Kako ste doživjeli nominaciju za Večernjakovu ružu?
Baš mi je bilo drago kad me prijateljica nazvala rano ujutro i rekla mi da sam nominirana za Večernjakovu ružu! To je brendirana nagrada s tradicijom i već i to da sam u tako snažnoj konkurenciji među pet odabranih za TV lice godine čast mi je i govori nešto samo za sebe.
Jeste li zbog svojih britkih komentara na Novoj TV ikad bili žrtvom nečijih prijetnji ili uvreda?
Ima ljudi koji se s mojim komentarima ne slažu, ima ljudi koji ih obožavaju. I to je najbolji znak da u novinarstvu dobro radim, potičem na pluralnost stavova. Za sve što govorim nudim argumente. A što se tiče hrvatske javne “viktimologije”, ona mi se ne sviđa i percipiram je isključivo kao platformu za stvaranje karijere. U našem javnom prostoru mnogi ljudi izgradili su karijere na statusu žrtve, bilo stranke na vlasti, bilo neistomišljenika, bilo nekog svog uvjerenja od kojeg tobože nisu htjeli odstupiti i slično. Ja nemam takvo iskustvo. S neistomišljenicima razgovaram partnerski i s poštovanjem.
(Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Od koga ste naslijedili talent za analitiku?
Govorimo li o nekoj genetskoj komponenti, mislim da sam dar brzine točnog razmišljanja i reagiranja naslijedila od mame, a dar preciznog razlučivanja od Petrovića. Moj pokojni stric, iako je bio profesor pedagogije, imao je taj prirođeni analitički dar, osobito za politiku. Uživala sam ga slušati, njegove izvrsno sročene i povezane misli o bilo kojoj temi.
Jeste li ikada imali želju da postanete nešto drugo osim novinarka?
Htjela sam biti liječnica, iako su mi svi, od obitelji do prijatelja, govorili da to za mene nije dobar izbor. Dugo me i čvrsto progonila i želja da studiram kazališnu režiju. Ja zapravo i nisam izabrala novinarstvo, ono je izabralo mene. Počelo je kao i svaka uspješna veza – racionalno. Honorarno sam počela raditi na radiju. Poslije je to preraslo u pravu ljubav i evo me tu.
Koji je društveni događaj, po vašem mišljenju, obilježio 2013. godinu?
Ostavka pape Benedikta XVI. Oduševila me njegova poniznost koju je, pomiješanu sa snažnim intelektom, mogao osjetiti svatko tko je imao tu milost da se sretne s njim. Razmišljala sam tih dana u Rimu kako za moć nema mjesta kad je dobro na vlasti. Politika je vizija moći, a religija je vizija dobra. U tom odnosu dobro je uvijek slabije, dobro odlazi, i to čak i usred Vatikana.
U tom kontekstu mi je taj događaj bio neugodan. Još jedan sraz ugodnog i neugodnog dogodio se primanjem Hrvatske u EU. Sve što je učinjeno na tom putu u EU, od pregovora isprepletenih teškim kriterijima, haaškim suđenjima itd., i mi novinari koji smo sustavno pratili taj proces i stvari poznavali iznutra, taj smo dan doživjeli i kao dan naše profesionalne satisfakcije. Istodobno je bio prožet i neugodom jer je Sabor, na prijedlog Vlade, donio famozni lex Perković, unilateralno povrijedivši Europski ugovor. Tada mi se učinilo da sve u što je uloženo mnogo truda i znanja, politika zbog interesa jedne osobe i skupine ruši kao kulu od karata.
>>Odabrano 30 najboljih i najzaslužnijih u 2013.! Glasujte!
>>Ivana Petrović zna zašto se Njemačka bavi svima nama
Apsolutno najbolja politicka novinarka u zemlji, na TV van svake konkurencije. Ta zena ima izniman dar i ocito je veliko znanje, bez cega bi dar izazvao kontraefekte, uvijek, bas uvijek uociti bitno, najbitnije. Za ogromnu masu novinara to je na zalost sf. Kapa dolje Ivana.