Radnja u domaćim serijama već se opasno zahuktala, a brojni gledatelji koji svake večeri prate nove zgode i nezgode omiljenih likova nisu mogli ne primijetiti da smo ove godine imali priliku upoznati puno novih glumačkih imena. Neki od njih tek su završili Akademiju, a neki su u poslu već dulji niz godina, no nisu nam do sada zapeli za oko. U ovu zadnju kategoriju spada i srpski glumac Ammar Mešić (32), kojeg u seriji "U dobru i zlu" gledamo u ulozi Kašmira (Mire) Sriće. Ovaj lik u seriji je tek završio fakultet te radio kao inženjer građevine, a potresno priznanje njegova oca promijenilo mu je cijeli svijet. Selidba u novu okolinu te životni, ali i ljubavni problemi prate ovog lika, kojeg utjelovljuje glumac koji iza sebe ima zanimljivu priču. Naime, Ammar je početkom ove godine, i ne sluteći da će igrati ulogu inženjera građevine, otputovao u Beč, gdje je radio kao radnik u građevini, a, kako kaže, iza svega toga postoji dublja priča. Glumac, koji otvoreno progovara o svojim stavovima, nije mogao zažmiriti ni nakon tragedije koja se dogodila u Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara u Beogradu prošle godine te je kao i mnoge poznate osobe iznio svoj stav istaknuvši da za sve smatra odgovornom vlast, što nije dobro prihvaćeno. Upravo tu vlast naveo je kao razlog zašto više nije mogao dobiti angažman u zemlji u kojoj je živio i radio te se odlučio kruh potražiti izvan svoje struke. Ovaj glumac zato je zavrnuo rukave, a osim o ovom iskustvu, u intervjuu nam je ispričao i nekoliko detalja o svom djetinjstvu i tome kako je istovremeno završavao srednju školu i slušao predavanja na fakultetu te otkrio da on nije jedini glumac u svojoj obitelji.
U seriji Nove TV "U dobru i zlu" igrate Kašmira. Kako biste ga opisali?
Kašmira bih opisao kao stamenog lika koji ima čvrst i ispravan karakter, osobu koja je pravedna i koja se bori za ljubav, kao osobu koju bi svaka majka poželjela za zeta. Dakle, on je na vrijeme upisao i završio fakultet, zaposlio se i radi svoj posao onako kako bi trebalo, dakle, po zakonu i po redu i kod njega ne može doći do nekih radnji koje su, je li, kriminalne, nego želi da sve bude pravedno, a to je ono što se meni sviđa kod njega. Emotivan je, bori se za ljubav, ali isto tako i trpi, u smislu da nije osoba koja se vrlo brzo zapali, nego trpi i onda pukne i samim time dogode se neke loše stvari.
Je li karakterno sličan vama?
Pa u nekim situacijama, tj. u nekim dijelovima karaktera, mogu naći neku zajedničku crtu, ali ja nisam tip, kao što sam spomenuo maloprije, trpi. Veoma sam energičan i ne volim trpjeti, dakle ja sam tip što na umu, to na drumu. Ne volim šutjeti i trpati u sebe te emocije jer smatram da je to loše. Što se tiče drugih karakternih osobina, imamo neke slične, pogotovo kada je posao u pitanju. Volim da je sve ispravno i pravedno, a što se tiče ljubavi, tu smo, rekao bih, slični, ali ne i isti.
Kako ste se uopće našli u ovoj ulozi, odnosno kako ste je dobili?
Dobio sam je na castingu. Casting je trajao malo dulje, mislim da su me prvi put pozvali u srpnju ili kolovozu prošle godine. Onda sam dolazio na 3, 4, 5 castinga i užih krugova, a istovremeno mi se svašta događalo na poslovnom i privatnom planu. Na kraju se produkcija odlučila za mene i dodijelila mi tu ulogu i stvarno mi je čast i zadovoljstvo igrati ulogu Mire. A kako sam se snašao? Pa ne znam, valjda sam se snašao. Mislim da je to pravo pitanje za publiku i za produkciju, ali iskreno se nadam da su i publika i produkcija zadovoljni kako ja to radim. Mislim da sama činjenica da imamo veliku gledanost govori o tome koliko ne samo ja nego i svi moji kolege dobro radimo svoj posao.
GALERIJA Nova serija Nove TV inspirirana je istinitim događajem
Znamo da ste se prije ove uloge bavili građevinom. O kakvom se poslu točno radilo?
