Među svim sektorima medijskog života vjerojatno se po televizijama i njihovim programima, i svjetskim i domaćim, najpreglednije vidi kako su se reorganizirali u doba korone i smanjenog fizičkog kontakta.
Neki jesu, a neki i nisu. Mnogi sposobni i pametni vratili su u upotrebu onu staru strategiju da je najjeftiniji program onaj u TV studiju; dovedeš nekoliko gostiju, uključiš kamere i program može biti vrlo atraktivan. Naravno, ako su urednici i voditelji sposobni izvući nešto iz samih sebe i gostiju i prikazati to gledateljima. U ovo vrijeme pandemije, potresa i svega što nam se događa, zanimljivih tema koje se mogu obraditi na različite načine pogotovo ima koliko hoćeš. Neki su to napravili jako dobro pa Informativni program televizije N1 nikad nije bio bolji, superioran je, aktualniji i brži od nacionalne televizije, koja ime veće resurse, a lošije emisije. To vidite i usporedite li, primjerice, Dnevnik HTV-a i Dnevnik Nove TV ili RTL Danas, ili između zanimljivog RTL Direkta, koji donosi tehnički zahtjevnije priče, reportaže i informacije, dok zamorno "Otvoreno" goste "drži" u studiju, na stolcima. No o tomu se može debatirati i mogu se suprotstavljati mišljenja, možda su i ukusi različiti, premda je razlika u kvaliteti sasvim jasna.
Ono o čemu se ne može raspravljati jest izostanak nekih ključnih emisija programa kulture na HTV-u, koji se s pandemijom korone i potresom smjesta resetirao i prekinuo emitiranje nekih programa. Možda ne može osigurati razdaljinu od dva metra među sugovornicima, ili im se ne da gnjaviti dovođenjem sugovornika, ili se izvlače na to da nema događaja? I to baš u sektorima koje prati javna televizija, a kojih drugdje nema. Iako svi plaćamo pretplatu, i prijašnjih je godina redovita pojava bila da se mnogi programi nacionalne televizije jednostavno prestanu prikazivati u svibnju, a voditelji i urednici tužno i pokunjeno poruče: "Bilo je ovo zadnje izdanje 'te i te' emisije, vidimo se u listopadu". Nitko pametan ne tvrdi da ti ljudi ništa ne rade, ali gledatelje, kao i čitatelje, zanima ono što mogu gledati sada, a ne projekcije u buduću jesen ili dalje. Tih otprilike pola godina općeg nepostojanja nekih emisija uvijek mi je bilo prilično čudno.
Naravno, samo nekih, jer je Informativni program i dalje funkcionirao uobičajeno, ali većina je redovitih emisija povezanih s kulturom jednostavno isparila s malih ekrana na nekoliko mjeseci. Zamislite da vi od svog poslodavca dobijete takve uvjete rada za pripremu iduće sezone pa da tijekom ljeta, umjesto da povećate proizvodnju i stižete konkurenciju, smanjite aktivnosti na "hladni pogon" i u miru planirate i maštate za dalje. I to bez korone. A s koronom su stvari ubrzano prekinute bez ikakva obrazloženja.
Na HTV-u već nekoliko tjedana ne možete gledati sjajnu emisiju "Što je to klasik?" ni "Knjigom o glavu", "Kultura s nogu" ili talk-show "U svom filmu", "Posebne dodatke" ni "Peti dan". Pri čemu se čini da je najbolje prošao Romano Bolković, čiji su razgovori u emisiji "1 na 1" dospjeli u prime-time u 20 sati, umjesto nekadašnjeg prije ponoći. No tajna i dalje ostaje odgovor na pitanje zašto se već u ožujku prekinulo prikazivanje emisija koje su se malo manje komotno itekako mogle snimati jer riječ je o "jeftinim", govornim programima koje sve ostale domaće televizije danas izvode i bolje nego prije. Pa čak i od kuće, kao RTL Direkt, ili sa sugovornicima u odvojenim studijima, poput televizije N1, a urednici i novinari trude se i uspijevaju, kao i oni u novinama - koje se rade u sasvim drukčijim okolnostima - u drukčijim uvjetima postići još veću zanimljivost, informativnost i gledanost. Ako to nije osnovni zadatak televizije, onda ne znam što jest. I sve to od televizija koje se financiraju marketingom i gledate ih zabadava, dok HTV, koji plaćamo pretplatama, bez objašnjenja prekida prikazivanje emisija.
Više ne gledam emisije o kulturi, od kad su ukinuli emisiju "pola ure kulture" koja je bila izvrsna, nekomu je smetalo komentiranje Slobodan P. Novaka, pa su ju ukinuli