Priče o alternativnoj povijesti uvijek su bile popularne. Nekada je bila riječ o mašti, a danas su sasvim u duhu vremena. Vjerujemo da su producenti serije Čovjek u visokom dvorcu vjerovali da su nakon druge sezone na stranputici, potrošili su sadržaj knjige Philipa K. Dicka, u pola druge sezone ostavio ih je autor i glavni scenarist serije Frank Spotnitz.
Nije izgledalo bajno, no u ove dvije godine, koliko smo čekali treću sezonu, puno se toga dogodilo omogućivši ne samo da se serija nastavi već i da treća sezona bude najbolja i najinteligentnija do sada. I dalje imamo iste likove, Julianu Crain koju tumači lijepa Alexa Davalos, zlokobnog SS-ovca Johna Smitha kojeg tumači zaista iznimni Rufus Sewell, više se pojavljuje sam čovjek iz visokog dvorca Hawthorne Abendsen kojeg tumači jedan od najosebujnijih američkih glumaca današnjice Stephen Root.
Ali pikanterija je pojavljivanje povijesnih i pseudopovijesnih likova. Heinricha Himmlera kojega glumi Kenneth Tigar vidjeli smo i u drugoj sezoni, ali sada se pojavljuju i dr. Josef Mengele kojeg tumači malo poznati John Hans Tester te J. Edgar Hoover kojega glumi dobri ali nikada do kraja realizirani američki glumac William Forsythe. Tu je i zaboravljeni zlokobni artefakt američke povijesti, George Lincoln Rockwell, osnivač Američke nacističke stranke, koji je u seriji dogurao čak do čina Reichsmarschalla, a glumi ga David Furr. Uz njih evo i ‘nasljednice’ Leni Riefenstahl, Nicole Dormer koju tumači Bella Heathcote.
Podsjetimo, ostavili smo seriju u trenutku kada Himmler i Smith preuzimaju kontrolu nad Reichom, a Smithov sin Thomas dobrovoljno se javlja za eutanaziju kako ne bi doveo oca u probleme. Ta priča protegnut će se i u treću sezonu zajedno s dvorskim borbama za prevlast u Reichu. Jasno, i Pokret otpora i dalje je aktivan, svi pokušavaju proniknuti odakle su se pojavili filmovi na kojima je prikazan stvarni završetak rata, onaj kakav ga mi poznajemo. Već s tim treća bi sezona zadovoljila većinu fanova. Ali nova sezona Čovjeka u visokom dvorcu vješto koristi i događaje kojima danas svjedočimo.
Revizija povijesti, za neke najbolje njezino poništenje, društvene promjene koje se kreću prema čvrstom autoritarizmu, a onda i otpor koji kao da ponovo kreće u borbu za ispravne vrijednosti, ne razlikuje se mnogo od događaja prije 70 godina, naizgled bez šansi i s gotovo konačnom pobjedom tame. Sve su to lajtmotivi treće sezone koja se uz krajnje uvjerljivu scenografiju i atmosferu 60-ih godina “s pomakom” zapravo bavi današnjim svijetom.
Dovoljno govori ime posljednje epizode – Jahr Null, odnosno Nulta godina kojoj je tema rušenje i uništenje starih simbola oko kojih je sazdano američko društvo (barem ono kojemu smo se nekoć divili) s ciljem potpunog poništenja američke povijesti, odnosno startanja sasvim novog vremena. Uvjerljivo su i šokantno te scene prikazane, Kip slobode često je rušen na ekranu, no u ovom modernom kontekstu i najnezainteresiranije među nama mora proći jeza. Toliko je uvjerljiv taj alternativni svijet da se uopće ne doima da se radi o znanstvenoj fantastici.
U kontekstu situacije u seriji, nakon što su nacisti i Japansko Carstvo pobijedili u Drugom svjetskom ratu te čvrsto drže vlast, treća sezona gledatelja ipak tjera na zaključak da postoji izlaz iz današnjeg kaosa. Naprosto je nemoguće da potlačeni budu i sretni, pogotovo ne ako je društvo u kojem se nalaze temeljeno na mržnji. To svjetlo na kraju tunela personificirano je u liku Juliane Crain, podvučeno ponovo u šokantnom završetku sezone zbog kojega ćemo jedva dočekati da se pojavi sljedeća.
Vješto postavljena priča djelo je Erica Overmyera, novog scenarista i izvršnog producenta serije koji je radio i na “Žici”. Naravno, nije sve savršeno pa tako ispada da je deset epizoda premalo kako bi se u glavnu temu serije i u njezin prilično velik svijet uklopile i osobne priče barem nekolicine glavnih junaka, ako ništa barem da se gledatelja podsjeti na neku njihovu povijest ispričanu ranijih sezona.
Ali Overmyer je, očito računajući i na barem još jednu sezonu, naznačio nekoliko novih slojeva u osnovnoj priči, a s njima i još par likova koji će prema svemu sudeći imati ozbiljniju ulogu u četvrtoj priči o Čovjeku iz visokog dvorca. Ove godine svakako je jedna od boljih serija koju smo imali prilike vidjeti, s dovoljno zapleta, intrige, izvrsne glume, sjajne režije, kamere, scenografije i kostimografije. Kao i jeze na temu ‘što bi bilo kad bi bilo’. Svakako odgledati, po mogućnosti u komadu.
