Krunidba kralja Charlesa traje tri dana, a sve će se odvijati u Westminsterskoj opatiji. Krunidba kraljice Elizabete II. trajala je tri sata, a Charlesova će trajati nešto više od sat vremena te će imati oko dvije tisuće gostiju i zapravo je to u skladu sa životnim stilom novog kralja o kojem detaljno pišemo u nastavku.
Nakon "pengatea" u Belfastu, skandala zbog nalivpera, kad je kralj Charles III. iskazao nezadovoljstvo povikavši glasno, pred kamerama, "dovraga!", "mrzim to!", "svaki smrdljivi put isto!", sjetila sam se njegova kraljevski niskog praga tolerancije na frustracije. Njemu sve smeta i to je dosad jasno iskazivao. Koliko bi mu bilo lakše da je naslijedio majčin stoicizam, beskrajnu moć samokontrole, suštinsku skromnost, koju mnogi predstavnici Anglikanske crkve nazivaju i kraljičinom poniznošću iz koje je izvirala njezina vedrina i životni optimizam. No, nije.
Shvaćam, bio je vjerojatno jako umoran, danima je na putu, pod svjetlima reflektora, neprestano u kurtoaznim razgovorima s nepoznatim ljudima, svojim narodom, što njemu ne ide lako. A nije više mlad. No, bahato u koroti iskazati bijes prema osoblju kraljevske rezidencije Hillsborough u Belfastu zbog problema s nalivperom koje su mu priredili za potpis – to je oduvijek Charles!
On bi to vjerojatno opisao tipično engleskim idiomom, "ne mogu glupost podnositi vedro", no današnji britanski kralj i kralj 15 drugih kraljevskih zemalja Commonwealtha, uključujući Kanadu, Australiju, Novi Zeland i Južnu Afriku – sveukupno 56 neovisnih država Afrike, Azije, Europe, Amerike i Pacifika – jednostavno je takav, nikad nije razmišljao o osjećajima drugih. Uvijek je bio podosta bahat prema osoblju i zastrašujuće bešćutan prema Diani, o čemu je više puta nakon njihova razlaza govorila u intervjuima.
Njegov biograf Tom Bower, poznati britanski novinar i publicist, u knjizi iz 2018. opisao je Charlesa III. kao čovjeka koji bi lako "nekoga koga je danas prigrlio već sutra mogao odbaciti". Poput feudalnog lorda on predsjedava svojim dvorom u kojem nema mjesta za demokraciju ili razmimoilaženje u mišljenjima. Za razliku od kraljice koja ima genijalnu sposobnost ujediniti naciju, pogotovo u teškim vremenima, Charles je ne ujedinjuje, nego razdvaja, pisao je Bower: "On očito uživa u provokativnim diskusijama, ali samo ako on određuje njihov smjer... Njegovi savjetnici znaju da njihovo 'ne' samo može značiti da će odmah krenuti u potragu za onim tko će ih zamijeniti i reći 'da'. Svaka njegova odluka je samo i isključivo njegova."
Možda bijesan zbog nalivpera koje curi, već je u danima žalosti odlučno naredio da se pisani otkazi pošalju ljudima koji su za njega radili u njegovoj sad već bivšoj londonskoj rezidenciji Clarence House, inače desetljećima rezidenciji njegove bake, dugovječne kraljice majke. Sindikat državnih službenika u koje spada i osoblje kraljevskih rezidencija kritiziralo je taj potez kojim će gotovo stotinu nekad prinčevih zaposlenika ostati bez posla, bez najave, preko noći. Ističu da su očekivali promjene, no ne tako iznenada, pogotovo što su neki od "otpisanih" radili za princa i po više desetljeća.
Uostalom, kraljevskih rezidencija s osobljem doista je puno i dio osoblja doista je moglo očekivati da će ih nekamo smjestiti. Tu je kao prvo Buckinghamska palača, službeno sjedište monarhije, kamo će se i Charles III. morati preseliti, bez obzira na to koliko ga ta golema, loše uređena palača ne privlači. Navodno će živjeti u puno manjim privatnim odajama, poput stana britanskih premijera iznad sjedišta vlade u ulici Downing, a ostatak polako renovirati.
