Dan sjećanja na žrtvu Vukovara posebno je emotivan u obitelji prve žene izbora za Miss Hrvatske Maje Vračarić koja 18. studenog pamti kao datum kada je prekinuto njezino djetinjstvo. Sa samo 12 godina Maja, koja posljednjih godina radi u odjelu odnosa s javnošću Hrvatske obrtničke komore, s obitelji je prognana iz Vukovara u kojem je prije rata proživljavala najsretnije trenutke svog odrastanja. O progonstvu iz rodnog grada, bijegu preko kukuruzišta s jednim ruksakom na leđima i traumama koje nosi sa sobom Maja je prije dvije godine progovorila u velikom intervjuu za Večernji list.
– Vukovar je bio bogat kraj tako da smo odrastali u blagostanju, bezbrižno i uz puno igre i smijeha – govori direktorica izbora za Miss Hrvatske i nekadašnja Miss Sisačko-moslavačke županije. Dolaskom rata bezbrižni dani postali su prošlost, a borba za preživljavanje surova svakodnevica. I danas tri desetljeća nakon stradanja u Vukovaru, Maji o tome nije lako govoriti. Najveća joj je sreća, priznaje, što je s obitelji u posljednjem trenutku uspjela pobjeći iz okupiranog rodnog grada.
– S obzirom na sve što su moji sugrađani prolazili, ja sam ipak izašla živa, a u tom trenutku, vjerujte, to je jedino mjerilo. Meni kao djevojčici od 12 godina bilo je strašno slušati granate koje neumoljivo padaju i gledati mrtve glave u trenucima kada uspiješ proviriti iz skloništa. Bježali smo preko kukuruzišta s ruksakom kao jedinom imovinom – otkriva Vračarić.
Borba za preživljavanje
Emocije u tom trenutku nisu postojale, a za žaljenje za onim što ostavljaju nije bilo vremena. – Bilo nam je važno jedno da izađemo živi, da nas ne pogodi granata. Nikakvih emocija nema u tom trenutku, to je čisto preživljavanje – dodaje Maja koja nažalost nema više nikakvih uspomena iz djetinjstva. Kuća im je opljačkana, a obiteljske fotografije spaljene. Traume, priznaje, nosi i dandanas.
– Ratna zbivanja i strahote u bilo kojoj dobi ostavljaju doživotne tragove. Moji sugrađani i ja nastavljali smo se “boriti” za život i izvan svoga grada svatko na svoj način. Kada nemaš ništa, i budućnost je potpuno neizvjesna. Ne znaš ni gdje ćeš biti, koliko ćeš biti u Zagrebu, hoće li to biti samo dan-dva... – kaže Maja za koju ni školski dani nisu bili bezbrižni. – Moj je dijalekt bio drugačiji od ostalih zbog čega sam bila izložena izrugivanju, naravno kao prognanik nemaš ni što obući pa te zovu beskućnikom, ali kako da ja svojim novim kolegama objasnim da sam imala sve, od nekih čak i više, ali da sam bez svega ostala stjecajem okolnosti, a ne vlastitom greškom – kaže Vračarić. Danas je uspješna poslovna žena, supruga i majka tinejdžerice Karle, a sa svojom obitelji nekoliko puta godišnje odlazi u Vukovar koji čeka, uvjerena je Vračarić, bolja budućnost.
Bolja budućnost
– Duhovi prošlosti uvijek će biti prisutni, ali mislim da neće Vukovar ostati grad duhova jer u njemu živi puno mladih ljudi koji su se vratili, zasnovali svoje obitelji, kreativni su, imaju prekrasnih projekata i ljude u gradu koji ih podržavaju. Vukovar čeka lijepa budućnost, sigurna sam u to – kaže Maja koju mnogi pamte i po izboru za Miss Hrvatske. Prije više od 20 godina predstavljala je Sisačko-moslavačku županiju na izboru ljepote i, premda joj je titula izmaknula za dlaku, izbor joj je otvorio neka nova vrata.
– Ostvarila sam brojne kontakte, to mi je bilo vrlo važno jer sam htjela raditi. Dobila sam puno revija, angažman na HRT-u u emisiji “Kolo sreće” uz Olivera Mlakara i počelo je lijepo razdoblje života – zaključuje Maja Vračarić.
Prvi mali korak je pronaći nestale i procesuirati sve zločine i zločince bez toga teško je ići naprijed i razmišljati o oprostu....nažalost iz te teške prošlosti nije lako izaći pogotovo onima koji su nekoga izgubili....