Za odjeke na “Expression” još je, kaže čelistica Ana Rucner, prerano, no svi koji su ga poslušali potvrdili su joj da je CD odličan. I ona je izuzetno zadovoljna. S producentom Duškom Mandićem znala je često ponavljati kako bi dobili baš zvuk koji su tražili. Pazilo se, kaže, na svaki detalj. A kako zapravo zvuči glazba s “Expressiona” njezina će se publika moći uvjeriti 1. srpnja na Bundeku, gdje će Srebrna krila biti bend Ane Rucner.
“O, Ana” njezina je pjesma
– Nastupit ćemo nakon vatrometa pirotehnike Mirnovec. Zapravo, prvi je dio samo moj s bendom Srebrna krila, a drugi je dio njihov. Svirat ćemo moderne, tradicionalne, ali i plesne pjesme i sigurna sam da će se ljudi sjajno provesti – govori Ana.
Na upit je li izvedivo da sama na čelu zasvira “Vino na usnama” ili “O, Ana”, smješka se i kaže da te pjesme samo instrumentalno ne bi zvučale kao s vokalom. No svakako će se, dodaje, s guštom pridružiti dečkima i s njima zasvirati “O, Ana”. Ipak je to, vragolasto kaže, njezina pjesma.
Ponosna je što je u svijetu prepoznata kao predstavnica mlađe generacije naših klasičara. Ana Rucner, Monika Leskovar, Maksim Mrvica, 2Cellos... sve su to glazbenici kojima čvrsto držimo palčeve da nastave nizati uspjehe. Zna, govori Ana, koliko truda treba da se postignu vrhunski rezultati. Jednim dijelom za to su zaslužni njezini roditelji – Snježana i Dragan – koji su joj ljubav prema klasici usadili još od malih nogu. Drugim, većim dijelom, zaslužna je sama jer Ana se, kaže, nikad nije bojala upitati, tražiti ono što želi.
– Mama i tata su divni, otkada znam za sebe oni su mi podrška. I danas često s njima nastupam, poslušam savjete, no najvažniji je moj trud, kontinuitet. Svakodnevno vježbam po nekoliko sati, često mama i ja nastupamo zajedno. Nerijetko znaju biti i kritični, ali uvijek je to u najboljoj namjeri. I kad sam im donijela matricu “Expressiona” da je poslušaju, rekli su ‘vauu’. Znam da ne bi tako reagirali da su mislili suprotno, zato i jesam sretna što su tako ponosni – kaže Ana.
Često je i sama sebi tražila gaže, imala je, ističe, cilj. I kao studentica je svirala u Mariborskoj filharmoniji, a usput i nastupala. Nikad joj nije bilo teško okrenuti neki broj, potražiti posao, pomoć... Niti svirati tijekom večeri, a danju biti na Akademiji.
– Tako sam jednom, kad sam poželjela električno čelo, pokucala na vratu direktora Yamahe i rekla: Ja to želim, treba mi. Malo su me čudno gledali, ali na kraju sam dobila to čelo i danas sam zahvalna na njemu. Ljudi vole mlade koji se ne srame pitati, tražiti posao, investirati u sebe. Svakih sto eura koje bih zaradila bili su mi silno veliki i uvijek sam razmišljala kako ih pametno uložiti – govori Ana.
Ulazi među publiku
Zarađeni novac nastojala je investirati u sebe, instrumente. I smije se, ali ne komentira, tvrdnju kako će kao takva sigurno postati ljubimica ministra Linića. Ova lijepa čelistica u sebi nema ni trunke zloće i istinski se raduje svačijem uspjehu.
U suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom snimila je spot u kojem izvodi “Odu radosti” Friedricha Schillera i Ludwiga van Beethovena, a svrha mu je promovirati Hrvatsku po svijetu. Europsku je himnu obradila u rock stilu, dok se u pozadini izmjenjuju predivni kadrovi Hrvatske. Iako je izvedba naišla na enorman odjek, Ana priznaje da nije očekivala ništa. S idejom o “Odi radosti” došla je u Hrvatsku turističku zajednicu, s kojom surađuje dvije godine, i rekla da ima sjajnu ideju. Danas je sretna što su je tamo i prihvatili. Namjera je bila pokazati svijetu da Hrvatska nema samo Anu Rucner nego i Zagrebačku filharmoniju, vrhunski zbor, umjetnike, prirodne ljepote. Snimka njezine izvedbe “Ode radosti” s Revijskim i Tamburaškim orkestrom HRT-a i ansamblom Lado polučila je velik međunarodni uspjeh, dobila je i turistički Oscar.
– Sjajno je biti nagrađen za nešto u što vjeruješ i u što vjeruju svi uključeni u projekt. Ponosna sam što sam nastupila u spotu, koji je realiziran zahvaljujući upravo HTZ-u – kaže Ana.
Pred njom je i festival “Ana u gradu” koji je lani sama pokrenula u Dubrovniku. Jako se raduje što će svirati u Dubrovniku, u Kneževu dvoru i na Stradunu, a nada se da će i ovaj urbani festival, koji ove godine traje četiri dana, vrlo brzo postati tradicionalan.
Ana je poznata po tome što na svojim koncertima uglavnom ne sjedi, već se prošeće među publikom, upita ih što. Takav prisan odnos s ljudima koji je vole prepoznali su i Kinezi pa će već u srpnju na dogovorena četiri velika koncerta u Kinu. Tamošnjoj publici njezino ime nije strano, u Pekingu je već gostovala na njihovoj nacionalnoj televiziji. No još nema onu snagu koju ima ime Maksima Mrvice. Bez ikakve dvojbe, s pozitivnom energijom koju odašilje, i za njezinim će autogramima i tamo vrlo brzo biti prava pomama. Ana za sebe kaže kako ima velike želje, ali ni jedna od njih nije nerealna. Kroz život ide korak po korak, a svoje mjesto vidi, jednom, među velikima.
– Stalno želim više i tuđi su mi uspjesi poticaj da budem još bolja. Nakon svakog svog nastupa postavim si novi, još već cilj. Velik je svijet, puno je dvorana, ima prostora za svakoga – govori šarmantna čelistica.
A na tom njezinu putu velika joj je podrška 30 godina stariji suprug Vlado Kalember, s kojim je u skladnom braku šest godina.
Uskoro su pred njima i zajednički nastupi. Svoga sina Dariana neće inficirati glazbom, pustit će ga, kaže, da sam odabere svoj životni put. Glazba ga, priznaje, zanima, ali kao i svako dijete, ne dulje od nekoliko minuta.
– Neki sam dan vježbala mađarski ples. Došao je za mnom, počeo u ritmu dirigirati, a potom mi je i uzeo čelo. Malo je mahao njime i to je trajalo otprilike pet minuta. I dobro je da je tako. Naš sin ipak ima samo pet i pol godina, neće valjda već sada vježbati čelo pet sati dnevno – smije se Ana.
bez uvrede,ali ime Ane Rucner u umjetničkim krugovima ne znači ništa,ona se bavi estradom.