Katolička crkva je u modi! Onoj televizijskoj, točnije. Razmeđa na kojoj se najveća kršćanska crkva nalazi već zapravo posljednjih nekoliko desetljeća očito je atraktivan materijal za vrhunske scenariste i produkcije. Tako je i znameniti Paolo Sorrentino, dobitnik Oscara za najbolji strani film u 2013. godini za “Veliku ljepotu”, već 2016. prepoznao da se radi o itekako televizičnoj temi.
Ako je se postavi kako treba. Jer, tada je prikazana HBO-ova serija “Mladi papa” u kojoj fiktivnog Pija XIII. tumači Jude Law. Međutim, suprotno očekivanjima da bi netko poput Lawa trebao glumiti nekog liberalnijeg papu, ispalo je suprotno, da je mladi papa donio disrupciju, ali ne onu očekivanu. Ispalo je da se serija bavi pitanjem imaju li katolici danas upravo onakvu crkvu kakvu zaslužuju ili se možda treba vratiti njezinim temeljima, odnosno ostati vjeran dogmama usput se obračunavajući s onim lošim, odnosno suprotnim crkvenom nauku. To pitanje na kraju porazi mladog papu i on pada jer mu zataji srce.
U “Novom papi” nastavlja se zapravo ista priča. Nakon treće transplantacije srca u kojoj dobiva srce jednog muslimana, Lenny, mladi papa, ostaje živ, no u komi. Vječni kardinal Voiello uspije u naumu da se izabere novi papa bez obzira na činjenicu da je postojeći zapravo još živ. I tu već postaje zanimljivo iako, rekli bismo, i previše eksplicitno za ono što smo od Sorrentina navikli. Voiello ne uspijeva izgurati sebe, nego ga nadmudruje onaj za kojega je mislio da je njegov pijun, kardinal Viglietti koji postaje Franjo II. Taj pak želi vratiti crkvu u doba Petra, a Voiella smijeniti, no to ga – košta života. I onda vatikanski ministar vanjskih poslova kreće u misiju privole engleskoga kardinala Sir Johna Brannoxa da se prihvati teškog posla. Idealan je on kandidat jer napisao je još kao mladić vrijedan teološki rad, a vjerojatno je zainteresiran s obzirom na to da je iz aristokratske obitelji.
A Brannox je John Malkovich koji, pa nije li tako uvijek, sjajno funkcionira kao novi papa. On ima i problem predanih vjernika koji ne priznaju ništa dok je Pio XIII. živ te odbija umrijeti šaljući čak i iz kome čudnovate signale, a uz to mora ipak razmišljati o tome kakvu Crkvu zapravo želi voditi. “Novi papa” drugačija je serija od “Mladog pape” gdje se sve vrtjelo oko Lennyja Belarda i njegove dvojbe. Ovdje se ta priča nastavlja kroz Brannoxa, odnosno Ivana Pavla III., kakvo si je papinsko ime uzeo, ali i pozadinskim pričama Esther i Sophie i kardinala Gutierreza. A to je ljubav. Kakva je ljubav današnjoj Katoličkoj crkvi prihvatljiva, kakva bi joj trebala biti prihvatljiva, treba li tolerirati ljubav pod svojim krilom. Kakav treba biti odnos prema migrantima, prihvatiti ih i dati im svu ljubav ili taj odnos treba ostati reguliran.
Tako je zgodan detalj dijalog ni s kim drugim nego Sharon Stone koja glumi samu sebe, a od koje novi papa traži savjet. Ta od koga će drugoga ako ne od najljepše žene koju će usput kulturno zamoliti da – ne prekriži noge. A ona ga pita kada Crkva misli priznavati homoseksualne brakove. Papa odgovara kako je to sjajno i važno pitanje, no on je ipak pogrešna osoba te nema hrabrosti dati takav odgovor. Na sličan se način u seriji pojavljuje i Marilyn Manson kroz kojeg se papa Brannox poigrava s mišlju na koji se način Crkva treba odnositi prema onima koji su je se odrekli, zastranili. Ili možda na koji se način Crkva treba odnositi prema modernom šoubiznisu u kojem ozbiljnu popularnost ima i Marilyn Manson.
Serija i dalje projicira jednu zlokobnu konstantu u liku kardinala Voiella za kojega kao da se ništa ne mijenja te on i dalje vodi svoju politiku kao da je na nekakvom dvoru. No John Malkovich je, dakako, veliki glumac koji svojeg papu prezentira kao zatvorenog, čak i pomalo nezainteresiranog lidera koji zapravo nema puno hrabrosti i zbog toga što nosi i teret iz vlastite osobne prošlosti. Ta kolebljivost dodatno ojača kada mu unatoč pridobivanju javnosti u osudi jednog zločina ne uspijeva pridobiti i one koji čekaju da se probudi onaj pravi, religiozni papa, Pio XIII. I tu ostaje veliko pitanje što će se dogoditi ako se on doista probudi.
U svakom slučaju, novu HBO-ovu seriju na temu Katoličke crkve i papinstva svakako treba pogledati zbog uobičajene mistike koju nudi Paolo Sorrentino kao i zbog glume koju je još jednom prezentirao John Malkovich, ali i Jude Law čija se duša provlači vatikanskim hodnicima, za neke kao prijetnja, za druge kao tračak nade da će Crkva ostati Crkvom, vjerna svojim temeljnim vrijednostima, koje su, međutim, formirane u davnoj povijesti pa se Sorrentino još jednom pita imaju li one kao takve doista smisla.
