Svestranog glumca Igora Kovača mnogi ljubitelji televizije zapazili su prošle godine u seriji “Minus i plus” koja se prikazivala na HRT-u. Igor je utjelovio Krunu, ozbiljnog i staloženog odvjetnika iz Zagreba, suštu suprotnost supruzi Luciji, bezbrižnoj i veseloj Dalmatinki. Njihove karakterne razlike okosnica su ovog sitcoma, zbog kojeg je Igor nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine. S glumcem smo tim povodom razgovarali o nominaciji, a dotaknuli smo se privatnog života i posla.
Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine. Jeste li se nadali nominaciji? Što vam ona znači?
Sasvim me iznenadio mail o nominaciji. Bio sam tik pred operaciju umnjaka. U toj grozničavoj atmosferi zaprimio sam mail o nominaciji pa sam se pitao: “Kad? Za što? Molim?” Pomislio sam, ako je dan započeo ovako dobro, nominacijom, sigurno ni operacija neće proći loše. Kada je anestezija popustila, pročitao sam mail iznova. Ovim putem još jednom zahvaljujem žiriju na nominaciji. Svaki glumac voli potvrdu jer, htio-ne htio, njegovo radno vrijeme uvijek završava aplauzom, ponekad dugim, ponekad kratkim, ovisno o projektu. Ova nominacija znači mi mnogo utoliko što potvrđuje kvalitetu i potencijal sitcoma “Minus i plus”. Sve pozitivne kritike o toj seriji koje dobivam neposredno od naše publike na ulici, tržnici ili nakon predstava možda su manifestirale ovu nominaciju.
Tko vam je prvi čestitao na nominaciji?
Prva mi je čestitala moja djevojka Gloria. Ona mi je velika podrška i uvijek se iskreno veseli mojim uspjesima, zapravo to i jesu njene zasluge.
Nominaciju ste zaslužili zahvaljujući ulozi staloženog odvjetnika Krune u seriji “Minus i plus”. Koja je razlika između Igora u stvarnom životu i lika koji smo upoznali u seriji?
Staložen? Ne bih rekao. Kruno je lik koji vrlo lako puca pod pritiskom. Iz njega ponekad izleti nekontrolirani temperament. On jest pisan kao trpni lik, ali njegova ga žena Lucija ili roditelji dovedu do ruba čaše da se sam prelije. Glumački gledano nije zahvalna pozicija jer Kruno gura radnju, a likovi oko njega poentiraju cijelu stvar. Kruno je lik koji pokušava kontrolirati situaciju oko sebe, ali ta kontrola često isklizne u improvizaciju. Naravno, velika je razlika u akcentu, pa i mentalitetu. Ovo mi je već treći projekt nakon serije “Mamutica” i “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” da govorim zagrebačkim dijalektom. Nije samo stvar akcenta, nego je razlika i u dinamici govora.
Kako ste se odlučili baš za glumu, što je posebno utjecalo na vas?
Nije tu bilo velikih odluka. Glumački poziv je specifičan, za takav poziv se uvijek osjećate nesigurnim. U početku je to bila nesvjesna želja za koječim, ali tek kasnije u karijeri, kada oborite neke vlastite prepreke i kada ostanete bez vanjske podrške, shvatite suštinu glume. Možda je gluma bila prisutna od malih nogu kroz sve dramske grupe u osnovnoj i srednjoj školi, a kasnije se formirala u neku jasniju odluku što želim postati ili radije bih rekao što će mi biti strast. Volio sam imitirati svoju okolinu, roditelje, nastavnike, prijatelje. Kažu da je nasmijavati druge isto jedan vid plemenitosti, eto, to me drži u veselju.
Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već kamo ćete je smjestiti?
Iskreno, zahvalan sam na nominaciji. O nagradi nisam razmišljao, međutim, ako se dogodi da Ruža završi u moji rukama, sigurno ću naći neko lijepo mjesto za nju jer police su ionako prazne s obzirom na to da nisam nešto previše nagrađivan glumac.
Živimo u vrlo neizvjesnim vremenima, no ako nam epidemiološke prilike dozvole da održimo Ružu u HNK 18. 3., koga ćete povesti sa sobom?
Nadam se da je pandemija dosad pokazala svoje najgore lice i da nećemo više brojiti valove jer nam je svima preko glave ove opasnosti. Veselim se dodjeli, proljeću i danima koji dolaze, a na dodjelu ću povesti svoju djevojku Gloriju.
VIDEO Glumac Igor Kovač nominiran je za Večernjakovu ružu: "Nisam se nadao nominaciji. Kad sam doznao uljepšalo mi je cijeli dan"
Serija nije bog zna što, ali je ipak jedno osvježenje prema levim serijama na HTV-u koje su negledljive i sramota za javni medij.