Novinar, urednik i voditelj Ognjen Golubić jedno je od najprepoznatljivijih, ali i najsvestranijih lica javne televizije. Na HRT-u je skupio više od 25 godina staža, a iza njega su i brojni televizijski projekti. U domove gledatelja najčešće ulazi zahvaljujući emisiji "Dobro jutro, Hrvatska", u glazbenim krugovima poznat je i po spotovima koje snima za domaće sastave, među kojima su tamburaši Zlatni dukati i rock bend Nasljednici, a ovih dana postao je i jedan od naših najuspješnijih triatlonaca. Golubić je, naime, prije desetak dana u Klagenfurtu uspješno savladao utrku Ironman, jednu od najtežih utrka na svijetu koja ispituje granice ljudske izdržljivosti. Preplivao je 3,8 kilometara, potom vozio bicikl 180 km, a naposljetku i istrčao 42 kilometra pa sada sasvim zasluženo nosi nadimak "čelični čovjek".
Ognjene, prije svega čestitke na ovom nevjerojatnom uspjehu. Kako se osjećate kao "čelični čovjek"?
Još stižu čestitke, a sa svakom novom polako shvaćam koliki je uspjeh iza mene. Na samom startu službeni je spiker sve bodrio govoreći kako svima onima koji utrku završe ništa kasnije u životu neće biti teško. Mislim da to dovoljno govori koliko teške i zahtjevne Ironman utrke mogu biti.
Koliko vam je trebalo do cilja? Jeste li prije same utrke bili uvjereni da ćete stići do kraja?
Prvi je plan bio prošle godine kada zbog ozlijede mjesec dana prije utrke nisam mogao nastupiti. Veliko razočaranje, ali sam pomislio: ti si rekreativac, zamisli koliko su razočarani profesionalci koji se cijeli život pripremaju za primjerice Olimpijske igre i onda ih ozljeda spriječi na tom putu. S treninzima sam sa svojim trenerom Pericom Kišičekom iz kluba "3max academy" nastavio dalje i uspio. Na sam dan utrke imao sam osjećaj da je ovo moj dan – i tako je i bilo. Nakon 14 dugih sati ušao sam u cilj. Naravno, uz veliku podršku moje Bojane, Irene i Tomislava – vatrenih navijača i bodritelja uz stazu koji uz tisuće drugih čine Ironman utrku jednom od najljepših na svijetu.
Pripreme su trajale dugih devetnaest mjeseci. Svaki dan tih devetnaest mjeseci odradio sam jedan trening. Nekada i dva. Bez obzira na vremenske uvjete i privatne i poslovne obveze jednostavno moraš odraditi trening. Moraš! Nema "ne da mi se". Ako tako razmišljaš, propustiš jedan, pa drugi, pa treći… I na kraju odustaneš. Iako sam biciklirao i rekreativno trčao, nikada nisam mislio da ću postati triatlonac. Sve se dogodilo slučajno. Na Instagramu sam vidio objavu moga današnjeg trenera Perice Kišičeka koji se upravo pohvalio kako je s Tomislavom Bilićem odradio simulaciju cijelog Ironmana na Jarunu. Rekao sam Perici da mi je trebao javiti jer bi to baš bila izvrsna reportaža za ''Dobro jutro, Hrvatska''. Na to je rekao da će mi se drugi put sigurno javiti ili još bolje – dao prijedlog da Ironman istrčim ja. Nekoliko dana poslije pristao sam i krenuo u avanturu života.
Ironman je poznat kao jedna od najtežih utrka na svijetu koja propitkuje granice ljudske izdržljivosti. Jeste li ikada bili zabrinuti za svoje zdravlje? Je li vaše tijelo ikada posustalo zbog prevelikih fizičkih napora?
Nikada. Naravno – na početku sam napravio cjelokupni zdravstveni pregled, a nakon toga krenuo s treninzima. Radili smo strukturirano, malo po malo dižući formu. Pa je nakon dugih mjeseci priprema cijela utrka bila još samo jedan trening u nizu. Najteži od svih. Ali uspješno odrađen.
Kako znate koji su vaši osobni limiti i što bi vam moglo biti previše?
Uf. Nismo još došli do te faze. Sama utrka u Klagenfurtu bila je jedna od zahtjevnijih utrka Ironman serije. To kažu oni koji su prošli brojne staze. Trčati cijeli maraton nakon sedam, osam sati plivanja i bicikliranja na 31 stupanj bez hlada uistinu je teško i izazovno – ali dohvatljivo. Sad, može li ekstremnije pa da bude previše – vjerojatno može. Ima nekih utrka u Skandinaviji gdje se pliva po debelim minusima. Mislim da ću te preskočiti…
Na takvim utrkama važna je fizička priprema, ali i psihička stabilnost. Kako nju postižete?
Trening, trening, trening. Bez preskakanja. A kad imaš puno svakodnevnih obveza, privatno i na poslu – upravo taj trening dođe kao psihoterapija i jedva čekaš novi.
Tko vam je bio najveća podrška, ali i motivacija na tom putu?
Forest Gump. Samo kreneš trčat. I ne staješ do kraja. I, naravno, izazov prema samom sebi. Hoćeš li moći?
Nakon povratka u Zagreb prijatelji su vam organizirali i doček. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Supruga i ja stigli s puta. Ručali. Zaspao umoran i nakon dvadesetak sekundi probudila me hrpa najvećih navijača na svijetu s gomilom transparenata. Tulum bi trajao još sedam sati da ih u ponoć sve nisam zamolio da s Elvisom napuste zgradu!
Koji su vam idući planovi? Pripremate li se već za novu utrku?
Pripreme kreću uskoro. Mislim da je triathlon poput ovisnosti. Kreneš u to i nema odustajanja… A prije toga malo po Europi i svijetu. Dio toga vjerojatno će se moći vidjeti i u emisiji ''Dobro jutro, Hrvatska''.
Hoćete li ovo ljeto uspjeti malo se odmoriti? Gdje ćete puniti baterije?
Na idućem treningu.
VIDEO Pukla ljubav poznatog para: Nika Turković i Matija Cvek prekinuli dugogodišnju vezu
Bravo Majstore !!!!