Bijeli put, HRT
Krenula je nova HRT-ova serija Bijeli put nastala u koprodukciji s Maxima Filmom, jednom od veteranskih i renomiranih naših producentskih kuća. Pa je i s te strane bilo opravdano od Bijelog puta očekivati dosta, ali uz oprez s obzirom na napise nakon premijernog prikazivanja prve epizode na ljetošnjem Sarajevo Film Festivalu. Imali smo priliku odgledati cijelu seriju scenarij za koju je napisao Emir Imamović Pirke, javnosti poznat i kao pisac, a onda i publicist i aktivist što je očekivanje, logično i povećalo. Režija je povjerena Tomislavu Rukavini koji iza sebe ima solidan broj televizijskih serija, poput recimo Dobrih namjera, no sigurno je Bijeli put morao i za njega biti izazov. To je i stoga što je na seriji pristalo raditi doista veliki broj glumaca aktivnih na domaćoj sceni, niz je ovdje poznatih glumaca poput Gorana Bogdana, Judite Franković Brdar, Gorana Grgića, Nine Violić, Mije Jurišića, Enesa Vejzovića, Filipa Detelića, Marka Cindrića dok je u glavnoj ulozi Franjo Dijak koji uvijek donese osobitu karizmu. U šest epizoda gleda se priča u više povezana narativa koje povezuju Željko Matić Željac kojega tumači Elvis Bošnjak i njegova supruga Stela Judite Franković. Željac je poduzetnik koji je nastao na kriminalu s kojim je i dalje povezan, i to ne bilo kakvim, izgleda da preko njegovih aktivnosti dolazi droga meksičkih kartela. Otkrijmo da je na špici serije i naizgled slučajan niz slova i brojki, no radi se o kemijskoj formuli – kokaina.
Policija Željca u spektakularnoj akciji privodi po tko zna koji puta, no gotovo istodobno su kod Šibenika pronađeni ostaci žene za koju se vjerovalo da je prije sedam godina pokopana upravo u Meksiku. Gotovo istodobno u šibenskoj policiji ubijen je njezin načelnik Petar Mikulandra a privremeno na njezino čelo dolazi nesigurni Bogdanov Ivor koji ima i prijatelja, skupim porocima sklonog kolegu Dugog. Kao i šefa posebne policijske postrojbe koja odgovara jedino ministru Dijakovog inspektora Marka Jurića koji najveći dio vremena svojeg i svojih kolega troši na bezuspješno ganjanje Željca. No, Ivoru se ne čini da se ubojstvu Mikulandre pridaje toliko pozornosti koliko bi se očekivalo. Jadranska verzija nordijskih krimića, reklo bi se. Već se iz osnovnog opisa radnje vidi da je Imamović u svoju priču posložio zaista velik broj likova pa je razvidna velika ambicija, no čini se da je ipak malo pretjerao pa se neki likovi čine suvišnima a njihovi glumci potrošenima pri čemu se izgubilo i vremena potrebnog za dublje profiliranje osobnosti glavnih likova.
VEZANI ČLANCI:
Profitiralo bi se da je suprotno jer smo tek na mahove dobivali njihove nešto čvršće konture, kao i njihovih međusobnih odnosa. Nedovoljno je jasno, recimo, da inspektor Jurić ima dosta ozbiljan OKP. Kao što bi se dobilo i na ritmu serije i lakšem praćenju radnje u kojoj je na mahove teško povezati sve likove i njihovo kretanje kroz priču u suvislu cjelinu. To ipak nije dovelo do nekog kraha serije ili nedajbože dosade jer smo ipak ostali uz televizor do kraja serije koja nudi dovoljno interesantan razvoj i kroz izravne i konkretne dijaloge. A onda je tu i konačni obrat u finalu priče koju, ukupno gledajući, možemo proglasiti vrijednom gledanja svakako i s obzirom na to da je ovaj žanr u nas popunjen tek s par domaćih serija. Svakako Bijeli put vrijedi pogledati i zbog standardno dobre Dijakove izvedbe koju prati i Bošnjak, klasičnog Bogdana, pogotovo Marka Cindrića koji je dobio doista originalnu ulogu hladnokrvnog ubojice. I oni svi uz Ninu Violić i Stipu Radoju koji dobro nosi zahtjevniju ulogu Luce, spajaju dosta kompliciran narativ i dovode ga do intrigantnog kraja.
I uz opisane nedostatke serija spada među najbolje što smo u domaćoj produkciji dobili zadnjih godina, a ima potencijala za neku domaću anthology seriju. Istaknimo i odličnu fotografiju, pogotovo kada se o Šibeniku radi. Kao nekog pobjednika serije proglasili bismo Cindrićevog Hota koji je sporedan lik no odlučujućeg utjecaja na priču te traži hladnoću i zlokobnost za što je zagrebački glumac ovdje dokazao da ima i višak talenta. Nikako ne smijemo zaboraviti ni odličnu glazbu koju nose skladbe Tončija Huljića ali poglavito one s lanjskog albuma Adama Semijalca Ode dite čija Cile zime je i noseća pjesma serije. Sjajna ideja.
VIDEO Otkriveno zašto se novinarka HRT-a srušila usred javljanja uživo u Dnevnik, ovo je rekla kolegama
