Osnivač i autor većine pjesama grupe Parni valjak, Husein Hasanefendić Hus (67), publici se nedavno predstavio u nešto drugačijem svjetlu, odnosno u intimnijem izdanju čiji je sam početak nazvao jednostavno "Pjesmica". Ovo je njegov prvi izlet u kantautorstvo iako se kao skladatelj i tekstopisac već desetljećima nalazi pri samom vrhu regionalne glazbene scene. Kako nam je rekao na prvi solo materijal nakon skoro 50 godina bavljenja glazbom utjecala je dosada.
- Nas je osam u bendu i zbog epidemioloških razloga nismo radili probe, nego nam se sve svodilo na Zoom susrete. kako sam non stop nešto sviruckao, tako sam i počeo snimati neke pjesme. Neke pjesme su za Akija, odnosno za Valjak, a neke su kantautorske, pa sam ih odlučio objaviti. Razmišljao sam tko bi mogao otpjevati, pa sam na kraju odlučio da bih najbolje bilo da ih ja otpjevam. Ovo je prva, da se ljudi naviknu, priča nam Hus koju je "Pjesmicu" napisao u vedro tonu, a to je ono što nam sad nedostaje.
- Moram vam reći da me u odluci za solo pjesmom pogurao bend i neki ljudi oko mene kojima se to dopalo i koji su mi rekli da je objavim jer je ugodna za slušanje. Objavio sam je bez nekih pretenzija. Kako Aki živi u Sloveniji, čekam da počne dolaziti u Zagreb i da krenemo s probama za svirke, kad god one budu, veli Hus. Aki Rahimovski lani je treći put postao otac u 65. godini, pa s kćerkicom održava formu.
- Aki je dobio 14 mjeseci godišnjeg odmora koliko je prošlo od naše zadnje svirke, pa se mogao posvetiti kćerkici. S obzirom na to kako su djeca pokretna u tim godinama, sigurno trči za njom, sa smiješkom će Hus. Osim "Pjesmice" napisao je još nekoliko pjesama koje bi mogle ugledati svjetlo dana, no zasad još ne razmišlja o albumu.
- Ne planiram toliko daleko. Ima i spremnih pjesama za Valjak, a prije ljeta namjeravam objaviti još jedan solo singl pa ćemo onda dalje vidjeti. Još uvijek ne znam kako će se zvati. Najgore mi je smisliti naziv pjesme, uvijek se odlučim u posljednji tren, priča kantautor.
Ljubitelji Parnog valjka znaju kako se Hus dva puta dosad pojavio i kao pjevač na pjesmama Parnog valjka. "Stojim već satima" je duet s Akijem, a "A ja bih s vragom" pjeva sam.
- Ta je pjesma isto intimna ispovijest, a zapravo je ispalo slučajno. Ja sam je otpjevao u studiju jer je Aki nije znao. Kad je ostatak ekipe čuo rekli su mi da bi bilo super da ostane na albumu, pa je ostala kao kuriozitet, Eto nakon skoro 40 godina opet sam debitant. Možda iduće godine dobijem nominaciju za Porin za nadu godine, smije se Hus.
Proteklih godinu dana Hasanefendić je proveo doma, kako kaže uživajući sa suprugom.
- Supruga i ja smo sami. Kći živi u New Yorku,a sin živi svoj život u Zagrebu. Gledali smo filmove, čitali knjige, hodali koliko smo mogli, kuhali i zezali se. Puno sam vremena provodio u svom studiju. Vjerojatno se čitava ova priča sa solo pjesmama ne bi dogodila da nije bilo korone. Kada se pojavio višak vremena Valjkov gitarist Marijan Brkić Brk me natjerao da se opremim s raznim softwareima i hardwareima koji su mi potrebni da bih mogao snimati profesionalne snimke. Počeo sam učiti kako se radi s tim i tako su i nastale pjesme. Sve je super samo mi jako nedostaju koncerti i publika, kaže Hus koji je jedan od osnivača HGU-a, pa je bilo zanimljivo čuti i njegovo mišljenje oko cijele situacije s glazbenom industrijom.
- Činjenica je je razočaravajuće da se prekrižila cijela branša. Kad god su bile dobrotvorne akcije glazbenici su jedini koji su radili besplatno. Kada televizija prenosi humanitarni koncert, onda plati svoje djelatnike, a mi smo jedini koji volontiramo. Mi smo u Parnom valjku imali sreću da imamo ušteđevinu pa smo mogli izdržati godinu dana bez rada, a tisućama drugih su počeli problemi nakon dva ili tri mjeseca. I onda doživimo da se neki sprdaju s nama. No, uvjeren sam da većina ljudi razumije našu situaciju. A ove budale koje se zezaju s nama jer "kukamo" su u manjini, ističe Hus.
Premda se bliži osmom desetljeću života vođa Parnog valjka ne razmišlja o mirovini. Kako kaže, nije to posao kao i svaki drugi pa da možeš reći "e dosta sam svirao".
- To je moj život, a ne posao. Zato mi je sve ovo teško i palo. Mi smo gladni proba, putovanja i svirki. Kad se jednom skinete s toga, imate ozbiljne ovisničke krize. Vlast se busa u prsa da su pomogli glazbenicima. To su gluposti. Sporadično su davali neke novce na kapaljku i ideje o reduciranim svirkama. Nisu došli meni da me pitaju kako riješiti taj problem, nego su razgovarali s nekim tko nikad nije svirao u Areni. Evo, mi imamo prostoriju u koju vježbamo, a u nju nismo ušli godinu dana. Svejedno taj prostor plaćamo kao da ništa nije bilo. No, proći će i ovo, pa ćemo ponovno na pozornicu. Veselim se tome, zaključio je Hus.
VIDEO: Vinko Ćemeraš bio je gost Večernjakove desetke
Moj je savjet Dotičniku neka se drži skladanja i sviranja.