Pa dakle, ne bih rekao da sam se bavio građevinom, jer kad to kažeš ljudi odmah misle da sam neki inženjer građevine, a zapravo sam bio radnik na građevini. Ja sam tamo radio sve što je trebalo raditi, od iznošenja šuta, pomaganja majstorima, skidanja vrata, skidanja pločica do rušenja zidova, namještanja knaufa i svega ostaloga što je trebalo raditi, a što sam mogao i znao. Dakle, ja nisam majstor koji zna lijepiti pločice ili stavljati gips, ali radio sam ono što se od mene očekivalo i što sam znao i mogao, nije mi bilo nimalo teško i nekako sam na cijeli taj period, na tri mjeseca u Beču, gledao kao na neko čišćenje samoga sebe i sve to što mi se događalo u proteklih godinu dana u Beču sam rezimirao i odlučio krenuti ispočetka. Je li bilo naporno? Naravno da je bilo. Je li bilo teško? Naravno da je bilo teško, jer kada treba nositi 70, 80 vreća šuta s trećeg, četvrtog kata bez lifta, naravno da se umoriš. Ali, kao što sam rekao, nekako sam na cijeli taj period života gledao kao na čišćenje sebe od negativnih utjecaja izvana i zaista sam se trudio da se u cijelom tom poslu rodi neki novi, jači Ammar, što se i dogodilo.
Kako je jedan glumac uopće završio na "baušteli"?
Čim kažeš nešto loše protiv vlasti, u Srbiji te odmah reketiraju i stavljaju u neki koš kao da nisi poželjan građanin države Srbije, što mi je jako, jako loše. Ja nisam niti ću ikada izgubiti svoje pravo slobode govora. To je ono što sam radio prije, to je ono što radim sad. I eto, završilo je tako da sam, kada se dogodilo masovno ubojstvo u školi, digao glas i optužio Aleksandra Vučića i cijelu vlast da su krivi za stanje u državi Srbiji, za nedostatak empatije, beskrupulozno stanje, stanje u državi u kojoj su, reći ću, prostitutke i elitne prostitutke primarne na našim televizijama. Postali smo ruglo kojem se ljudi smiju, i to samo zbog načina na koji vlada vladajuća stranka. Tada sam digao glas i nedugo nakon toga dobio otkaz. Naravno, nije mi rečeno da sam dobio otkaz zbog toga, nego su scenaristi odlučili da priča u seriji "Igra sudbine", u kojoj sam glumio, kreće u nekom drugom smjeru i ja sam dobio e-mail da više nisam dio te priče. Pozadina toga je da nisam poželjan i na taj su mi način ukinuli pravo da zarađujem i radim. Nakon toga morao sam otići nekamo da se iščistim, pročistim i da ovom ovdje Ammaru udahnem neki novi život. Tako sam se odlučio za Beč, kontaktirao prijatelje koji su mi našli posao na baušteli, radio sam i zaista uživao.
Je li vam posao koji ste radili pomogao za ovu ulogu s obzirom na to da je vaš lik inženjer građevine?
Pa ne bih rekao da mi je pomogao, ali jako mi je zanimljiva cijela ta situacija. Dakle, kada sam radio casting i kasnije kada smo počeli snimati, ni u jednom trenutku nisam znao da je Kašmir, odnosno Miro, inženjer građevinarstva i da radi na građevini. Tek sam kasnije, tijekom nekih mjesec i pol od početka snimanja, saznao da on počinje raditi na građevini i to mi je bilo jako zanimljivo i inspirativno. Opet se ponavljam i kažem da se sve u životu događa s razlogom i u pravo vrijeme. Više mi je to pomoglo privatno kao neka potvrda da je to što sam radio bilo ispravno nego što mi je pomoglo u stvaranju lika.
VEZANI ČLANCI:
Rad na seriji svakodnevni je i cjelodnevni rad. Biste li ga mogli usporediti s građevinom?
Ne bih ga mogao usporediti s građevinom iz jednostavnog razloga – gluma je posao koji volim i za koji sam se školovao. Što se tiče građevine, kada sam radio po 7-8 sati, osjećao sam fizički umor, a ovdje se nakon 12 sati rada više mentalno umorim. Naravno, ima tu i fizičkog umora, ali potpuno je drukčiji osjećaj. Kada sam radio na građevini, dolazio sam u stan i razmišljao o svojoj cjelokupnoj situaciji, a ovdje sam jako sretan i ispunjen i kad navečer dođem doma, drukčija je to vrsta umora. Svakako mi više odgovara ovaj trenutačni umor nego da radim na baušteli.
Po čemu se sjećate svojeg djetinjstva?
