Ako ste na Netflixu gledali odličan dokumentarac "The Greatest Night in Pop", morali ste zapaziti producenta Quincyja Jonesa. Čak ako i niste vidjeli priču o snimanju pjesme "We Are The World" prije 39 godina - preciznije 28. siječnja 1985. - koju je Quincy Jones aranžirao i bio glavni suradnik u tonskom studiju, vjerojatno znadete za njegovu ulogu producenta koji je himnu američkog odjeljka Live Aida pretvorio u jednu od najpopularnijih pjesama svih vremena.
Obično se taj podatak, ili onaj da je producirao album "Thriller" Michaela Jacksona, najčešće navodi u medijima, mada je značaj rada Quincyja Jonesa daleko veći i širi. U nedavnom intervjuu američka pjevačica Lizz Wright - koja 10. ožujka nastupa na prvom koncertu 15. Zagreb Jazz Festivala u kino dvorani Studentskog centra - ničim izazvana mi je, na pitanje o tome kako joj je živjeti u Chicagu, odgovorila da "prolazi pored mjesta gdje su veliki umjetnici poput Sarah Vaughan ili Quincyja Jonesa nastupali ili čak odrastali".
Quincy Jones jedan je od velikana američke glazbe 20. stoljeća, jazz trubač koji je karijeru počeo davno u zlatnim godinama američke jazz scene, a kasnije postao i miljenik top ljestvica, producent i poslovni čovjek s puno interesa. Želite li nešto više saznati o razmišljanjima vitalnog 91-godišnjaka, nedavno se na domaćem tržištu pojavilo izdanje njegove knjige "12 nota - o životu i kreativnosti" (Školska knjiga, 180 stranica, prijevod Dina Puhovski). Quincy Jones jednostavno i izravno, s puno praktičnih primjera, nudi nešto puno kompleksnije nego što je to literatura "samopomoći". Radi se o svojevrsnom vodiču kroz načine rada i razmišljanja kojom objašnjava svoje poglede na, kako veli naslov knjige, kreativnost.
VEZANI ČLANCI
Ali i na poteškoće i prednosti rada u bilo kojem sektoru umjetnosti, koji često može biti "zabravljen" mnogim vanjskim i unutarnjim razlozima, od nesnalaženja protagonista do pritisaka industrije glazbe. Ako vam ovako nešto nudi čovjek koji je poznati skladatelj, producent, aranžer, dirigent, instrumentalist, televizijski producent, direktor izdavačke kuće, vlasnik televizijske postaje, jesno je da vam to govori osoba s puno iskustva iza sebe. I uspjeha, jer Quincy Jones rekorder je s osamdeset nominacija za nagradu Grammy, od kojih je osvojio njih 28.
No, unatoč dugogodišnjem i ogromnom uspjehu, knjiga "12 nota - o životu i kreativnosti" ne promatra svog čitatelja svisoka, jer Jones je ujedno i pedagog koji iz vlastitog iskustva zna na kakve je sve probleme nailazio prije nego je postao ovakav gigant američke glazbene industrije. Čak bi se moglo reći da u svojoj knjizi najmanje računa vodi o pojavnim oblicima uspjeha, a puno više usredotočuje se na unutarnje porive koji nekoga uopće tjeraju da bude kreativan, i na to kako tu kreaciju najefektnije pustiti da odradi svoje.
Izvorno objavljena 2022., knjiga "12 nota - o životu i kreativnosti" još uvijek je friška i "vruća" u svojim prosudbama kojima Quincy Jones piše neku vrstu radne autobiografije, baveći se svim onim saznanjima i otkrićima koja su mu pomogla u vlastitom radu, temelju onoga na čemu je postigao taj kasniji, veliki uspjeh. Dapače, upravo suprotno glorifikaciji uspona i uspjeha, Jonesov život, skromno djetinjstvo i odrastanje, te buran život u ranijoj glazbenoj dobi, dao mu je prilično jasan uvid u sve probleme koje kreativni rad donosi sa sobom.
Informativna i ne preduga knjiga stoga je njegov "memorandum" o tome da kreativnost njegujete bez obzira na poteškoće, porijeklo ili životne nepogode, bez obzira na godine ili iskustvo koje imate, ako osjećate potrebu za nekakvim kreativnim izražavanjem. Dakako, putem je potrebno puno rada, što i sam Jones naglašava nekoliko puta, baveći se usput i time kako pretvoriti bol u alat za rad, kako postavljati ciljeve na dnevnoj bazi i "mjeriti" rezultate, uvijek naglašavajući da je otvorenost prema kreativnom procesu i odnos prema suradnicima izuzetno bitan.
GALERIJA Pogledajte kako je izgledala Dora 2024.
Budući da je i sam bio suradnik mnogima, u "12 nota - o životu i kreativnosti" naići ćete i na mnoge primjere kojima Jones objašnjava prednosti, mogućnosti, ali i probleme tijekom suradnji, putovanja poput onog kad su bili predgrupa na prvoj europskoj turneji Nat King Colea, do rada s Frankom Sinatrom, susreta s princezom od Monaka Grace Kelly i mnogim drugima. Zvjezdana imena ne moraju vas zavaravati, jer svi su oni bili mladi ljudi od krvi i mesa, skloni porocima, a pritom i obojeni u Americi kad je to bio problem pedesetih godina prošlog stoljeća.
