Dali su nam i poznatu izreku "dužan ko' Grčka". Doduše, ona je nastala par tisućljeća nakon ranije navedenih blagodati, ali nije ništa manje popularna. Povijest grčkih dugovanja i bankrota impresivna je. Svoj prvi bankrot Grci su uspjeli ostvariti pune tri godine prije službenog nastanka moderne Grčke. Mogli bismo reći da su bankrotirali, a da još nisu niti postojali. Slijedili su novi bankroti, gospodarske krize i zaduživanja, no grčku postojanost ništa nije narušilo. Zemljino srdište, Pupak svijeta, i dalje se nalazilo u grčkim Delfima.
Kao odgovor na situaciju Grk će tu i tamo stegnuti remen, neće voziti bijesan automobil, a Armani i Boss mu i onako ništa ne znače. No, ako očekujete, da će vas po dolasku u Grčku dočekati napeta i depresivna atmosfera, redovi i redukcije, ispražnjene police trgovina i narod na koljenima, nemalo ćete se iznenaditi. Dobro, možda malo pretjerujem. Sjednete li u taxi, od zračne luke do vašeg hotela vozač će vam se, držeći ruku s cigaretom ispruženu kroz prozor automobila, žaliti na državu, EU, četiristogodišnju tursku okupaciju, partenonski friz u Britanskom muzeju... To je dio folklora i uvertira, koju svaki posjetitelj mora odslušati. Na putu do hotela, bez da vas je itko išta pitao, taxi će se zaustaviti nekoliko puta i primiti još pokojeg putnika. Naravno, svi ćete platiti punu vožnju, a za račun je nepristojno pitati. Na ugodno klimatiziranoj recepciji hotela dočekat će vas široki osmjesi i čaša narančina soka. Ali, budite oprezni. Naoko jednostavna procedura dodjele ključeva mogla bi potrajati. Recepcionerovo čavrljanje s kolegicom, telefonski razgovor oko ručka s mamom i pijuckanje hladnoga nescafea odužit će vašu prijavu u hotel.
No, nakon što ste napokon uspjeli doći do ključa sobe, možete zaboraviti tisućljetne, grčke nedaće, spore službenike i baciti se u potragu za kefijem.
S vanjske strane vrata vaše hotelske sobe kriju se nebrojene mogućnosti. Do iznemoglosti možete obilaziti uglačani, bijeli kamen atenske Akropole, hramove u Olimpiji, nevjerojatni teatar u Epidauru, proročište u Delfima (s Pupkom svijeta) ili svetište na otoku Delu. U Muzeju Akropole teško je odlučiti da li da se prije diviti suvremenoj arhitekturi ili pohranjenim starinama. Uspon na Olimp ili šetnja kroz svježu prirodu Meteore, dok se iznad vas na impresivnim stijenama izdižu spokojni manastiri, vratit će vam izgubljeni mir. Otok Kreta je svijet za sebe, koji nudi beskonačne, pješčane plaže i noćni provod na sjeveru, a skrivene uvale, rijetke prirodne ljepote i relaksirajući odmor na jugu. Bijela sela s plavo obojenim vratima i prozorima otoka Santorinija i Mikonosa s razlogom su na naslovnicama svih turističkih magazina. Možda ćete baš na ovim mjestima pronaći kefi.
No, vrijedi se još malo potruditi. Možda je od jurnjave za znamenitostima bolje raditi ono što rade i Grci. Sjednete li na nekom od otoka za klimavi stol pred ouzeri i naručite ouzo, uz čašu ovog žetokog pića donijet će vam i nešto za zameziti. Iako to niste naručili i nećete posebno platiti, pred vama će se naći komadić sira, zdjelica maslina ili pokoji inćun. Opustite se, gledajte u more i ne razmišljajte o ničemu. Grci rade tako. Krenete li u obilazak suvenirnica na atenskoj Plaki ili Monastirakiju, zapitajte se da li je to stvarno dio doživljaja. Možda vam više odgovara sjesti za stol s prodavačima i satima ih promatrati kako igraju domino. Bit će im drago. Bez obzira na to koji je dan u tjednu izađite u ljetnu, atensku noć. Tamo ćete, uz ogradu drevne Agore, pronaći taverne prepune obitelji i prijatelja, starih i mladih, koji večeraju. Odaberite stol, slušajte buzuki i zapjevajte. U dvadesetidva sata naručite večeru i ne brinite o širini struka. Ne brinu ni Grci. Negdje iza ponoći donijet će vam desert, koji, naravno, niste naručili. Znak gostoprimstva. Zatražite li kod plaćanja račun, znat će da ste turist. Konobar će slegnuti ramenima, široko se nasmiješiti i na papirnatu salvetu vam ljubazno napisati iznos. Salvetu ćete zadovoljno presaviti i sačuvati je kao suvenir. Možda je to kefi.
Postoje neke stvari kojih se Grci nikada neće odreći i što je kriza veća one će postajati važnije i Grci će na njima više inzistirati. Kefi ili potraga za kefijem jedna je od tih stvari. To je osjećaj koji je teško opisati. Kombinacija je to žeđi za životom, sreće i spokoja i možete ga doživjeti bilo gdje u Grčkoj i samo u Grčkoj. No, na sreću, da biste doživjeli kefi ne morate biti Grk. Trebaju vam samo otvoreno srce i um. Ja sam svoj kefi pronašla ležeći na bijelim oblutcima uz Korintski zaljev i promatrajući mjesečinu, jedući zreli nar, koji mi je poklonila baka kraj čijeg dvorišta sam netom prošla, hvatajući se u kolo, koje je spontano nastalo na jednom od gradskih trgova, iako ne znam plesati sirtaki i grleći se s nepoznatim ljudima i plačući na Olimpijskom stadionu, jer je Athanasia Tsoumeleka, za koju nikada nisam niti čula, osvojila olimpijsko zlato u hodanju na 20km.
Nađete li se u takvim situacijama bit će vam jasno zašto Grk na referendumu zaokruži oxi, a poslije se lupa po čelu i pokušava izmigoljiti iz nastale situacije. To je jače od njega. To je kombinacija ponosa i kefija, žeđi za životnom radosti. Problemi će se riješiti sami.
Ako odete u Grčku, što vam se u svakome pogledu isplati, shvatit ćete da us od Grčke bolji samo Grci. Zeus je to shvatio još na samome početku.
Kefi
Još je davnih dana, nešto kratko nakon stvaranja svijeta, meškoljeći se među oblacima Olimpa i ispijajući ambroziju, Zeus pronašao svoj kefi (κεφι) te odlučio da će središte svijeta biti baš tu, u Grčkoj. Od tada su nam Grci dali teatar, filozofiju, demokraciju, olimpijski duh i štošta bez čega ne možemo zamisliti današnje društvo.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.