Ja sam jako vezan za obitelj i zahvalan Bogu što mi je dao divne roditelje, divnu braću i divnu obitelj koja je tu uz mene i koja nas je bodrila, i mene i moju braću, cijeli život i dandanas. Tako da, djetinjstvo pamtim po Disneyevim pričama, po VHS kasetama, po gramofonskim pločama na kojima smo slušali muziku iz Disneyevih crtića, po tučnjavama i svađi braće i mene... Sad kada se vratim na period odrastanja, zahvalan sam roditeljima na svemu što su mi omogućili i što su me naučili da su odgoj i kultura koji se nose iz obitelji jako bitni.
Vaš brat Deni također je glumac. Dijelite li međusobno savjete? Jeste li se kad našli u situaciji da se borite za istu ulogu?
Da, Deni je isto glumac, završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i tamo živi i radi. Dijelili smo si neke savjete dok je on studirao, ja sam se trudio pomoći mu, a onda sam shvatio da ja apsolutno nemam tu što raditi. Dakle, on ima neko svoje shvaćanje i neki svoj pogled, a tako i ja svoj. I nemam potrebe za nametanjem, nametati mu neko svoje mišljenje i neke svoje stavove, jer ih ni meni nitko nije nametao. A opet, s druge strane, ja sam bio sam i nitko mi nije pomagao, tako da mislim da je njemu to jako značilo. I on sad i radi i stvara i evo nedavno je dobio kćer, tako da je sve nekako lijepo i divno. Nismo se našli u situaciji da se borimo za istu ulogu. Ni karakterno ni fizički ne sličimo. Potpuno je drukčiji od mene. On je bolji glumac nego ja, a ja sam O. K. (smijeh).
Još jedna zanimljivost o vama jest i da ste istovremeno pohađali predavanja na fakultetu i završavali srednju školu? Kolika je disciplina za to potrebna? Kako ste uopće upisali fakultet bez završene srednje škole?
Da, dakle, ja potječem iz Prijepolja, malog grada u Srbiji na granici s Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Upisao sam fakultet sa 16 godina, završio sam ga s 20. Dakle, poslije druge godine srednje škole upisao sam fakultet. Tada se u Srbiji mogao upisati fakultet nakon druge godine srednje škole, no morali ste, naravno, izvanredno završiti srednju školu. Ja sam tako istovremeno išao na fakultet i učio za te, mi ih zovemo, diferencijalne ispite, koje sam svaka tri mjeseca polagao u prijepoljskoj gimnaziji. Je li bilo teško i je li bila potrebna disciplina? Naravno da jest, ali bio sam mlad i apsolutno mi nije bilo teško, ključ je bio u organizaciji. Dakle, da sad s 32 godine to moram, vjerojatno ne bih uspio, ali sa 16 to jest bilo naporno, ali izvedivo.
Do dvadesete godine ste i diplomirali. Vidite li to, možda, kao bolju opciju školovanja, odnosno da su djeca čim prije gotova sa školovanjem?
Pa sve ovisi od fakulteta do fakulteta. Ne znam koji je točan odgovor na ovo pitanje, ali iz nekog mog iskustva, privatno mi je nedostajalo da ostanem još dvije godine sa svojom obitelji i s roditeljima u gradu i da ne razmišljam što ću doručkovati, ručati ili večerati i imam li kod kuće spremljenu neku klopu. Smatram da sam možda izgubio neko znanje, jer nisam bio redovan u srednjoj školi, ali, iz ove perspektive, sve se događa s razlogom i u pravo vrijeme. Da sam upisao dvije godine kasnije, vjerojatno bi cijeli moj život izgledao drukčije, upoznao bih druge ljude u drugim okolnostima. Smatram da se svakako treba završiti školovanje pa sad bilo to s 20, 22, 30, 40 godina jer to je najmanje bitno.
GALERIJA Kritizirao je Vučića pa izgubio posao!
Nakon školovanja imali ste reklamne i manje uloge, potom ste počeli raditi i u kazalištu. Radite li trenutačno na kazališnim daskama i ako da, u kojim predstavama glumite?
Nažalost, već nekoliko godina ne glumim u kazalištu, no prije korone sam glumio. Igrao sam u "Madlenijanumu" u Beogradu u Akademiji 28 i imao sam neke svoje privatne predstave. Dosta sam glumio za djecu jer nekako smatram da su djeca najiskrenija publika i da njih ne možete lagati. Dandanas uživam u radu s djecom i nekako se jako lijepo osjećam kada vidim da neko dijete zanima gluma i da se zbog mene opredijelilo za taj način života. Tako da, trenutačno ne radim u kazalištu, ali tko zna što nosi dan, a što noć.
