Stotinu priča, a jedna misija – mijenjati društvo nabolje! Tako već osam godina funkcioniraju "kolovođe" istraživačkog novinarstva, ekipa emisije "Provjereno" Nove TV koja svakog četvrtka donosi nevjerojatne priče o društvu, običnim ljudima, korupciji, kriminalcima, ljubavi... Doslovno, o svemu. Uz njihove priče ponekad plačete, ponekad se smijete, ali baš uvijek vas potaknu na razmišljanje. A urednica emisije Ivana Paradžiković, ujedno i prošlogodišnja dobitnica Večernjakove ruže u kategoriji TV lice godine te vlasnica priznanja za promicanje ljudskih prava, kaže kako je njihova nit vodilja da svojim pričama educiraju i pokrenu stvari u pozitivnom smjeru.
– Emisija traje 60 minuta i baš svaku sekundu želimo iskoristiti što kvalitetnije. Naša odgovornost prema gledateljima još je veća kad dobijemo rezultate gledanosti pa vidimo koliko nas djece gleda svakog tjedna – kaže Ivana. U osam godina prikazivanja i ukupno 337 emisija ispred njihovih kamera izmijenile su se tisuće sugovornika, radile su se priče iz brojnih zemalja, razgovaralo se o svemu... Pa ipak, svaka emisija donosi neke nove teme o kojima najčešće i ne razmišljamo.
– Događaju se situacije u državi na koje svi gledamo šablonski, iz iste perspektive. Upravo zato mi pokušavamo neke priče pokazati iz drugog kuta – kaže Ivana. Vrlo im se često s prijedlozima tema javljaju i sami gledatelji, prepričavajući svoje teške životne priče.
Eksplozija poruka gledatelja
– Naša Facebook stranica ima gotovo 175 tisuća lajkova i nakon emisije četvrtkom eksplodira od poruka gledatelja. Ljudi nas neprestano zovu i jako smo ponosni na to jer je očito da nas doživljavaju kao borce za pravdu, nama se obraćaju kad više nemaju komu. S druge strane, pomalo je gorak osjećaj da ti ljudi neće nazvati ni odvjetnika ni neku pravnu službu, nego nas. To je znak da u našem društvu nešto opako ne štima – veli Ivana.
Njen tim novinara čine Danka Derifaj, Maja Medaković, Josipa Pletikosić, Ema Branica, Domagoj Mikić i Mato Barišić.
Mi smo ih posjetili prošlog petka, na jednom od uobičajenih kolegija, kada se analizira prethodna emisija, ali i dogovaraju buduće teme. Zateći svih šest novinara u isto vrijeme u redakciji je gotovo nemoguće jer je uvijek netko na zadatku. Tako je bilo i tog petka kada su Mato i Danka bili na terenu, snimajući nove materijale.
Ekipa emisije "Povjereno" broji nekoliko novinarskih nagrada, ali svi se oni slažu da je njihova najdraža nagrada osmijeh sugovornika nakon emisije i osjećaj da su nekom pomogli.
Sumnjiv sok ako ga nudi vehabija
– Puno više od kipića znači nam što moć koju imamo kao televizijska emisija koristimo da mijenjamo stvari nabolje. Ne bojimo se prijetnji, nikada nas to nije sputavalo – kaže urednica Paradžiković.
Nakon njihovih priloga priveden je čovjek koji je ljude lažno uvjeravao u nadriliječništvo, oslobođen je pak onaj koji je bio optužen za krađu, godinama je išao po sudovima, dokazivao nevinost, ali tek mu je ekipa "Provjerenog" pomogla da ukaže na sve greške u procesu. Priveden je prevarant koji je prodavao laksativ i tvrdio da je to ljekoviti medicinski kanabis... Radnici koji mjesecima nisu dobili plaće svaki su put nakon njihovih priloga dobili ono što su zaradili...
– Uvijek pazim da imam crno na bijelo, da za sve što objavim imam potvrdu – kaže Domagoj Mikić. Među brojnim pričama koje je napravio Mikić kao jednu od najstresnijih izdvaja posjet Gornjoj Maoči gdje žive vehabije. Ekipa "Provjerenog" bila je prva novinarska ekipa koja je posjetila to mjesto.