Charles III. više puta dosad spominjao je smanjivanje obiteljske "firme" i koristio pri tome tipični korporativni termin "downsizing". Iako Buckinghamska palača, dakako, ima svoje uposlenike, Charlesovi ljudi tješili su se da su tu i dvorac Windsor koji je kraljica koristila preko vikenda jer nije daleko od Londona, potom Holyroodhouse, službena kraljevska rezidencija u Škotskoj, dvorac Hillsborough u Sjevernoj Irskoj, potom Sandringham u Norfolku, božićna rezidencija obitelji, a i voljeni privatni, a ne službeni dvorac Balmoral u kojem je kraljica umrla, a Charles ga je izabrao za (hladno i mračno) bračno putovanje s Dianom. Na tom posjedu je i zdanje Birkhall koje koriste i vole Charles III. i njegova kraljica supruga Camilla pa se podosta špekulira o tome kako će i Balmoral i Sandringham postati muzeji otvoreni za publiku.
Naime, Charles III. obožava posjed Highgrove zapadno od Londona, u blizini Bristolskog zaljeva, u kojem je dosad provodio najviše vremena. To zdanje je dio Vojvodstva Cornwall, golemog imanja s velikim prihodima kojim već gotovo 700 godina upravlja princ od Walesa, koji automatski dobiva i titulu vojvode od Cornwalla. To znači da će kralj vjerojatno plaćati najamninu za svoju omiljenu palaču svome sinu Williamu, danas princu od Walesa. Vojvodstvo je organizirano kao veoma profitabilni biznis kojem svake godine rastu prihodi kojima raspolaže princ od Walesa. U 2021. godini vojvodstvo je zaradilo 23 milijuna funta, nakon što je Charles svojevoljno platio porez na prihod od 45 posto. Kraljevska obitelj i svi njihovi prihodi od Vojvodstva Cornwall i Vojvodstva Lancaster oslobođeni su poreza te ne moraju platiti ni porez na nasljedstva, koji u Velikoj Britaniji iznosi golemih 40 posto. Kad bi kraljevska obitelj morala platiti poreze na sva imanja koja su naslijedili od kraljice, vjerojatno bi čak i oni bankrotirali.
Carles III. zaista nikad nije bio skroman. Priče o njegovoj dekadentnosti godinama su se pojavljivale u tabloidima. Tu su, recimo, čuveni sluga zadužen za istiskivanje paste za zube na četkicu ili doručak za koji mu kuhaju sedam različitih jaja između kojih on pažljivo bira koje mu se više sviđa. Navodno se gotovo svaki dan pet puta presvuče pa se čini opravdanim što ima četiri valeta, neke vrste osobnog asistenta posvećenog isključivo dotjerivanju, stajlingu svojeg gospodara i održavanju njegove garderobe, što su jako dobro upoznali svi koji su gledali seriju "Downton Abbey". Kad su princ Charles i princeza Diana 1985. došli u 4-dnevni službeni posjet Sjedinjenim Državama, s njima je stigla i prtljaga teška 3500 kilograma. Pa ipak, Charlesov glavni valet opisao ga je jednom nekom sudioniku dobrotvorne priredbe kao osobu koja živi skromno: "Uopće nema jahtu i nikada ne ruča."
Sjetila sam se Charlesova biografa Tom Bowera, nekad londonskog odvjetnika, potom novinara i producenta BBC-a te autora velikog broja biografija o poznatim političarima i tajkunima koji su bili u poziciji da utječu na javnost i društvene vrijednosti, zato što se nedavno – osvetnički krvoločno – obrušio na Meghan, vojvotkinju od Sussexa, u knjizi "Revenge: Meghan, Harry and the War Between the Windsors" (Osveta: Meghan, Harry i rat Windsorovih'), o kojoj se neumorno pisalo i debatiralo u britanskim medijima čitavo ovo ljeto.
