Kad sam prvi put ugledao Helenu, vidio sam djevojku posve skromnu, pametnu, a poslije sam otkrio i da je sva predana poslu, da je čak radoholičarka, ne 100 posto predana poslu nego 120 posto! I to pokazuje svoj rezultat – kaže nam Sayon Bangoura, šef Midikenna, matične modne agencije najuspješnije hrvatske manekenke u svijetu Helene Šopar, koja se skrasila na dva kraja svijeta, u Zagrebu i New Yorku.
Podsjetila nas je na svoje postojanje reklamnom kampanjom za Marks & Spencer. Ne treba ni reći kako je Helena izvrstan tumač ljetnih modnih ideja te kuće! Poželjeli smo čuti više o tome i, naravno, o tome kako je.
Helena je rođena u Novalji prije 25 godina, a svoju manekensku karijeru počela je vrlo rano. Imala je agenticu u Zadru, no s petnaest je pala odluka da je važnije završiti školu (što su i roditelji i agencija podržavali) pa je s modelingom ponovno počela s osamnaest godina. Dokazala je da za modeling nije kasno ni u dobi od sedamnaest, osamnaest godina.
Tada se i djevojke profesionalnije odnose prema poslu. A Helena je sva predana poslu – svakom kojega se prihvati, pa je tako i s glumom kojoj se posvetila posljednjih nekoliko godina, učeći skromno ispočetka sve, jer joj je bilo jasno da filmska i modna scena nisu profesionalno identične. Bila je zrela i nije se “pravila pametna”, iako su za njom bili sjajni modni uspjesi međunarodnih razmjera.
Uz bezbroj revija koje je odradila i modnih kampanja koje su snimali vrhunski svjetski fotografi, čak je triput bila na naslovnici francuskog izdanja časopisa Marie Claire, da ne računamo ostale časopise.
U nas je osobito vole na naslovnici urednici hrvatskog izdanja časopisa Elle... No najbolje je da ostalo čujemo od Helene.
Vaša najnovija suradnja s Marksom i Spencerom, divom svijete mode, donijela je doista odličan fotografski modni ciklus. Kako je tekla priča, što se htjelo od vas?
Super je bilo na snimanju, od mene su tražili da utjelovim sretnu, modernu poslovnu ženu punu samopouzdanja. Snimalo se u Londonu.
U kratkom filmu “Mind Games” redatelja Gavina Bonda glumili ste “seksi shizofreničarku, koja uz partiju šaha i sviranje čela zavodi glavnog glumca Briana Geraghtyja, proslavljenog ulogom u Oscarom nagrađenom filmu “Narednik James”. Potom ste dobili ozbiljniju ulogu u filmu “The Last Sunshine”, koji u travnju ide pred publiku Tribeca Film Festivala. Čini se da ozbiljno nastavljate filmsku karijeru? Kakva su iskustva s filmskom kamerom?
Da, nastavljam filmsku karijeru usporedno s modnom. Puno je posla, ali ja uživam u svakom trenutku. Mislim da nema ljepšeg osjećaja nego kad radite ono što volite, a to je meni gluma. S manekenstvom putujem i istražujem svijet. S filmskom kamerom nemam nikakvih problema, a hvala Bogu, s manekenstvom sam naučila biti opuštena pred kamerama. Iskreno, kad sam ispred kamere, bilo filmske ili fotografske, ja je ni ne vidim, jer nestanem, u svom sam svijetu, a oko mene je samo moja mašta.
Gdje ste trenutačno? U New Yorku ili...? Kako je živjeti putujući između gradova? Ili je Zemlja već tako mala da to i ne primjećujete?
Trenutačno sam u New Yorku. Ma Zemlja stvarno nije velika, sjednem u avion, taman pogledam nekoliko filmova, čitam knjige, časopise i već negdje sletim. Više čak nemam ni jet lag koliko sam navikla na putovanja. Uz to, u većini gradova sada imam prijatelje pa mi nikada nije dosadno. U početku mi je najteže padala samoća, ali sad sam se naviknula, naučila sam biti sama i shvatila da to nije tako strašno. Imam knjige, Skype, telefone, sto načina da se čujem sa svima ako mi dođe teško. U međuvremenu uživam u svakom danu, putujem, istražujem, odrastam valjda...
