Gledam ovaj "rat" oko Prljavog kazališta po medijima i na društvenim mrežama i čini mi se da se kod nas, za razliku od Velike Britanije ili SAD-a, još uvijek glazbu doživljava isključivo kao klasnu borbu starog tipa.
Čak smo i po tome ostali u prošlosti. Naime, nakon medalje Prljavom kazalištu, pa dolaska na koncert, u upotrebi su referencije stare 30 i više godina, tipa "izdaja rocka", "HDZ-ov bend" i slično.
Nedostaje suvremenijeg diskursa. Ma kakvog rocka? I kakvog HDZ-a? Pa to je odavno biznis, i lijevima i desnima i srednjima. Osobno mi se gadi švercanje političara uz rock i obrnuto jer dobiju više reklame i medijskog prostora nego bendovi, pa tako i Kolinda. Ali, ako imaš svoj stav, ne možemo tuđe političke preferencije a priori smatrati gorima od "svojih", ili "mojih", osim ako nisu sudski zabranjene, a i to je kod nas upitno. Ako je dolazak Kolinde Grabar-Kitarović na koncert, bez obzira na prevrtljivost njenog ukusa, "smrt rocka", onda je dolazak Ive Josipovića kao predsjednika u Lisinski nekima bio "smrt klasike", da i ne spominjemo koliko je domaćih glazbenika podržalo njegovu predsjedničku kandidaturu.
I to je bilo legitimno, nekome i gadljivo, kao nekome i ovo. Međutim, nedostaje malo više temeljitog promišljanja; kod nas se sve svede na krv i znoj, hebanje majke, prvo ovih zdesna, a onda i ovih s lijeva, ovisno o temi. Pri čemu su argumenti najčešće banalno tupo klanje bez argumenata. Ja, recimo, mogu pisati protiv Thompsona, ali sam bio na barem tri koncerta i bilo mi je neugodno što sam tamo vidio. Pa me poslije "vješaju". Ali većina ovih salonskih kritičara nije bila u Areni na Kazalištu koje je odsviralo strahovit koncert, dok sam ja odatle pisao i slao detaljan tekst za novine. I onda te opet "vješaju".
I ono što ne razumiju "teoretičari", na tom je koncertu bilo manje politike nego na provincijskoj lokalnoj nogometnoj utakmici. Čak bih mogao tvrditi da hrpe zgodnih djevojaka i ekstremno mlade publike uopće ne zanima ni Kolinda Grabar-Kitarović ni domaća politika. Ona je svoj tretman dobila twitovima i kasnije po medijima, dok je publika tamo bila zbog hitova Kazališta koje ima veću prođu na tržištu i od same Kolinde Grabar-Kitarović. Pa zato se domaći političari i guraju na koncerte.
Kad sam nedavno u Londonu vidio grad zatrpan golemim zastavama radi nekog jubileja bivše imperije koja grca u brexitu, pitao sam prijateljicu, inače gorljivu ljevičarku koja tamo živi 30 godina, ima li tamo još uopće "pokreta otpora" intelektualaca, radikala, nekih Sex Pistolsa ili ikoga, prema tom kraljevskom kiču, budalaštinama i odama imperijalizmu?
Rekla mi je doslovno: "Ma kakvi, kad se ovdje postave zastave, onda je to civilizirani čin tradicije, a kad to kod vas rade Hrvati, Srbi ili netko, vi ste zatucana plemena." Što je najgore i jesmo, od ostrašćenih "intelektualaca" koji ku**a ne razumiju naniže. Naravno, čast izuzecima, ali nedostaje znanja, truda i izlaska na teren, a ne samo banalnog i efektnog hejterskog komentiranja pred ekranom mobitela gdje smo svi najpametniji.
Nije Rock koncert uništen dolaskom nekog političara, ili neke druge poznate osobe. Nije uništen niti ako neka ekstremna osoba napravi incident. Rok koncert uništavaju mediji koji umjesto glazbe, na prvo mjesto stave političara ili incident !!!