Radite li trenutačno na još nekim projektima?
Nažalost ne, trenutačno radim samo seriju ''U dobru i zlu''. A i da radim nešto sa strane, mislim da ne bih imao vremena, pogotovo ne u Srbiji, jer bih morao imati slobodnih dana, a ovdje snimam gotovo svaki dan i zaista ne bih imao vremena raditi.
Što vam je najbitnije u poslu koji radite?
Pa sve je bitno, sve je jednako bitno, ali ono što mene čini posebno sretnim su kolege i taj osjećaj kada dolazim na set, taj osjećaj ispunjenosti da sam ja tu došao raditi, ali i uživati. Tako da mi je to uživanje najbitnije.
Lik Mire u seriji ima vrlo zanimljiv ljubavni život. Kakav je vaš ljubavni status?
Moj ljubavni život je bijeli papir, trenutačno sam sam kao list na vjetru. I mislim da nisam spreman da se upustim u nešto novo. Ne mislim, nego sam siguran u to. Mada, kada je ljubav u pitanju, to se nikad ne zna. Možda se uskoro pojavi neka koja će mi zaokupirati misli i dušu. Ali, eto, vidjet ćemo. Živi bili pa vidjeli.
Trenutačno živite u Hrvatskoj. Biste li se tu mogli zamisliti cijeli život? Što je to što vam se sviđa?
Da, mogao bih se zamisliti, definitivno, pogotovo u Zagrebu, jer mi je nekako drukčiji od Beograda. Dosta mi je mirno, a meni to trenutačno odgovara jer od svoje 16. godine, kad sam upisao faks, do početka ove godine živio sam u Beogradu. Beograd je jako brz grad, pun predivnih ljudi, super zabava, partijanja i svega, ali mislim da mi trenutačno to ne odgovara. Prošao sam to sve i sada mi odgovara ta tišina i mir koji imam u Zagrebu. Zagreb mi se jako sviđa, pogotovo njegova lokacija jer si na sat i pol do dva od mora, a opet si na tri sata od Beograda koji ti nudi i to partijanje. Mogao bih se zamisliti i nadam se iskreno da ću ostati raditi u Hrvatskoj jer, kažem, zaista mi odgovara.
Moram vas pitati i: Hrvatice ili Srpkinje? Zašto?
Zanimljivo pitanje. I kako sada ja da odgovorim na ovo pitanje, a da mi se ne naljute Hrvatice i Srpkinje? Ali ajmo ovako, bitno je da djevojka ima dobru dušu, da je kulturna, odgojena, da je školovana, a to je li Hrvatica ili Srpkinja najmanje je bitno. Da smo, što se kaže, živi i zdravi, a je li netko Srbin ili Hrvat, potpuno je nebitno.
Javljaju li vam se obožavateljice? Kako na to reagirate?
Javljaju se i ja se, naravno, trudim odgovoriti na poruku kad vidim i kad mogu. Uvijek sam zahvalan ljudima koji prate moj rad.
Koje su vam osobine važne kod partnerice?
Kao što sam rekao, kultura, kućni odgoj i, naravno, obrazovanje. Volim prirodnu ljepotu, volim kad je netko svoj, autentičan. Ne volim kad mi se podilazi, ne volim kad mi kažu bit će kako ti kažeš i tako dalje. Volim tip žene koja će mi se suprotstaviti i koja će reći: "To kako si ti zamislio, to ne može, ja sam zamislila ovako i bit će onako kako ja kažem." To mi je jako zanimljivo. Dakle, volim se boriti i volim da ne bude po mom.
Gdje vas se može sresti u vaše slobodno vrijeme?
U moje slobodno vrijeme, ako govorimo o ljetu, pronaći ćete me negdje na moru, u nekoj tišini, među borovima i na nekoj plaži na kojoj sam sam. Ako govorimo o zimi, vjerojatno ćete me isto naći na nekoj plažici ili u nekoj sobici. Uz kamin, u nekoj vikendici i uz neki džin-tonik ili pelin. Tako da, pronaći ćete me samog ili s najboljim prijateljem i prijateljicom jer volim svoje slobodno vrijeme provoditi s njima.
Tko vam je najveća podrška u životu?
Naravno, obitelj, a pod obitelj mislim na mamu, tatu, braću, baku, ujaka i užu familiju. Uvijek su bili tu, sad su tu i nadam se da će još godinama biti tu.
VIDEO Obožavatelji u šoku zbog tragične smrti Liama Paynea, ispred hotela su zapalili svojeće i pjevali
Ha ha , dok god Vucko dobro svoj posao radi susjedi ce ga kritizirati.