Bower je podržao britansku tabloidnu konstrukciju po kojoj je Meghan praktično od rođenja sebična, patološki ambiciozna manipulatorica usmjerena isključivo na osobni uspon za koji je upotrijebila slabog, podatnog Harryja. Nije pomoglo što je Harry više puta bijesno u intervjuima objašnjavao da ne može podnijeti eklatantnu mizoginiju termina Megxit, kako njihovo preseljenje u Kaliforniju nazivaju mediji, jer su o tome odlučili skupa i Meghan to nipošto nije forsirala. No, za Bowera, ona je u svojoj narcisoidnoj ekstazi naudila tisuću godina staroj dinastiji.
Bower je čitavu Meghaninu životnu priču o odrastanju i sazrijevanju hrabre, odlučne djevojčice miješane rase, uvijek osjetljive na društvene nepravde, na rasizam i mizoginiju, prikazao u svojoj knjizi kao njezin PR spin, koji je počeo valjda već u djetinjstvu. Iako je, recimo, Meghan s jedanaest godina napisala pismo firmi Proctor & Gamble da promijeni reklamu za deterdžent za pranje suđa u kojoj je to isključivo ženski posao. Nakon tog pisma osobno joj se obratila prva dama Hillary Clinton i djevojčica je završila u vijestima, a reklama je bila promijenjena. Teško je povjerovati da je to pismo napisala odlična učenica s nekim zlokobnim planom za budućnost. No, Bower ju je prikazao kao plitku i nezainteresiranu učenicu koja je upisala bezvezno sveučilište Northwestern, a ne Princeton, kao da nije mogao guglanjem otkriti da je Northwestern prestižno sveučilište, redovito među prvih desetak u Sjedinjenim Državama i svijetu, s boljom reputacijom od sveučilišta St. Andrews, gdje su studirali William i Kate Middleton.
Bower smatra da je Meghan i loša glumica, "poput tako velikog broja fejkera koji mogu samo iskazati svoje vlastite prohtjeve i potrebe... i zbog toga se ne može uvjerljivo uživjeti u neki lik". Ukratko, po Boweru, Meghan se čitav život služila sitnim prevarama u cilju samopromocije. U knjizi tvrdi i da je oduvijek bila razmažena i zahtjevna pa tako i na setu serije "Suits".
Nekoliko sugovornika ga je opovrglo. Novinar Vanity Faira, koji je s njom 2017. radio veliki intervju za priču s naslovnice, pisao je londonskom Timesu kako Bower nije prenio "poštovanje i divljenje" koje je on osjetio prema Meghan. Njezini suradnici iz serije nipošto ne smatraju da se Meghan na snimanjima, nakon što je upoznala princa, počela ponašati razmaženo: "S njom je uvijek bilo zadovoljstvo raditi, uvijek je bila opuštena, skromna, duhovita, spremna pomoći..."
Kako je Bower u brojnim intervjuima objašnjavao da se osjetio pozvanim da razotkrije Meghan do kraja jer je posvećeni britanski rojalist, iako su ga u mladosti zvali "crveni Tommy" i po obitelji je češki Židov, sad kad je princ postao Charles III., možda je i zažalio kakve sve ludosti je o njemu napisao 2018. u knjizi "Princ buntovnik: moć, strast i prkos princa Charlesa".
Recimo, otkrio je da je kralj veoma izbirljiv. U londonskom Timesu su taj dio iz knjige ovako ismijali: "Prvo mi batler izmiješa martini, potom dobije naputak da ga prelije u plosku, potom plosku predamo policajcu kojeg onda unaprijed šaljemo na moje odredište, ma koje ono bilo, a onda je on predaje drugom batleru, koji martini ulije u čašu kakvu volim da me dočeka čim stignem. I onda je to to!"
Bower je napisao čak i to da je razmaženi princ u posjete često sa sobom nosio hranu koju mu je priredilo njegovo osoblje. Jednom je čak povikao na svečanoj večeri kod indijskog maharadže da nitko slučajno ne bi pipnuo njegov specijalni kruh, "napravljen samo za mene". Možda je vječno u strahu da izvan svojih rezidencija neće dobiti ono što želi jesti ili to možda neće biti uzgojeno na pravi način.