– Razgovarao sam s lokalnim novinarima, imao sam informacije kako doći do vehabija, ali nije bilo jednostavno. A kad vam vehabija ponudi sok od kupine, a svjesni ste da u njihovoj percepciji ljudski život ne znači ništa, dobro promislite hoćete li ga popiti – kaže Mikić. Radeći priču o pedofilima koji preko društvenih mreža dolaze do svojih žrtava šokirao je cijelu Hrvatsku.
– Kad radim takve priče, ne doživljavam strah, nego osjećaj neugode. Ali čim smo tog čovjeka okružili kamerama, više nije bilo neugodno meni, nego njemu. Što mi se više pravdao, samo je više otkrivao što je sve radio – prepričava Mikić.
Ni Mato Barišić, kaže, ne osjeća strah kad radi škakljive priče.
– Kad radim s kriminalcima, raste mi adrenalin, ali to nisu priče zbog kojih noću ne spavam. Za razliku od toga, priče o zlostavljanoj ili bolesnoj djeci pogađaju me i zbog njih ne spavam – prepričava Mato.
Maja Medaković nedavno je cijelu Hrvatsku dignula na noge svojom pričom o siromašnom dječaku Milanu i njegovom tati Matiji koji sami žive u trošnoj kući.
– U toj njihovoj kućici s dvije prostorije škripi drveni pod, sve je staro i gotovo neupotrebljivo... Kad sam to vidjela, grizla sam unutrašnju stranu usne da ne plačem, pravila sam se "kulerica", ali bilo je zaista teško. A kada su mi nakon priloga počeli stizati mailovi s pitanjima kako im pomoći, rasplakala sam se kao nikad u životu. To ću zauvijek pamtiti – prepričava Maja.
Zagrizeš usnu kad bi zaplakao
Za inspirirajuće priče zadužena je i Josipa Pletikosić, za koju kolege kažu da je glas savjesti u redakciji.
– Ma mene vam je bolje pitati na koju priču ne plačem – sa smiješkom kaže Josipa pa nastavlja:
– Emotivna sam i osjetljiva, a kako su sve priče koje radim dosta teške i emocionalno me iscrpe, normalno je da zaplačem.
Kada mora izdvojiti tri najdraže priče, Josipa bira:
– Prva je o pokretu "Šalji dalje" koji je nastao nakon jednog filma, a po kojem svatko tko napravi neko dobro djelo za nekog drugog dobije narukvicu i širi dalje ta dobra djela. Kad tvoj prilog potakne pojedinca da pomogne baki prijeći cestu, kažeš: "E, to je razlog zašto radim ovaj posao". Druga je priča o Sulejmanu koji živi na jednoj planini u Sarajevu, ima veliku obitelj, a nema posao i zato svaki dan odlazi u minsko polje tražeći željezo kako bi ga prodao i tako zaradio za kruh. I svaki se dan oprašta od obitelji jer nikad ne zna hoće li se vratiti živ. Treća je priča o dječaku Nikoli koji je cijeli život u invalidskim kolicima i kojemu je najveća želja bila upoznati nogometaša Benka, a mi smo mu to omogućili. Zanijemio je od šoka, ali je njegov osmijeh rekao koliko je sretan – prepričava Josipa.
A za adrenalinske priče u redakciji je zadužena Ema Branica. Ona hoda po žeravici, vozi se u akrobatskim avionima, ide na testiranja za tjelohranitelje...
– Volim priče u kojima mogu testirati vlastiti granice. Svaka je priča novi izazov i za svaku se brinem kako ću je ispričati – kaže Ema.
>>Ivana Paradžiković: Gledatelji su ti zbog kojih živimo posao
>>Novinarkom sam odlučila postati 1991. vidjevši suze u očima djeda dok gleda vijesti
Rokajte reportažama po našem pravosudnom sustavu i korupciji i pomoći će te čitavoj RH. Ne zanimaju nas pojedinačne priče.