Upoznale su se na prvoj godini studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, slušale su ista predavanja i razmjenjivale skripte i knjige, a kada se pokrenula Televizija Student zajedno su se aktivirale oko pokretanja sportske emisije. Nakon izlaska iz studentskih klupa Ines Goda i Ivona Hemen sada zajedno rade u sportskoj redakciji RTL-a. Ove dvije Slavonke u razgovoru su nam otkrile što ih je privuklo sportu i što im je sve zajedničko osim ljubavi prema njemu.
– Sport volim oduvijek. Zbog svih napetosti, nepredvidivosti, emocija. Zbog Dražena, Kukoča, Jordana. Zbog uzbuđenja koje donose sve velike utakmice, zbog neopisivog veselja koje donose zakucavanja LeBrona ili Dončića, zbog nestvarnih golova poput onog Šukerova Njemačkoj ‘96., zbog rituala odlaska na utakmice na Maksimir i pola milijuna ljudi na dočeku nogometne reprezentacije - jer sport je jedna od rijetkih stvari koja spaja ljude – otkriva Ivona, a Ines dodaje da je sport u njezinoj obitelji bio način života te da je oduvijek željela postati sportska novinarka.
– Odrastala sam uz dvojicu braće koja su trenirala nogomet, tatu koji je zaljubljenik u tenis i mamu koja je sve to uspješno pratila. Kod nas su se uvijek gledale utakmice i pozorno pratila sva velika sportska natjecanja. Sanjala sam o tome da postanem dio toga. I bez obzira na to što sam proteklih godina plivala drugim vodama, sretna sam što sam nakon Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj i Danskoj dobila priliku preseliti se u sportsku redakciju i konačno dočekati ostvarenje svojih snova – kaže Ines. Obje su se bavile sportom u djetinjstvu, pa je tako Ivona trenirala tenis, a Ines je u KK Županji godinama trenirala košarku.
– Moja najveća ljubav bio je rukomet. Nažalost, u Županji je postojao samo muški rukometni klub pa smo mi cure s puno entuzijazma trenirale samo za školska natjecanja. Igrala sam na poziciji desnog krila i jedne godine za dlaku nam je izmaknulo državno natjecanje. Bili su to sjajni dan i žao mi je što danas više nemam toliko vremena za bavljenje sportom – prisjetila se Ines. Kao i svaki novinar, i Ines i Ivona imaju želju pratiti velika sportska događanja, a nama su prišapnule koje su im želje još uvijek neostvarene.
– Rado bih pratila NBA finale. E, to je sigurno poseban osjećaj. Velika mi je želja otići na NBA utakmicu, po mogućnosti na neku San Antonio Spursa dok ih trenira Gregg Popovich. Osim s njim, voljela bih napraviti intervju s Michaelom Jordanom. Tu se nema što objašnjavati – spremno odgovara Ivona. Ines pak ima želju izvještavati s Olimpijskih igara.
– To je najveći sportski spektakl i natjecanje do kojeg želi dogurati svaki sportaš. Vjerujem da je nevjerojatan osjećaj doživjeti toliko sportova i nacija na jednom mjestu, čuti navijače iz cijelog svijeta i biti dio događaja na kojem se iz sata u sat pomiču granice. Nadam se da ću jednom dobiti priliku i biti tamo. Na listi želja mi je i El Clásico. Doista bih željela uživo pogledati derbi Real Madrida i Barcelone. Voljela bih napraviti intervju s francuskim rukometašem Lucom Abaloom, jednim od najboljih desnih krila na svijetu. Ne bi se bunila ni da mi pred mikrofon dođe bezvremenski Roger Federer ili američka atletičarka Allyson Felix koja se priprema za svoje pete Olimpijske igre – otkriva Ines. I jedna i druga svoj prvi zadatak i javljanje uživo neće nikada zaboraviti.
