Osamdesetih prošlog stoljeća bio je jedan od najpopularnijih dalmatinskih pjevača, redovito je rasprodavao koncerte i čak tri puta pobijedio na Splitskom festivalu. Prodao je više od milijun ploča i snimio 20 albuma. Danas je ponovno sveprisutan u medijima zahvaljujući ponajprije jednoj reklami, no on redovito nastupa te planira povratak na top-liste, budući da upravo snima novi album. Dubrovački pjevač Milo Hrnić ne predaje se ni u 70. godini.
Novi album radim sam
– Prošlo je već osam godina od zadnjeg albuma. Dobio sam inspiraciju od jednog mladog Bračanina koji mi je napisao tekstove pune alegorijskih vrijednosti u pričanju priče. Uvijek sam pazio na to da imam dobre tekstove, da nije nešto bezveze. Sve drugo radim sam u svom studiju – glazbu, miksanje, masteriranje. To je ogroman posao za jednog čovjeka – kazao nam je Milo Hrnić koji će nakon snimanja ponuditi album prvo Croatiji Records, koja je i dosad izdavala njegove albume.
– Mislim da sam dobro obavio posao, takve glazbe kod nas nedostaje. Puna je pozitivne energije – dodaje Hrnić čije se pjesme i danas slušaju. Najbolji primjer za to je “Dobra večer, prijatelji”, koja je doživjela i obradu klape Iskon.
– Tu pjesmu pjevam godinama na svojim nastupima, a obradu klape Iskon jednom sam čuo preko radija, ali to mi nije toliko bitno, no samo je dokaz da sve moje pjesme žive i dalje. Pa nisam zalud pobijedio tri puta na Splitskom festivalu – priča Milo i podsjeća da nikad nije pripadao nekim lobijima, i da je možda zbog toga marginaliziran na domaćoj sceni.
– Kao član Dubrovačkih trubadura, došao sam na Opatijski festival još 1970. i tamo je bio međunarodni žiri. Tamo smo dobili prvu nagradu za pjesmu “Znam da ima jedna staza”, u kojoj sam bio solist. Mnogi ne znaju da sam karijeru odmah počeo velikim uspjehom. Uslijedili su uspjesi s Libertasima, a onda i solokarijera. Tada ste imali hit do hita, a danas prođu godine prije nego što imamo neki hit s festivala – kaže Hrnić koji je prije glazbene karijere bio pomorac. Tako je 1965. godine čak i spasio brodolomce. Zbog toga je s posadom proglašen počasnim građaninom Bombaja.
– Bio je to parni brod, koji je nakon tog zadnjeg “vijađa” išao u rezalište. Prvo smo spašavali sebe, a potom utopljenike s drugog broda, koji su se držali za plutaču – kaže Milo, koji se toga sjetio i nedavno, kada je na Atlantiku nestao hrvatski kapetan Dino Miškić.
– To je strašno. Znate kako kažu: “hvali more, drž’ se kraja”. Danas je puno gore zbog promjene klime. Valovi znaju narasti i preko 15 metara. To je neizdrživo i psihički i fizički – kaže Milo, koji je posljednje četiri godine sveprisutan zahvaljujući duhovitim reklamama za jednu banku.
Zamrzio sam politiku
– Nisam vam ja komičar, nego dramaturški obrađena osoba. Uvijek sam iskren u svemu, kako u pjesmi, tako i u tome. To se brzo primijeti. Iskreno, ova prošla reklama bila je promašaj jer su me pripremali da ću raditi jedno, a na kraju je ispalo drugo. Rekao sam im: “Čujte, ja nisam anonimac i nije mi svejedno hoćete li me zloupotrijebiti ili ću to pošteno odraditi”. Na kraju je reklama ispala uspješna, a posebno je pamtljiva ona moja rečenica “Andrija moj”, koju sam izgovorio na poseban način. Ljudi to imitiraju, pa mi često iz auta viču – “Andrija moj!” – sa smiješkom će Milo.
Hrnić je prije osam godina bio i gradski vijećnik, no usred mandata izišao je iz HNS-a i postao nezavisni vijećnik.
– U HNS sam ušao nadajući se da će to biti stranka svih građana. Na kraju se to pretvorilo u neku čudnu liberalnu verziju, pa sam odlučio izići. Uvijek sam o Dubrovniku govorio iskreno što mislim, no sad mrzim politiku – iskreno će Hrnić dodajući da mu se ne sviđa u što se Dubrovnik pretvorio.
– O Dubrovniku se govori samo ljeti, a zimi smo prava provincija. Užasna mi je ta komercijalizacija Straduna i brojni turisti koji ljeti dolaze s kruzera. Previše volim Dubrovnik, rođen sam u Gradu, sad mi ondje živi stariji sin, no stanovnici su doživjeli egzodus iz stare jezgre. Nekad je ondje živjelo 5000 ljudi, a danas ih je 10 puta manje. I onda dođu turisti, popnu se na zidine i sat vremena idu nazad. To je uvreda jer se u Dubrovniku puno toga može vidjeti – kaže Hrnić, koji se na spomen svojih brkova samo nasmijao.
– Da me netko zove Brko, pitao bih ga kako bi me zvao da imam grbu – Deva? Brkovi su dio mene, no sad mislim da ih nisam trebao pustiti. To je bilo vrijeme duge kose i brkova, pa kad sam ih počeo nositi, onda sam ih i ostavio. A jednom sam ih i obrijao, pa kad me susjeda vidjela vrisnula je kao da sam izvanzemaljac – kazao je pjevač.
sto sam ga ja kao klinjo 80tih obozavao a volim ga i danas. kako je strasno pjevao a ja takodjer doma za njim, koja bol, patnja pa oper veselo, sretno, prijateljstvo...ma znate ga dobro.. Miloooo Sretno ti i sve naj s novim nosaca zvuka. pozd