Travnjaci, štukature, fotelje i sofe, batleri, služavke, mir i sklad engleskog ladanja... pred nama je "Downton Abbey: Novo doba". Još jednom će nas priča o obitelji Crawley Juliana Fellowesa podsjetiti zašto je milijuni pasionirano prate već 12 godina te zašto izazvala pravi val kostimiranih povijesnih drama. Novi film nastavlja se na prethodni u kojem je priča s vlastelinskoga imanja u Yorkshireu kulminirala posjetom kralja Georgea V. i kraljice Mary. Zagrebačka projekcija filma koju je organizirao Editus počela je uvodom koji je na iznenađujuće dobrom hrvatskom napravio britanski veleposlanik Simon Thomas.
No čar je sage o plemićkoj obitelji loze Grantham upravo to što je moguće praktički stalno pronalaziti novi kut, i zbog povijesne karizme koju englesko plemstvo u svijetu uživa kao i zbog doba u kojem se priča odvija. Glavna je priča "Nove ere" Violetino nasljedstvo, vila na jugu Francuske koju joj poklanja stanoviti markiz De Montmirail s kojim ona dijeli ostalim članovima obitelji tajanstvenu prošlost. Prilika je to ujedno i za još jedno zgodno poigravanje s povijesnim rivalstvom dviju starih europskih država. Istodobno, na imanju se pojavljuje i filmski producent Jack Barber koji nudi Edith i Mary ozbiljan novac kako bi njihova velika ladanjska kuća bila scenom za njegov novi film. Kako im je novac potreban jer nakon imanja i kući je potrebno osvježavanju, pristaju unatoč dvojbama većine obitelji pa i posluge čiji mlađi dio ne može sakriti veselje jer će posluživati dvije velike filmske zvijezde, Myrnu Dalgleish i Guya Dextera kojega tumači i ovdje odlični Dominic West.
Film je, međutim, nijemi, i snima se tek godinu nakon prikazivanja "Jazz pjevača" kojim je, dakle, nastupilo novo doba. Takvo u kojem izgled na platnu dobiva nove dimenzije koje ne mogu zadovoljiti ni najveće dotadašnje zvijezde što je sjajno u filmu i prikazano. Inteligentno je Fellowes primijenio spomenutu frazu ne samo na tu ključnu promjenu u filmu i praktički odmah i u medijima, već i na ostale paralelne priče novog filma o Downton Abbeyju. A te su promjene u životima stanovnika prekrasnog imanja plasirane na način zbog kojeg je toliko gledatelja voljelo gledati seriju koja je tekla cijelih šest sezona, pa onda i prvi, a vjerujemo, i ovaj drugi film.
Ovdje se, pored priče o nasljedstvu, a onda i važnosti porijekla i nasljeđa u tadašnjem engleskom društvu, korak po korak izvlači priča o dolasku zvuka u medije, a za njom, vrlo suptilno, i priča o seksualnosti koja je u ono doba bila praktički zabranjena tema, zbog koje je prijetilo društveno izopćenje, pa i ozbiljnije kazne. Ta tema obrađivana je u seriji kroz lik Barrowa, a u novom filmu autor je se ponovno dotiče vrlo profinjeno, ali opet na način prikazivanja promjena u svijetu, konkretno u SAD-u, za kojima u društvenom smislu tadašnja Britanija ozbiljno zaostaje.
Nova era je ovdje, konačno, i gubitak za kojim slijedi i jedno rođenje zbog kojega je teško vjerovati da je "Nova era" zadnje što ćemo vidjeti od Downton Abbeyja, odnosno da Fellowesu još nije dosadilo vući Crawleyjeve iz stereotipa o plemstvu. Kao i prije, oduševljava nas briljantna scenografija, izuzetna fotografija, klasično odlična gluma uravnotežena kroz cijeli, i dalje poveliki, ansambl, sve što nam uz sada već klasičnu priču ne dopušta da nam Downton Abbey dosadi. Sigurni smo da će se svidjeti i domaćoj publici među kojom su brojni poklonici serije.