Što volite najviše na svijetu? I zašto, naravno...
Svoju obitelj, naravno. Kad su oni sretni i ja sam sretna. Svaki dan se čujem s mamom Duškom, tatom Gorkim i sestrom Tamarom. Od početka su mi oni najveća podrška u svemu. I njihovi savjeti su mi uvijek najdragocjeniji. Lijepo je znati da u Hrvatskoj imam neku bazu, oazu u koju se uvijek mogu vratiti i napuniti baterije za dalje pustolovine. Nema mi većeg gušta nego sletjeti na Pleso pa prvo na škampe na buzaru s kojima me mama i tata doma dočekaju. Poslije toga na Cvjetni trg na palačinke s nutellom s prijateljicama Monikom Mikac, Dubravkom Bašljan i Dijanom Ćurković i onda na jako dugu kavu da čujem sve novosti dok me nije bilo u Zagrebu. Shvatila sam da su oni pravi prijatelji uvijek tu i, iako ih ne vidim mjesecima, kad s takvim frendicama odem na kavu, čini se kao da nikad nisam ni otišla..
Vidimo vas na slikama u odjeći vrhunskih svjetskih dizajnera. Je li to iz vašeg ormara? Odraz vašeg ukusa ili je imperativ stilista? Prošli ste “dug” put od dosadnog uvlačenja u traperice i majice, do biranja sofisticirane odjeće, šešira, kapa... Što si sve možete priuštiti zaradom u modi?
Sve je iz mog ormara. Moda je jedan oblik umjetnosti, igra boja, tkanina, dizajna. I nevjerojatno je kako vam to zapravo uđe u krv. Recimo, kad nekoga upoznam nesvjesno, otprilike, već znam gdje je kupio jaknu, cipele, torbu... Kad je o šopingu riječ, najviše volim newyorške robne kuće. Prijateljica Tanja Abici i ja smo u Barneysu barem nekoliko puta na tjedan, ali najviše me inspirira London. Obožavam njihov “street style”. U Parizu volim tu eleganciju koja je jednostavno “chic”! Pa tako iz sva tri grada uzmem dio i “smiksam” sve u neki svoj stil.
Ovako podijeljenu između gradova svijeta, moram vas pitati: imate li domovinu? Najdraži grad, pejzaž, kafić...
Moje srce će uvijek biti u Hrvatskoj, ali dom mi je New York, tu je moj život, trenutačno... Imam svoju najdražu slastičarnu Laboratorio Gelato u Sohou, u kojoj mi već i ime znaju i koji ću sladoled naručiti. Imam i svoj dućan u kojem kupujem hranu, i ritual: svake sam nedjelje (ako negdje ne otputujem) na ručku kod kumova Marijane Bakule i Valtera Morovića. Imam i svoju akupunkturistica koja je moj 911 kad god zatreba, bilo da razbijem gležanj (a razbila sam ga triput prošle godine), ili sam jednostavno pod stresom. Čim uhvatim nekoliko slobodnih dana, idem u Upstate na skijanje... A najdraži pejzaž mi je još uvijek zalazak sunca u Novalji, u Gaju, kako se zove novljansko šetalište.
Sada ste “podijeljeni” i na dvije karijere. Namjeravate li, iako zaokupljeni filmom, ostati u modi i kad završite s manekenskom karijerom?
Svakako! Nadam se da će moda, film, gluma, bilo što od toga uvijek biti dio mog života... Hoće li me to odvesti u karijeru glumice, producentice, stilistice... još ne znam. Ali znam da će moda uvijek biti dio mog života pa makar samo kao hobi..
Jao bubica imaš i svoju akupunkturisticu!