Kralj je zaista posvećen organskoj poljoprivredi pa njegova četiri vrtlara u Highgroveu, tvrdi Bower, leže glavom prema dolje na nekoj specijalno konstruiranoj prikolici koju lagano vuče Range Rover i tako plijeve korov ručno, da se ne moraju koristiti otrovi, a tamo radi i jedan umirovljeni vojnik koji noću s baterijskom lampom pročešljava vrt i ručno odstranjuje puževe.
Kralj je još kao princ putovao s batlerom, dva valeta, svojim chefom, nekoliko tjelohranitelja, privatnim tajnikom i daktilografom. Prema Boweru, znao je unaprijed poslati dva ulja na platnu Škotskog visočja na odredišta svojih putovanja jer mu je važno da se na putovanjima osjeća dobro. Jednom je na daleko odredište, uz velike troškove, poslao i sve iz svoje kupaonice, svoj specijalni krevet s ortopedskim madracem i svoju posteljinu.
U uvodu knjige Bower je napisao da "Charles nije falsificirao svoju životnu priča, samo je puno stoga sakrio". Dobro, prošao je ipak bolje od Meghan.
Odlučan da će postati važna, velika povijesna ličnost s dugotrajnim utjecajem, smatra Bower, on je od sredine osamdesetih koristio svoju poziciju da utječe na to kako će se upravljati Velikom Britanijom, manipulirajući svim polugama vlasti da si osigura opstanak na čelu monarhije, bez obzira na skandaloznu vezu s Camillom. Bower je tvrdio da je, istražujući njegov život, otkrio da je Charles hladnokrvno ostavio za sobom mnoge žrtve. Bower je napisao da je "njegova lojalnost kratkog fokusa, baš kao i njegova koncentracija".
Bower je 2018. napisao da bi možda došlo i do velike monarhijske krize da je kraljica preminula početkom novog stoljeća, kad je njegova popularnost doista bila na dnu. Charles je u jednom trenutku shvatio da mora u svojim javnim istupima i govorima biti umjereniji, ponašati se skromnije i pokušati dokazati koliko je posvećen svojoj zemlji pa i jedinoj pravoj ljubavi njegova života, Camilli.
Ta strasna, nepopustljiva odanost prema životnom partneru povezuje ga s majkom. Bower zaključuje: "Nakon što sam razgovarao s velikim brojem ljudi koji su živjeli uz kraljevsku obitelj i voljeli ih, dijelim njihovu strepnju i pitam se može li Charles biti kralj koji ujedinjuje... Uvjeren sam da je odlučan ostaviti trag u britanskoj povijesti i neće mudro i nepristrano šutjeti za vrijeme svoje vladavine. On ostaje povjesničar, pisac i politički aktivist i htjet će da se Charlesa III. dugo pamti... Istraživanje koje sam napravio pišući ovu knjigu pružilo mi je neizmjerno zadovoljstvo, ne samo zato što sam rasvijetlio i neke dosad nepoznate konflikte i loše dokumentirane događaje, već zato što je iz svega izronio Charles kao izuzetan lik. Njega je lako i voljeti i ne voljeti, no on je jedinstveni produkt britanskog genija – princ buntovnik koji će na koncu biti i kralj buntovnik."
No, kao što je primijetila Maureen Dowd, moja omiljena kolumnistica New York Timesa, kralj Charles III. uvijek je bio u sjeni žena s jačom zvjezdanom karizmom. Prvo je tu bila njegova mama, a onda i njegova prva žena, princeza Diana. U izvjesnoj mjeri zasjenila ga je čak i američka "dotepenka" Meghan Markle, no vidjet ćemo kako će se taj sukob razvijati. Prvo poluvrijeme možemo zaboraviti, sad započinje, drugo, ono važno.
Harry je pozitivna osoba koja toliko voli svoga brata da ne želi cijeli život biti - drugi. I time ga progoniti. Zato je odlučio abdicirati u novi život sa mladom slobodnom - Amerikankom.