Opća opasnost, jedna od najpopularnijih domaćih rock-grupa, i 24 godine nakon početka djelovanja puni dvorane, gdje god nastupala. Nedavno su tako oduševili fanove u zagrebačkom klubu Sax!, a najavili su i prvi veliki samostalni koncert u Zagrebu, na Šalati 17. rujna. Grupa je i zaštitno lice ovogodišnjeg Festivala poduzetništva, a prije dva mjeseca izdali su i dvostruki album najvećih hitova, koji je izašao na vinilu.
Nedavno su s tog albuma i predstavili novi singl “Gubim tlo pod nogama”. Frontmen benda iz Županje Pero Galić, kojem mediji vole tepati da je “najmlađi rock-djed u Hrvata”, kaže da je još puno toga pred njima.
Caru carevo, Bogu božje
Zaštitno ste lice glazbenog dijela ovogodišnjeg Festivala poduzetništva. Iduće godine proslavit ćete 25 godina postojanja. Vi ste kao neko uspješno glazbeno poduzeće?
– Poduzimamo sve moguće mjere da ostanemo na našim rock’n’roll tračnicama. Teško se danas odvažiti u svijet poduzetništva i obrta jer ljudi skeptično gledaju prema tome. Uvijek je bilo: joj, nemoj, država će te uništiti odmah. Kao i u svemu, tako i ovdje se može uspjeti ako se poštuju pravila. Opća opasnost registrirana je kao zadruga i nemamo problema. Znate kako kažu: caru carevo, Bogu božje, a nama što ostane. Mladi ljudi ne bi se trebali bojati ulaska u svijet poduzetništva jer, ako ste kreativni, ozbiljne glave i stabilni na nogama, možete riješiti sve probleme, bez obzira na okolinu.
Sigurno ni vi ne možete vjerovati da je prošlo već četvrt stoljeća otkad ste počeli svirati u ratnoj Županji?
– Sjećam se svega. Možda bih volio vratiti vrijeme, a da mi je sadašnja pamet. Bili smo klinci, jedva smo imali 20 godina kada smo se zaletjeli u svijet glazbe. To se poklopilo s ratnim prilikama 90-ih godina. Žao mi je što se i danas svakodnevno provlače slične teme i što se još nismo riješili podjela. Mi smo ostali sličnih razmišljanja kao i onda, i dalje živimo rock’n’roll. Kada sad pogledam unazad, drago mi je da smo ipak ostavili nekog traga i da smo napravili puno pjesama koje ljudi vole. Sad samo idemo dalje.
Vaš stil uvijek je isti, pravi rock’n’roll. Niste nikad radili kompromise kao neki drugi kolege?
– Teško je uspjeti bez kompromisa. Nažalost, kad govorimo o sceni, jako je puno ljudi otišlo jer su pokušali raditi neku drugu glazbu. U međuvremenu su se dogodile situacije na koje nisu bili spremni pa su nestali sa scene. Mi smo shvatili da je nama najbolje tu gdje jesmo. Možda bismo bili uspješniji da smo se povlađivali tržištu, no naša publika je zahtijevala da ostanemo takvi kakvi jesmo. Brojni ljudi koji su sljedbenici našeg rada najbolji su pokazatelj da smo pogodili. Među njima ima onih koji nas slušaju od početka, ali i mladih koji se nisu ni rodili kad smo počeli. Našu stranicu na Facebooku prati 170 tisuća ljudi. Žao mi je što mnogi od njih ne mogu dolaziti na naše koncerte jer je život postao preskup.
Nedavno ste izdali album na vinilu. Kako ste se odlučili na to? Vraćaju li se ploče u modu i kod nas?
– Ploča je najbolji glazbeni medij. Kada je Opća opasnost počela snimati pjesme, ploča je tada, nažalost, nestala. Bilo nam je užasno krivo. Kad pustite ploču na gramofonu, slušate album od početka do kraja jer je ne želite slučajno ogrebati ili oštetiti iglu. Naravno, i taj zvuk je topliji, ali i izgled je moćan. Zar ne izgleda bolje imati ploču nego memory stick na kojem je 128 GB sve moguće glazbe?
Čuvam svoj prvi rep iz 1989.
Duga kosa godinama vam je bila zaštitni znak. Zašto ste se ošišali?
– Sve to dolazi s godinama. Baš zato što sam je nosio dugi niz godina počela je stradati. Naredalo se i godina na pozornici, već mi je 46. Samo mi je došlo, sjeo sam na stolicu i svojoj frizerki Željki rekao da odreže sve.
Jeste li svoj zaštitni znak ostavili za uspomenu?
– Ne, ali zato imam svoj prvi rep koji sam odrezao 1989. kad sam išao u vojsku. To još čuvam za uspomenu. Ovo je drugi put da sam se šišao, no nije puno ostalo pa nisam imao puno ni spremiti.
Za vas se uvijek govori da ste najmlađi rock-djed u Hrvata. Sluša li vaš unuk Opću opasnost?
– David zna sve od Opće opasnosti. Već su mu četiri godine, a djeca u tim godinama puno znaju. Uostalom, on i odrasta u kvalitetnoj sredini, okružen ljubavlju, ali i dobrom glazbom. Prije neki dan smo se vratili s koncerta, a on hoda po kući i pjeva našu pjesmu “Tri rijeke”. Svaki put prije nego što odem na put kaže mi: “Dida, nemoj se vratiti a da mi nešto ne doneseš”. Drago mi je da sam najmlađi djed. Ljudi zaboravljaju da smo na ovaj svijet došli s velikim darom, a to je da možemo stvoriti život. David je dolaskom u našu kuću pokrenuo sve nas i postao centar našeg svijeta.
Pretpostavljam da vam je ipak draže da David sluša rock, nego da vam se u kući čuju neke druge glazbene note koje baš ne volite?
– Tko zna što će biti kad on još malo odraste i ode u svijet, izvan granica u kojima trenutno živi. On će izabrati ono što mu najviše paše. Dosad se u našoj kući živjelo u svijetu rock’n’rolla. Tako sam ja odgajao svoju djecu, a eto, i njegovi roditelji njega. E sad, hoće li se za desetak godina okrenuti nekoj drugoj glazbi, ne znam, no mi mu nećemo smetati. Doduše, on već i pomalo svira svoju malu gitaru. Naravno da bih volio da bude roker, no ne bih imao ništa protiv imao da na kraju bude i pilot. •
>> Opća Opasnost okupila tisuće mladih na Festivalu poduzetništva u Zelini
pjevač zavija dok pjeva kao da je ceca ..