"Sreća obično prati sudar prilike i pripremljenosti, stoga valja biti pripravan", piše Jones u jednom trenutku. Ili, "beskrajno puno vremena za rad na nekom projektu svakako je luksuz, no može biti i plodno tlo za paralizu zbog analize jer vam dopušta da previše razmišljate o nekim stvarima", pa navodi kako je davnu temu koja je godinama kasnije postala zaštitni glazbeni znak filma "Austin Powers" napisao za dvadeset minuta.
Quincy Jones priznaje da mu "odrastajući pod vodstvom jazz-mačora četrdesetih i pedesetih godina" nisu bile strane teške droge te da je običavao popušiti četiri kutije cigareta u jednom danu. Družeći se s prijateljima poput Raya Charlesa i Franka Sinatre, prema vlastitom je priznanju popio pozamašnu količinu alkohola. Taj opasan način života možda bi slijedio i danas da nije bilo susreta sa smrću prouzročenog puknućem glavne arterije u mozgu nakon što je tri dana i tri noći neprestano radio na albumu "Mellow Madness". Operacija je trajala sedam i pol sati, a izgledi da preživi bili su jedan posto. Zatim su mu dijagnosticirali još jednu aneurizmu i ponovno je završio na operacijskom stolu. Skupina prijatelja iz glazbene industrije pripremila je za njega komemoraciju, no kako je preživio, pretvorena je u koncert u slavu života.
"Ono što ljudi često ne primjećuju jest to da sve, pa i fizičko zdravlje, počinje u glavi. Um je najmoćnija stvar koju posjedujete. Može vas dovesti do zelene livade, ali i do najmračnije staze", piše Quincy Jones. "Postizanje razine svjesnosti isključivo je u vašim rukama. Bez svjesnog napora da promijenite svoje misaone procese, pa onda i svoje postupanje, neće se ništa promijeniti. Trebalo mi je nekoliko potresnih poziva na buđenje da to spoznam, no stvarno sam zahvalan što mi je konačno uspjelo. Nadam se da vi nećete čekati da vas trgnu takvi pozivi; nadam se da ćete umjesto toga iz ovih mojih priča izvući pouku i učiniti nužne promjene", poručuje Quincy Jones u knjizi koja bez suvišnog kompliciranja, prilično izravno svjedoči o istinama do kojih je Quincy Jones došao težim putem, sve provjeravajući na vlastitoj koži.
Vratimo li se na novi dokumentarac "The Greatest Night in Pop", u njemu ćete vidjeti praktičnu primjenu Jonesovih saznanja i iskustava još prije 39 godina. Sakupiti tridesetak najvećih američkih pop i rock zvijezda na snimanju pjesme "We Are The World" mogao je koordinirati samo "psiholog, tata i mama" poput Jonesa, jer se sve događalo u samo jednoj noći, nakon dodjele nagrada American Music Awards, zbog kojih je većina odabranih i bila u Los Angelesu. Način na koji je u tjedan dana pripreme i tu jednu noć snimanja Quincy Jones uspio spojiti nespojive i zabilježiti pjesmu bez mogućnosti ponavljanja, dovoljno govori o njegovom autoritetu i sposobnostima.
Ispreplećući u knjizi svoju pripovijest, Jones upoznaje čitatelje s vlastitim kreativnim procesom. "Kreativnost teče kroz vas, ne prema vama", ističe te podsjeća na to da je uz njegovanje kreativnosti važna i posvećenost osobnom razvoju i vrijednostima kao što su poniznost, velikodušnost, suosjećanje, što baš nisu pojmovi koje bi uobičajeno povezivali sa svijetom glazbe punim egomanijaka. "Kada god zapnemo, a onda još ostanemo i zaključani u prošlosti, lišavamo se sadašnjice, ali, nepobitno, i budućnosti. Možemo 'zasjesti' u negativnost davno prošlih dana ili je možemo rabiti kao gorivo za pogon vlastite kreativnosti i života. U konačnici imamo izbor, možemo odlučiti na što ćemo se usredotočiti: na dobro ili na loše. Naravno, možete se čvrsto držati svoje ljutnje, no ogorčenje će vas uništiti", razmišlja Jones i zaključuje; "Morao sam donijeti svjesnu, svakodnevnu odluku da se neću uništavati, nego ću, umjesto toga, preusmjeriti tu energiju i uložiti je u pjesmu, aranžman, ploču ili film - kao kada uzmete smeće i od njega napravite reciklirani papir. Nije lako. Ali je moguće". Upravo to što je takve poruke prethodno definirao vlastitim primjerom dodaje životnosti i iskrenosti knjizi "12 nota - o životu i kreativnosti".,
VIDEO Baby Lasagna: Kad si u centru je skroz nešto drugo. Sad moraš puno više paziti na pokrete
