Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti 14. je prosinca proslavio 10. rođendan, a najbolji poklon bio je pravi mali spektakl ispunjen glazbeno-plesnim programom. Ritmička grupa, zborovi Zagrebački anđeli i Agram Angels te solisti Ines i Vitomir Ivanjek-Vito uz dobro poznatu Maju Bajamić iskoristili su ovu prigodu za promociju novog albuma Zagrebačkih anđela 'Kišobran za dvoje'. Možda se čini iznimno teško organizirati ovakav spektakl za sve generacije, no to umjetničkom voditelju i dirigentu zborova Vitomiru Ivanjeku ne predstavlja problem. Kako kaže, kada se nešto radi s ljubavlju, ništa nije teško.
- Obzirom da ja imam ljubav prema djeci , a zapravo i prema svim ljudima općenito, uvijek se trudim širiti svoj pozitivan stav i energiju jer je negative puno i previše u današnjem svijetu. Pjevanje je sigurno jedan od boljih načina za širenje pozitivne vibracije - kaže nam Vito.
Vito vodi čak tri zbora, Zagrebački anđeli sa 100injak djece u dobi od 4 do 14 godina, Agram Angels kojeg čine njihovi roditelji i prijatelji te Iblerovci 77+ kojeg čine osobe treće životne dobi.
- Svaki od tih ljudi prepozna ljubav i taj žar s kojim ja to radim i od njih imam jako dobar 'feedback' - priznaje Vito.
Samo jedan zbor broji više od stotinu djece, što mnogima zvuči jako naporno. No, Vito nam je otkrio svoje metode kojima i među tolikom djecom zadržava svoj autoritet.
- Ja vjerujem u malo stroži odgoj i u malo čvršće metode. Nisam pobornik toga da se djeci sve pušta jer onda djeca kormilo preuzmu u svoje ruke i to često ne završi dobro, a roditelji postanu, po mom mišljenju, na neki način robovi svoje djece - priča nam Vito. Međutim, i sam Vito na svojim probama ima jako puno zezancije, a ponekad i igre. Ali, kaže on, kada je situacija ozbiljna, onda se od njih traži disciplina.
- Oni točno znaju kad ja od njih tražim ozbiljnost, kad počnem neko svoje odbrojavanje onda mora nastati mir u dvorani, inače ne možete raditi, pogotovo kad su generalne probe sa 100-injak djece odjednom, samo si probajte to zamisliti - priznaje i dodaje da se koristi i pedagoškim mjerama.
- Često koristim one pozitivne, pohvalim nekog posebno pa se onda netko do njega ili iz drugih redova potrudi pa pohvalim nekog drugog pa se još više njih potrudi jer svatko želi biti prozvan - kaže.
Ne zazire ni od toga da neki put malo i vikne na njih kako sve ne bi prešlo u 'parlaonicu'.
U samom zboru ima tek desetak dječaka. - Prije je bilo čak i čast pjevati u nekom zboru, no sad ima ta poplava različitih drugih aktivnosti, poput sportskih, a roditelji, pogotovo očevi, misle da su te sportske aktivnosti više primjerene muškoj djeci - kaže Vito i poziva sve dečke da dođu i pogledaju koliko pozitivnih stvari mogu dobiti od pjevanja. A, kako kaže, ima jako puno cura pa možda padne i koja prva ljubav.
U moru dječjih želja za pjesmice, Vito pokušava osluškivati njihove želje, ali kao umjetnički voditelj ima jedan zacrtani cilj, a to je da stare, svevremenske dječje pjesmice ne padnu u zaborav. Naravno, imaju i neke autorske pjesmice sa školskom grupom, kao i neke malo složenije – dvoglasje i troglasje. - Pokušavam izlaziti u susret koliko je to moguće. Dosta je toga moguće, ali s druge strane tu je potreban i veći angažman - priznaje.
Njihov prvi CD 'Svi glasovi našeg zbora' je izašao prije dvije godine, a bio je čak i nominiran za Porina. Na njemu je, kao i na ovom novom, 16 pjesama, od kojih su neke i autorske, ali i dvije matrice tako da djeca uz matrice mogu i sami pjevati. Drugi CD 'Kišobran za dvoje' je izbor najljepših dječjih pjesmica poput 'Volim, volim Zagreb', 'Smijeh nije grijeh', 'Pričao mi djeda moj' koju je Vito sam revitalizirao, a ove godine imaju i dvije bonus pjesmice koje nam nije htio unaprijed otkriti.
