Kad je Hlapić hodao već pola sata, spazi pred sobom lijepu djevojčicu. Imala je spuštene plave kose, a na ramenu malu zelenu papigu. Znala je ona svašta. Jahati, stajati na konju, skakati kroz obruč, loptati se s dvanaest jabuka... riječi su kojima je Gitu u knjizi “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” opisala Ivana Brlić-Mažuranić. Točno sto godina od izdavanja knjige, preciznije lani, Silvije Petranović, redatelj “Šegrta Hlapića”, čija je premijera 28. veljače, takvu djevojčicu za svoj film našao je u Đakovu. Ime joj je Ena Lulić, ide u osmi razred, obožava geografiju i, kaže, nema simpatiju, a na audiciju je došla slučajno.
Vrckasta poput Pipi Duge Čarape
– Za audiciju u Osijeku nisam znala pa sam je propustila. Moja najbolja prijateljica Tesa zna koliko volim glumu pa mi je predložila da odemo na audiciju u Bjelovar. Roditelji su se malo opirali, ali popustili su i prošla sam – priča samo na prvu sramežljiva Ena, od čijih ukućana brzo saznajemo da je duša svake kućne zabave. Glumata, kaže njena mama Mirta, odmalena. A da joj je Hlapić bio suđen, ‘zna’ od šeste godine.
– Već tada mi je to bio omiljeni crtić. Mama još čuva blok s mojim crtežima iz Hlapićeva animiranog filma, a kad bismo došli u Zagreb, ritual mi je bio u Hlapićevu dućanu kupiti neku sitnicu. Dakle, uloga u ovom filmu ispunjenje je mojeg dječjeg sna – klikće radosna djevojčica. Počela je glumiti u dramskoj grupi čim je počela ići u školu i uvijek je dobivala glavne uloge. Najdraža joj je uloga Pipi Duge Čarape koju joj je bilo lako oživiti jer su, kaže, jednake vrckaste naravi.
Na dvomjesečnom snimanju filma, koje je trajalo od rujna do studenoga, uživala je u svakoj minuti, posebice u radu sa životinjama. – Magarac je bio najbolji glumac! Sve je slušao, pravi profesionalac. Ali papiga je stvarala probleme. Penjala mi se na glavu, kreštala kad nije smjela i grebala me po rukama. Snimila sam i nekoliko scena s konjima. Iako u Đakovu imamo ergelu, na snimanju u Zagrebu prvi sam put došla u kontakt s njima. Malo sam se bojala, ali brzo smo se sprijateljili zahvaljujući kockama šećera kojima sam ih pridobila. Ipak, u jednom trenu, kad ih je prestrašila mačka, totalno su poludjeli. Počeli su trčati Gornjim gradom i ozlijedili su jednog čovjeka – prisjeća se glumica i dodaje:
– Životinje volim čak toliko da se lomim između želje da jednog dana postanem glumica i da budem veterinarka. Voljela bih putovati i liječiti, recimo, slonove u Africi. To bi bilo fantastično!
Odlična učenica ne zapostavlja ni tijelo, aktivna je na više sportskih polja.
Mama će plakati od sreće
– Treniram tenis, a pet godina trenirala sam karate i rukomet. Idem na sportska natjecanja i na ulične utrke. Idem i u novinarsku grupu u školi, a da mi se ostvari želja da mogu intervjuirati bilo koga na svijetu, bili bi to članovi grupe One Direction. Sviđa mi se i njihova glazba i izgled, ma sve!
Na premijeru filma u Zagreb dolazi cijela obitelj Lulić. Mama Mirta, profesorica fizike, već je najavila da će tijekom cijelog filma plakati od sreće. Idu i tata Damir, zaposlenik u vojsci, od kojega je Ena naslijedila likovni dar, i njezina dvije i pol godine starija sestra Dina.
– Mislim da ću za taj događaj dati sašiti posebnu haljinu kakvu nitko dosad nije imao. Povest ću i prijateljicu Tesu, a rado bih i cijeli razred. U školi me vole ispitivati kakvi su poznati glumci uživo i je li Mustafa Nadarević, kojega svi znaju kao Izeta iz serije “Lud, zbunjen, normalan”, zaista tako smiješan. Uglavnom, nisam sigurna hoću li ih sve moći povesti jer ne znam hoću li dobiti 21 pozivnicu – zaključuje.
