Bivša televizijska voditeljica Josipa Pavičić Berardini promovirala je svoju novu knjigu “Promatrači u zrcalu“ koja govori o tome što nam je potrebno da u sebi prepoznamo iskonsku, istinsku snagu kojom ćemo osvijestiti da sve loše što nam se događa nosi i korijen i rješenje u nama samima.
Josipina prethodna knjiga "Šest milimetara", u kojoj progovara o uspješnoj borbi s karcinomom dojke, poslužila je kao predložak za uspješnu adaptaciju u monodramu čiju režiju potpisuje Ksenija Zec, a glavnu ulogu ima poznata kazališna glumica Daria Lorenci Flatz, koja je ujedno prisustvovala promociji „Promatrača“ i autorici pružila podršku emotivnim govorom i čitanjem ulomaka.
Uz nju, promociju su jednako tako uveličali pjevačica Jelena Rozga, glumci Slavko Sobin i Ana Begić, Ecija Ojdanić, Sanja Vejnović, Snježana Mehun te brojni prijatelji i kolege.
– Naslov moje knjige 'Promatrači u zrcalu' govori kako svi mi u drugima ustvari vidimo sebe. Drugi ljudi naše su zrcalo i ako mi se ne sviđa to što u nekome vidim, neću razbiti zrcalo zato što je sve što mi na drugome smeta, što me živcira ili provocira, ono na čemu trebam poraditi na sebi. Kada nam se dogodi razvod, prekid veze ili smrt bliske osobe, neminovno prolazimo faze u kojima se trebamo oprostiti od sebe kakvi smo bili dok smo dijelili život s tom osobom te prihvatiti kraj jednog razdoblja, zatvoriti vrata i krenuti u novi svijet. Sve su te faze normalne i prirodne. Ono što ne bi bilo dobro za nas jest zaustaviti se ili ostati u bilo kojoj među tim fazama – poručila je Josipa na promociji te je još dodala:
– Pisanjem ove knjige najprije sam samoj sebi pomogla prebroditi bol, prazninu i tugu koju nosi razvod braka, svojevrsni gubitak (u) ljubavi. Najviše volim pisati o temama koje sam doživjela, preživjela i iz njih iznijela vlastito iskustvo. Jedino tako svojim čitateljima mogu prenijeti emociju koju sam nosila u rukama ili na vlastitim „plećima“ dok sam je proživljavala, oplakivala ili se smijala sebi i svima oko sebe, sve dok me ne bi zapekle suze „smijalice“. Čovjek je ustvari najsmješniji kada se doživljava previše ozbiljno.
Zar se treba dogoditi nešto ružna, pa da se tek onda čovjeku upali lampica, kako je uzrok tomu i u njemu samome?