Ovaj festival posvećen je autentičnoj interpretaciji rane glazbe, utemeljenoj na povijesnim stilskim predlošcima i već se duže od dva desetljeća održava u prekrasnim povijesnim prostorima kontinentalne i primorske Istre. Na svečanosti otvaranja ovogodišnjeg izdanja Dvigrad Festivala posjetiteljima se obratio načelnik Općine Kanfanar gospodin Sandro Jurman te Darko Solter, novi umjetnički ravnatelj festivala, istaknuvši neraskidivu vezu istarskog arhitektonskog naslijeđa i glazbe povijesnih razdoblja.
Festival je svojim nastupom otvorio švicarski ansambl canticum trombonorum iz Basela, kojim zajednički ravnaju trombonisti Maximilien Brisson i njegov kolega Zagrepčanin Tin Cugelj. Ovaj ansambl specijaliziran je za renesansnu instrumentalnu glazbu koju izvode na puhačim glazbalima, a na koncertu su nastupili u sastavu Raffaella Bortolini (šalmaj), Ann Allen (bombarda), Maximilien Brisson (trublja s povlačkom), Tin Cugelj (trombon) i Giovanni Battista Graziadio (dulcijan). Publici su se predstavili programom Cantus firmi – renesansna glazba za glasne instrumente koji je bio sačinjen od poznatih pučkih napjeva i glazbenih tema, obrađenih u polifonim skladbama renesansnih skladatelja, od Jacoba Obrechta i Ludwiga Senfla do Josquina des Preza i engleskog kralja Henrika VIII.
U sastavljanju programskog koncepta izvođači su iskoristili povijesno dokumentiranu pojavu tzv. alta capella ansambala puhača, koji su bili sastavljeni od glazbala s dvostrukim jezičcem (šalmaj, bombarda, krumhorn, dulcijan) i onih s usnikom (kornet, trublja s povlačkom, trombon). Ovakvi sonorni sastavi, čija glasnoća se je jasno mogla razaznati i na večerašnjem koncertu, bili su tipična renesansna glazbena kulisa u mnogim gradovima Europe i sudjelovali su u redovito u javnim događanjima i svakodnevnom životu onodobnih komuna, od krunidbe vladara i pučkih svečanosti do pogrebnih povorki i crkvenih obreda. Njihove zvuke u šesnaestom stoljeću moglo se je čuti na gradskim trgovima, ali i u velikim dvoranama i sakralnim zdanjima, improvizirajući ili svirajući polifonu vokalnu glazbu, pa je i publika na koncertu otvaranja mogla uživati u sličnom ugođaju pod zvijezdama Dvigrada. Program koncerta bio je sastavljen od bisera renesansne ostavštine iz pera skladatelja aktivnih većinom u prvoj polovici šesnaestog stoljeća.
VEZANI ČLANCI:
Okosnicu programa činile su tzv. cantus firmus ili tenor melodije koje su onodobnom slušatelju bile jako bliske jer su često uključivale naširoko poznate plesove (La Spagna), pučke pjesme (Tandernaken al op den Rijn), gregorijanske napjeve ili luteranske korale i melodijsko-ritmičke teme posuđene iz drugih polifonih skladbi (De tous biens playne i Fortuna desperata). Ukoliko su dvije ili više takvih melodija bile ukomponirane u jednu skladbu, tada je skladba bila znana kao quodlibet. Publika šesnaestog stoljeća bila je svakako naviknuta na praksu improvizacije ili sviranje razgibanih polifonih dionica nad temom ovakvih poznatih melodija, a izvrsnost izvođača cijenila se je sumjerno vještini takvog muziciranja.
FOTO Dvigrad - Grad koji su njegovi stanovnici napustili 1630.
Izvođači su program podijelili na četiri cjeline, obradivši u svakoj po jedan cantus firmus kroz njegovu nativnu ili vokalnu formu ili kroz složenu prokomponiranu polifoniju nad zadanom temom iz ostavštine skladatelja petnaestog i šesnaestog stoljeća. Između blokova glazbenici su u izravnoj i neposrednoj komunikaciji s publikom, koja se danas nažalost rijetko susreće u koncertnim izvedbama, prenijeli značenje i važnost svakog od obrađenih napjeva na vedar i humorističan način. Glazbena izvedba bila je utemeljena na povijesnoj izvođačkoj praksi, a razvidna je bila i visoka razina tehničkog umijeća i teoretskog znanja koju su izvođači pokazali, opravdavajući njihovo akademsko zaleđe proizašlo iz akademije Schola Cantorum Basiliensis. Izmjenjujući se u različitim sastavima, od dva do pet izvođača, glazbenici su se iskazali vještinom upravljanja ovim zaboravljenim glazbalima, navodeći nas na pomisao kako nikada nisu niti nestala iz naše svakodnevice. U vedroj i toploj dvigradskoj večeri skladni i glasni zvuci ansambla canticum trombonorum najavili su suton, potvrdivši izvođače kao dosljedne baštinike europskog alta capella nasljeđa.
VIDEO: Goran Višnjić na predstavljanju Rimčevog robotaksija