– Kad sam prvi put stala pred kameru, bio je to neobičan osjećaj. Svakome je čudno prvi se put vidjeti “s druge strane” ali poslije se navikneš te radiš na svojemu nastupu i retorici. Nisam tremašica, uvijek sam sabrana i smirena – kaže nam Ivona dok Ines priznaje kako je i kod snimanja prvog priloga i kod javljanja uživo imala tremu, ali to joj je bio dobar znak jer je znala da joj je stalo do onoga što radi. Obje su složne oko toga da je sa sportašima užitak raditi, a Ivona veli da je najteže kad izgube.
– Onda ih je teško nagovoriti na izjavu jer budu ljuti ili tužni. Kad pobijede, pak, lijepo je čuti kroz što su sve prolazili i kako je to izgledalo iz prve ruke. Ugodno me iznenadio MMA borac Alistair Overeem koji je jako pristupačan i voli raditi s ljudima. Zanimljiv sugovornik bio mi je i skijaš Marcel Hirscher. Prizemljen i komunikativan – otkriva Ivona tko su joj bili zanimljivi sugovornici, a Ines se nadovezuje te kaže da je raditi sa sportašima zanimljivo, dinamično i sadržajno. – Još za vrijeme Svjetskog rukometnog prvenstva s našim rukometašima bilo je jako jednostavno i ugodno raditi. Svi su jako pristupačni, pristojni, strpljivi, opušteni, spremni i za smijeh i za ozbiljna pitanja – kaže Ines.
Od novinarstva ne mogu pobjeći ni kad su doma jer obje Slavonke ljubav su pronašle na poslu. Ivona je u vezi s kolegom s RTL-a Ivanom Vrdoljakom, a Ines s kolegom s konkurentske televizije Ivanom Forjanom.
– Budući da smo u istome poslu i da je Ivan iskusniji novinar od mene, od njega uvijek mogu nešto naučiti te čuti dobar savjet i konstruktivnu kritiku. On najviše prati borilačke sportove, odnosno boks. Često skupa gledamo borbe koje prenosi RTL – odgovara nam Ivona kako izgleda njezin suživot s Ivanom. Ines kaže da joj je njezin Ivan najveća podrška, ali i najveći kritičar.
– Kod njega nema uljepšavanja, bude i pohvala i savjeta i kritika. Ako može bolje, on će mi to uvijek prvi reći. Guramo jedno drugo naprijed i velika smo si podrška u svemu. Ivan obožava sport, prati sve i svašta tako da zajedno gledamo, komentiramo i posjećujemo utakmice. Sport je kod nas uvijek na dnevnom redu i u njemu oboje jako uživamo – govori Ines i dodaje da jako dobro znaju odvojiti privatno od poslovnog pa se u slobodno vrijeme posvete drugim stvarima. Ines i Ivona u glas će reći da su prave Slavonke, pogotovo kad je riječ o slavonskoj kuhinji.
– Itekako volim slavonsku kuhinju. Svaki put kad idem kući ponesem prazan kofer koji na povratku u Zagreb bude pun delicija – kroz smijeh kaže Ivona, a Ines dodaje:
– Prava sam Slavonka. Volim ravnicu, slavonsko kolo, tamburaše i slavonski kulen. Slavonski specijaliteti kod mene su svakodnevno na meniju. Toga se u Zagrebu nikad nisam odrekla. Mama i tata uvijek se pobrinu da mi je hladnjak pun domaćih delicija iz moje Županje. Jednostavno, nema do slavonske kuhinje. Ines do godišnjeg odmora broji još mjesec dana i onda bježi na Jadran.
– Sunce, more i dragi ljudi su sve što mi treba tih dana. Jako se veselim tom bijegu iz Zagreba, sporijem tempu i danima kada ne moraš imati plan i program. Proslavit ću 28. rođendan, a dio neradnih vikenda rezerviran je i za svadbe prijatelja i prijateljica – otkriva Ines ljetne planove. Ivona će svoj ljetni godišnji odmor dijelom provesti u Hrvatskoj, a dijelom u inozemstvu.
