostat će urezan u kolektivnu svijest ljubitelja filma.
U to vrijeme, međutim, Delona nisu zaobišli ni problemi sa zakonom. Ubojstvo njegovog srpskog tjelohranitelja, navodnog ljubavnika njegove tadašnje supruge Nathalie 1968., šokiralo je francusku javnost. Naime, na odlagalištu otpada u Parizu je 1968. pronađen mrtav njegov bivši tjelohranitelj Stevan Marković. Prije smrti je Stevan rekao bratu Aleksandru da su, ako umre, krivi Delon i njegov kum, šef korzikanske mafije Francois Marcantoni. Tjelohranitelj je navodno ucjenjivao neke moćnike kompromitirajućim fotografijama, a među njima su bili francuski premijer Georges Pompidou te Alain Delon koji je - bila je to javna tajna - organizirao orgije za visoko pariško društvo.
Glumac je porekao vezu s Markovićevim ubojstvom i rekao da mu je puno puta pomogao. Ipak, šokirao je jednom izjavom. "Što radi gospodar kada ga ugrize pas? Ubije psa", rekao je glumac. Optužbe protiv Delona u vezi s ovim događajem odbačene su tek godinama kasnije. Međutim, od tada su ga pratile glasine o njegovim bliskim vezama s podzemljem i mafijom. Afera nije naudila njegovoj karijeri, štoviše, uloge u kriminalističkim filmovima u kojima je otad sve češće igrao imale su za publiku pečat vjerodostojnosti i time bile još zanimljivije. Međutim, usprkos velikoj popularnosti tvrdio da ga je sreća u životu zaobišla. "Ja sam programiran da budem uspješan, ali ne i sretan. To ne ide zajedno", rekao je Delon, a jednom prilikom otkrio i da ga je slava umorila jer nije mogao živjeti kao svi drugi ljudi, zbog izložene privatnosti. Uistinu, njegov buran intimni život desetljećima je punio novinske stupce. Jedan od najljepših muškaraca svih vremena žene je obarao s nogu svojim plavim hipnotizirajućim očima. Očarao je brojne ljepotice, no ljubav njegova života bila je Romy Schneider.
FOTO Alain Delon želio je biti pokopan sa svojim psom, no ispriječili se aktivisti i obitelj
Sreli su se prvi put na pariškom aerodromu Orly 1958. godine. Ona je imala 19 godina i već je bila filmska zvijezda zahvaljujući filmovima o austrijskoj carici Sisi. Delon je imao 22 godine i bio na samom početku karijere. Nakon pet godina, tijekom kojih je trpjela njegove brojne afere, prekid zaruka dogodio se uz buket ruža, koji je Romy dočekao na povratku iz Amerike u praznom stanu. Uz ruže, na njezinu zrcalu bilo je pisamce s tekstom: "Otišao sam u Meksiko s Nathalie." Glumica je tada prerezala vene, ali je spašena na vrijeme. No, njezin kratak život ostat će ispunjen patnjom nakon što je 15-godišnji sin David smrtno stradao u tragičnoj nesreći kada mu je šiljak s ograde probio bedrenu arteriju. Romy se tada počela uništavati u alkoholu, a godinu dana nakon tragične nesreće umrla je od posljedica srčanog udara u svom domu u Parizu sa samo 43 godine. Njezina smrt shrvala je Delona, koji se pobrinuo da se tijelo njezinog sina premjesti te da majka i sin počivaju u istom grobu.
Alain i supruga Nathalie razveli su se 1969., nakon što ju je prevario s pjevačicom Nico, s kojom je dobio sina Christiana Aarona Boulognea, no nikada ga nije priznao. Stoga su pjevačici u odgoju pomogli Alainovi roditelji, a njegov nepriznati sin umro je prošle godine. Glumac ima i kćer Anouchku (34) i sina Alain-Fabiena (30) s manekenkom Rosalie Van Breemen, no ni ova veza nije opstala.
Mediji su ga često povezivali i s legendarnom francuskom glumicom Brigitte Bardot, ali on je izjavio da među njima nikad nije bilo ništa više od čistog prijateljstva. Povezivala ih je i zajednička ljubav prema životinjama i humanitarnom radu: oboje su financijski podržali brojne organizacije koje se bave zaštitom životinjskih prava i skloništa za napuštene životinje.
Nasuprot osvjedočenom humanizmu, Delonove javne izjave i politički stavovi često su izazivali kontroverze. Njegovo prijateljstvo s Jean-Marie Le Penom, bivšim čelnikom Nacionalne fronte, te izjave koje su mnogi smatrali rasističkima, mizoginima i homofobnima, dodatno su podijelile javnost. Naime, na festivalu u Cannesu 2019. upravo zbog Delona, koji se tijekom svoje vrlo uspješne karijere nije libio pohvaliti kako je znao šamarati žene, a javno je kritizirao i istospolne parove koji žele posvajati djecu te podupirao krajnje desne političke struje, pokrenuta je peticija kojom se od organizatora festivala zahtijevalo da se Delonu ne uruči počasna Zlatna palma. Premda je prikupljeno oko 20.000 potpisa, a dolazak u Cannes bojkotirale su brojne glumice poput Salme Hayek, ceremonija se ipak održala, a nagradu mu je naposljetku uručila vlastita kći Anouchka.
Tijekom posljednjih godina života, Delon je otvoreno govorio o svom nezadovoljstvu modernim svijetom i osjećaju otuđenosti. U intervjuu za Paris Match izrazio je svoju ogorčenost prema suvremenom društvu, riječima: "Napustit ću ovaj svijet bez žaljenja. Život mi nije puno donio. Svašta sam vidio i doživio, ali najviše od svega mrzim današnje vrijeme. Muka mi je od njega! Sve je lažno, nema poštovanja za datu riječ. Bitan je samo novac." U lipnju 2019. doživio je moždani udar, nakon čega je uslijedila dugotrajna rehabilitacija, no ne bez skandala. U veljači ove godine, francuska policija je prilikom pretresa njegova doma u Douchy-Montcorbonu južno od Pariza pronašla 72 komada vatrenog oružja te oko 3000 komada streljiva, iako Delon nije imao dozvolu za posjedovanje oružja. Istodobno, javno je razotkriven obiteljski sukob oko Delonovog zdravstvenog režima i financija, kada su njegova djeca putem medija izmjenjivala prijetnje tužbama. Ovu mučnu priču prekinula je smrt njihova oca.
Samo nekoliko dana ranije glumac je rekao da ne želi veliku ceremoniju sličnu onoj organiziranoj nakon smrti Johnnyja Hallydaya i Charlesa Aznavoura te da želi biti pokopan kao i svaka druga osoba. To, međutim, nije posve točno. Francuski tisak raspisao se o bizarnoj glumčevoj posljednjoj želji da se njegov ljubimac, belgijski malinois po imenu Loubo, uspava i s njim položi u grob, no nakon burne reakcije udruga za zaštitu životinja ideju o eutanaziji savršeno zdravog psa ipak su otklonila njegova djeca.
Odlaskom Alaina Delona završava jedna era francuskog i svjetskog filma. Njegova ostavština živjet će kroz njegove nezaboravne uloge koje su oblikovale kinematografiju i ostavile neizbrisiv trag u filmskoj kulturi. Brojni poklonici će ga pamtiti ponajviše po ulogama iz 60-ih godina, kada se činilo kao da je sišao direktno s Olimpa filma: nalik anđelu, ali s pištoljem u ruci.
VIDEO: Preminuo frontmen benda Riblja Čorba, Bora Đorđević
Koja cast? I to od Zelenskoga?