Kako je nastala domaća estrada? Gdje je bio početak i kako je sve završilo te je li priči (danas) kraj? Kakav je i koliki tijekom godina i desetljeća bio odnos kulture, politike i estrade u stvaranju i funkcioniranju domaće glazbene scene te koliko se mijenjao od početka domaćeg estradnog “big banga” pedesetih godina do danas? I koliko su glavni protagonisti, estradne zvijezde, bili omeđeni, ograničeni ili određeni i poticani utjecajem politike na glazbu?
Suživot masovne kulture oduvijek je, upravo zbog utjecajnosti te iste masovne kulture na svakodnevni život, bio značajan. I važan tadašnjim i današnjim političkim moćnicima koji su temeljem starorimske poslovice “kruha i igara”, od pedesetih godina 20. stoljeća do danas dopuštali građanstvu zabavu po mjeri. Soundtrack stvarnog života koji je taj isti život činio ljepšim i boljim.
No, nije to bila nikakva izmišljotina tadašnjeg domaćeg tržišta, već princip po kojem su masovna zabava i kultura odavno upisane na popis omiljenih želja i alata svih mogućih političkih sustava. Uz pomoć FBI-a, CIA-e, Castra i Kennedyja sve do Komunističke partije Jugoslavije i političara suvremene Republike Hrvatske. Ili, kako mi je davno, u intervjuu devedesetih rekao Jasenko Houra: “U jednom trenutku činilo mi se da smo, uza sve naše želje i namjere, postali eskort-servis političarima”.
Kako je do toga došlo i koliko su domaći glazbenici “ogrezli” u politiku, priča je koja povezuje najranije estradne prvake iz pedesetih, VIS-ove (vokalno-instrumentalne sastave) šezdesetih, šansonijere, kantautore, rokere sedamdesetih, pridošlice punka i novog vala osamdesetih, novokomponirane folk-zvijezde osamdesetih, Fiju-briju i “Zagreb gori” generaciju devedesetih, repere i hip-hop prvake dvijetisućitih i ostale koji su pjevali za sve ili protiv njih, od Tita do Tuđmana, Račana i Josipovića.
No, sve je počelo pedesetih godina 20. stoljeća, dekadom koja je donijela popuštanje stega rigidnog komunističkog jugoslavenskog sustava i jačeg zamaha potrošačke kulture. Pa shodno tomu i dolaska popularne glazbe. Upravo su se u glazbi i zanimanju rastuće publike za estradu instinktivno osjetili pomaci u tadašnjem društvu kojima se inače detaljno bave politološke i znanstvene analize.
“Big bang” domaće estrade
Pjesme poput „Moja mala djevojčica” Milutina Vandekara i stihovi “Tata, kupi mi auto” s Opatijskoga festivala 1958. godine zahvatili su srž i novu dinamiku tadašnjeg društva u kojem je SR Hrvatska prednjačila kvalitetom glazbe i nadolazećom industrijom zabave u okvirima tadašnje države. A nitko u zabavnoj glazbi nije bolje najavio nadolazeće vrijeme od petnaestogodišnje tinejdžerice, nedavno preminule dječje zvijezde Zdenke Vučković, koja je stihove “Tata, kupi mi auto” otpjevala u duetu sa već slavnim Ivom Robićem i pobijedila na Opatijskom festivalu 1958. Dvije godine kasnije taj će se potrošački duh osjetiti i u pjesmi „U nedilju Ane” Ljube Kuntarića i stihovima „Kad si kupin mali motorin” u izvedbi Marka Novosela. A kad eskapizam, kakav-takav, ali privlačan, dobije službeni vjetar u leđa, glazba i zabava, uz modu, ljetovanja i bijelu tehniku vjerojatno su pri vrhu popisa potražnje naroda kojem se čini da je bolja budućnost nadohvat ruke.
Upravo stoga i zamah domaće glazbene scene, sa svim pripadajućim dijelovima – od razvoja diskografskih kuća poput zagrebačkog Jugotona, medija, televizije i novina, sa sve slušanijim radijskim programima i sve višim standardima zabavnih emisija Televizije Zagreb, te popularizacijom zabavnoglazbenih festivala – podudaran je s krajem pedesetih i proteže se u “zlatne šezdesete”.
Doduše, svaka će generacija izabrati druge zlatne godine, ali je neporeciva činjenica da su šezdesete imale nešto posebno, u svijetu u još većoj mjeri nego kod nas. Elitniji žanrovi, poput jazza i klasike, možda su dali zaokruženiji i estetski potpuniji odgovor kroz kreativne zadatke, ali je zabavnoglazbena scena bila popularnija i, usprkos iskliznuća u banalizaciju ili možda baš zbog toga, bila epicentar masovne zabave. Na tadašnjoj glazbenoj sceni događale su se novosti inspirirane televizijom, slikom novog (mogućeg) načina života u komunističkom sustavu, rastuće diskografije, dolaskom američkog rock and rolla te utjecaja talijanskoga festivala Sanremo. Sve zajedno tvorilo je talionicu, društveno-kulturni kotao u kojem je eksplodirao “big bang” domaće estrade, šlagera, zabavne glazbe, šansone i kasnije rocka.
Prva prava karijera
Rastuća festivalska scena obilovala je novim hitovima za masovnu upotrebu, pa ne čudi da su Opatijski, Zagrebački ili Splitski festivali, kao i sarajevski Vaš šlager sezone i Beogradsko proljeće, bili zastupljeni na vinilnim pločama koje su bile poput knjiga u knjižnicama, periodika za masovnu publiku čija je nova zabava dobila i fizičke dokaze na crnoj plastici. Album “Pjeva vam Ivo Robić” iz 1956., prvi domaći album na 10-inčnom vinilu, bio je neoboriv dokaz o zaslugama predvodnika koji je, osim što je postao vlasnikom prve prave karijere na ovim prostorima, u prvom estradnom naletu s ruba gdje su se susretali šlageri i prepjevi rock and roll pjesama, poput “Shake, Rattle and Roll” (koji je obradio još 1956., samo nekoliko mjeseci nakon objave u SAD-u), stvorio parametre po kojima su se ravnali svi nadolazeći pjevači.