Uz zborove koje vode braća i sestra Vito i Ines, ritmičke skupine vode Sanja Hrgetić i Mia Crnčić. Sama Ritmika broji desetak članova, a voditelji se uvijek trude spojiti klasično i moderno pa tako znaju plesati i s plišancima i lutkicama. Iako sama Ritmika nema toliko nastupa koliko imaju zborovi, mnoga djeca koja su u zboru, su i u Ritmici.
Nije prošlo ni pet godina postojanja zbora Zagrebačkih anđela, a već su nastupili gotovo 130 puta, od kojih su samo neka gostovanja u Salzburgu, Vukovaru, Crikvenici, Ivanić Gradu. Pjevali su s Vannom, Tonyjem Cetinskim, Massimom, Ninom Badrić, Željkom Bebekom.
- To je ono što mene plaši. Ovo nam je 5. jubilarna godina našeg rada i djelovanja i Anđeli su zaista nanizali lijepe uspjehe. Tri godine zaredom su osvojili Zlatnu diplomu u kategoriji dječjih zborova u Lisinskom, a imali su i samostalni koncert u Lisinskom prošle godine. Ono zbog čega me strah je da to djeci ne postane normalno pa da im neki nastupi koji nisu toliko pompozni ne budu interesantni - priznaje nam Vito.
Vito je u glazbenim vodama od svoje pete, a akademiju je završio u Beču gdje je usavršio i glasovir i zabavnu glazbu. Kako nam kaže, cijela njegova obitelj je u glazbi. Otac umirovljeni profesor harmonike, a i sam svira gitaru, saksofon, klarinet. Djed, pradjed, svi su svirali, baš kao i sestra Ines koja je flautistica i šogor violinist.
Glazba se s godinama, kaže nam Vito, i nije toliko mijenjala koliko su se mijenjale navike ljudi.
- Prije se više slušala klasika, jazz, a sada se više sluša popularna glazba, pop, hip-hop, rap, itd. Ja imam svoj put na kojem spajam klasičnu i zabavnu glazbu u neke koncertne aranžmane i na jedan klasičan način mogu odsvirati poznatu temu iz neke popularne glazbe - kaže.
Za sebe kaže da nije tipičan skladatelj da sklada po nekakvom rasporedu ili da mu netko naruči skladbu. - Iako, nedavno sam i imao zamolbu da napravim skladbu, parafrazu na Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog jer je bila proslava povodom njegovog rođenja. Ali to je više iznimka nego pravilo - kaže nam.
- Zapravo, ja skladam kada mi dođe inspiracija, ili u snu ili dok sam negdje pa si to zapišem na papiriće svojim hijeroglifima ili snimim na diktafon. Tako nastaje većina mojih skladbi, ali i pjesmica za djecu - dodaje.
Kako vodi i dječji zbor, ali i onaj s odraslima, priznaje da mu je osobno jednostavnije raditi s djecom. - Djeca su još neiskvarena, nemaju kalkulacija. Nešto im kažeš i oni to naprave. A stariji ponekad imaju pitanja 'pa zašto to ovako, zašto ne bi ovo ovako..', a zbog toga je voditelj tu da se o tome brine, a kada bi stalno odgovarao na pitanja, izgubili bismo previše dragocjenog vremena - priznaje Vito i dodaje da mu je posebno lijepo raditi s trećom generacijom jer su oni baš poput djece.
- Toliko su revni i redoviti i toliko se trude, toliko to rade s 'guštom'. A to je ono što čovjeka dirne u srce i dušu, svaki njihov uspjeh je ogroman -priča nam.
Nakon koncerta u Lisinskom, Anđeli su već dan nakon nastupili na Adventu, na velikoj pozornici zagrebačkog trga, a Vito nam otkriva da već imaju planove za sljedeću školsku godinu, a to su pripreme za natjecanja koja ih očekuju, za Smotre, ali i za njihov veliki koncert kojeg planiraju za sam kraj školske godine.
