Kada je 2011. godine počela tzv. "sultanomanija", koju je RTL pokrenuo prikazivanjem serije "Sulejman Veličanstveni", TV stručnjaci procjenjivali su da će vladavini turskih sapunica u udarnom terminu u Hrvatskoj brzo doći kraj. Nisu bili u pravu.
Turci su i dalje hit
One i dalje, slobodnim rječnikom rečeno, "razvaljuju", čemu u prilog ide i podatak da je turska "Crna ruža", koja je nedavno došla do kraja emitiranja na Novoj TV, s gledanošću od prosječnih 12 posto redovito ulazila u top pet najgledanijih emisija svih nacionalnih TV kuća.
Ipak, one 2013. kada je HRT udario sa skandinavskim adutima kao što su "Most" i "Borgen – sjedište moći" ponadali smo se da se mijenja trend. Osim inteligentnijeg sadržaja, sjajne glume i uporišta u stvarnom životu, što su odlike europskih serijala, lakše bismo i u glazbenom repertoaru nastalom pod njihovim utjecajem podnijeli neki skandinavski pop ili rock od sapuničarskih instant-hitova poput Severinina "Hurema" koji nas je svojedobno progonio s radijskih postaja. No to se nije dogodilo.
Čak ni danski "Nasljednici" koje smo ljetos gledali, a za kojima ludi cijela Britanija, kod nas se nisu uspjeli ušunjati u udarni termin. Štoviše, bili su raspodijeljeni na marginu, u termin blizu ponoći koji je bilo nemoguće dočekati bez pomoći "držača" za umorne kapke. Potvrde radi, aktualni HRT-ovi briljanti – talijanska serija "Velika obitelj" koju gledamo na Prvom programu iza 21 sata postiže prosječnu gledanost od 2,17 posto što je 88.948 gledatelja, a švedska serija "Obiteljsko breme" koju smo gledali iza nje, u 22 sata, tek 1,61 posto, odnosno gledalo ju je 65.725 gledatelja.
Dakle, nedovoljno da bi zaradile udarni termin. Isto vrijedi i za u svijetu najpopularnije američke uspješnice, poput primjerice "Igre prijestolja", koje kod nas nikada nisu karta koja osvaja najviše gledanosti. Zašto je to tako? Odgovor je jednostavan – internetsko doba i vladavina kabelskih televizija. Naime, na tržištu više jednostavno ne vrijede ista pravila kao prije 15 godina.
Kabelske televizije imaju prioritet u premijernim emitiranjima serija, a već 12 sati nakon premijere gotovo svaku seriju korisnici mogu skinuti s interneta. U prosjeku tek dvije godine kasnije iste serije stižu na tržište pravima za njihovo emitiranje na kojem ih otkupljuju tzv. zemaljske TV kuće. Dakle, vremenski odmak od trenutka kada su određene serije bile svjetski hit do trenutka njihova prikazivanja na nacionalnim televizijama prevelik je i za njih je već splasnuo interes publike, a time je i njihova gledanost u startu zajamčeno manja.
Tko je ciljna skupina?
Da ne spominjemo kako konzumenti serija s interneta mogu odjednom skinuti i pogledati cijelu sezonu, a ne ovisiti o TV rasporedu. Uzmemo li u obzir i to da samo u Hrvatskoj oko 600.000 kućanstava ima kabelsku televiziju na kojoj su neku seriju već pratili prije njezina prikazivanja na, recimo, HRT-u, jasno je koliko je gledatelja izgubljeno.
Uglavnom, već 20-ak godina na HRT-u inozemne serije bira Ranka Horvat. I to radi maestralno, ne samo zbog pohvalnog rizika s izborom skandinavskih serija, nego i zato što najprestižnije svjetske serije uvijek nekako završe na HRT-u. No, koliko god sjajno gospođa Horvat birala, tržište kasni za internetom i "kabelskom" i rezime je da kvalitetne serije na televiziji prati tek uzak krug gledatelja. Netko će reći: Pa zašto ljudi ne skidaju s interneta i turske sapunice, nego ih ipak prate na TV programu?
Kao jedan od odgovora stručnjaci navode manju informatičku pismenost ciljane publike kojoj je sadržaj takvih serija namijenjen. Bilo to točno ili ne, činjenica je da je internet realnost, a njegovoj brzini teško je parirati.
>>U seriji Smogovci pojavio se i Franjo Tuđman
>>Partizanske priče o bitkama, prijateljstvu i ratnim ljubavima
Dok vidim te Turske sapunice zacrni mi se na očima. Mislim s obzirom na neuke gledatelje koji to gledaju jasno mi je, ali da ih ima tolko, to je strašno.