Četrdeset godina nakon objavljivanja legendarnog prvog albuma „Psychocandy“ škotski The Jesus and Mary Chain u srijedu navečer napokon su stigli u zagrebačku Tvornicu. Budući da su bili redoviti i neizbježan soundtrack tadašnjih okupljanja u Jabuci i obližnjem Kulušiću, nije čudno da je veliki dio publike činila upravo starija generacija koja je stigla na prvi važan koncert nove sezone pozdraviti svoje heroje iz mladosti. Četrdeset godina znamenite karijere poput one grupe The Jesus and Mary Chain može se sabiti i u 85 minuta koncerta, a sa 19 odsviranih pjesama braća Reid (Jim na vokalu, William na gitari, uz ritam sekciju i dodatnog gitarista) dali su presjek minulog rada od tada do ovogodišnjeg albuma „Glasgow Eyes“. Možda pomalo mehanički i konvencionalno, ali vruća atmosfera gusto nabijene saune u ljetnoj Tvornici bila je primjerena nekadašnjem gužvanju u Jabuci, pa je Tvornica bila puna „vjernika“ još iz tadašnjeg doba.
GALERIJA: Velika transformacija nekadašnje seks bombe
Zatvorili su The Jesus and Mary Chain puno toga u toj retrospektivnoj koncertnoj boci pod pritiskom distorziranih gitara i ravnog, namjerno mehaničkog ritma bubnjara, od uvodne, nove „Jamcod“ do klasičnih radova iz osamdesetih i devedesetih godina. Već druga „Head On“, koju su Pixies učinili „svojom“, jedan je od trenutaka u kojem je publika u Tvornici pokazala da se klasici pamte, a „Happy When It Rains“ i kasnija „Nine Million Rainy Days“ – njihova verzija balada - potvrdile da ih danas sviraju mirnije nego prije četrdeset godina kad se „gorjelo“ na pozornici, a često i izgorjelo.
Novije pjesme poput treće „All Things Must Pass“ iz 2017. i kasnije „Venal Joy“, „Girl 71“ – u kojem se Jimu Reidu na vokalima pridružila izvjesna Rachel, kao i u „Taste of Cindy“ na bisu - i „Chemical Animal“ s novog albuma uživo zvuče više u skladu s cjelokupnim povijesnim repertoarom nego na studijskim verzijama, a imale su i dodatke elektronskih semplova, a u „In a Hole“ vokal Jima Reida mogli ste lako zamijeniti s Iggyjem Popom.
VEZANI ČLANCI
Za razliku od nekadašnjih koncerata od pola sata, The Jesus and Mary Chain u posljednjim povratničkim reinkarnacijama ipak su konvencionalniji bend s dugometražnim programom, rekli bi s profesionalnošću iskusnih ljudi, No, njihov značaj i utjecaj na čitavu nezavisnu scenu i indie bendove od osamdesetih naovamo, doslovno viri iz pjesama poput „Darklands“ koju su odsvirali pri kraju službenog dijela koncerta ili „Just Like Honey“ na početku bisa (prva pjesma s prvog albuma „Psychocandy“ 1984.). Završnom „Reverence“ dokrajčili su odabrani repertoar u kojem niti zadnja pjesma službenog dijela koncerta „I Hate Rock'n'Roll“ nije uvjerila prisutne u tu tvrdnju.
Ako je ovaj lik 'glazbeni kritičar' - ja sam Mojsije ;)