Legendarni TV novinar, urednik i voditelj Goran Milić (74) pušten je iz bolnice u kojoj je proveo više od dva tjedna zbog zaraze koronavirusom. Odmah po izlasku Milić se oglasio na društvenim mrežama i otkrio što se sve događalo protekla dva tjedna te kako se sada osjeća.
- Nakon 16 dana na Infektivnoj u Dubrovniku, Covid-19 s upalom oba plućna krila se povukao! Bilo je hoće-neće, ali se nije razbuktao, nije me odveo na respirator. Hvala svima koji su me liječili kao da sam im rod rođen. Sada ću u Slanome šetati uz obalu mora, smišljati neke nove TV priče, čitati o trajanju imuniteta kod onih koji prebole koronu. A svima vama, virtualni i stvarni prijatelji, puno hvala na pozivima i porukama podrške - napisao je Milić na svom Facebooku.
Na HRT-u uskoro započinje emitiranje njegovog novog serijala "What's up America" u kojem će provjeriti je li Amerikai dalje obećana zemlja te kako izgleda prije i nakon predsjedničkih izbora. U razgovorima s milijunašima, umjetnicima, zaposlenima i nezaposlenima dočarat će stanje američkog sustava te približiti život koji žive ljude "preko bare". Prošle je godine HRT prikazao njegov dokumentarno-putopisni serijal "Cuba si, Cuba no", a tim povodom s nama je progovorio o tamošnjem zdravstvenom sustavu koji je u SAD-u nezamisliv.
- Oni kažu da na 125 stanovnika imaju jednog liječnika. Imaju ih za izvoz i šalju kao pomoć siromašnim zemljama Afrike i Azije. Doktori često imaju po dvije specijalizacije, a plaće su im veoma male. Dobro je ako prijeđu 50 eura na mjesec. Ali liječnik koji odradi nekoliko godina Angole dobiva pravo uvoza automobila, nekima čak država daruje auto. A to je velik dar. Jedna nova Toyota Yaris je na tržištu 80.000 eura! Za to se može kupiti stan od 70 kvadrata. I iznajmljivati za 70 eura neto na dan. A to je već 40 dobrih liječničkih mjesečnih plaća! Zašto o ovome govorim? Zato što je kubansko društvo postalo materijalističko, zato što se brzo raslojava. I mnogi koji imaju diplome visokih škola i solidno znanje prolaze puno lošije od sitnih trgovaca, švercera, taksista, iznajmljivača stanova. Neki mladi ljudi govorili su mi da ne žele (besplatno) studirati jer bi se onda morali zaposliti u državnoj službi, raditi osam sati, putovati još dva sata do posla i natrag i zarađivati jedan euro, maksimalno dva eura na dan, a oni mogu puno više zaraditi u svakom poslu sa strancima. Što se zdravstva tiče, liječenje je ionako besplatno za sve kubanske građane, bili oni zaposleni ili ne - rekao nam je tada, a onda se osvrnuo i na svoje zdravstveno stanje. - Nisam nimalo vitalan. Hodam sporo, bojim se da ću stati krivo, u neku rupu na cesti ili zapeti za nešto pa, užasa li, slomiti kuk! Prijeđem li više od 1000 koraka na dan, mislim da sam puno vježbao. A najviše se opuštam kada vozim auto po našim divnim cestama - rekao je Milić.
Lijepo je kad te ljecnici lijece kao da si njihov