Nema puno ljudi zbog kojih bismo u kino otišli u nedjelju u devet sati ujutro. Zbog Stjepana Jimmyja Stanića jesmo. Žurilo nam se pretpremijerno pogledati “Prolazi sve”, film o jedinstvenom umjetniku koji će početkom sljedeće godine proslaviti 91. rođendan. I za čiji se nastup i dalje traži karta više. Tako nekako bilo je i tijekom jednog nastupa u Jazz & Cabaret klubu Kontesa koji drži Jimmyjev suvremenik Miro Ungar.
– Kada sam vidio kakva je to atmosfera u punom klubu, rekao sam: “Pa, dajte da to snimimo!” To je nešto što se mora zabilježiti i mora ostati – kaže Marko Vrdoljak, redatelj dokumentarca. Imao je, kaže, ideju napraviti neklasičan dokumentarni film s arhivskim snimkama, odnosno Jimmyja Stanića prikazati u okruženju u kojem ga svi najbolje poznaju, na sceni. – Uzor mi je bio film o Rolling Stonesima u kojem su nastupi kombinirani s pričama o njima čiji su izvor ili oni ili ljudi koji o njima mogu ispričati dobru priču – kaže Vrdoljak u čijem smo društvu pogledali film zajedno sa Silvestrom Dragojem Šomijem, nekadašnjim članom dueta Neki to vole vruće.
Drugi je član Miroslav Stanić Jimmy, nećak Stjepana Stanića, koji u nastupu prikazanom u filmu pjeva sa svojim stricem. – I to prvi put. Nikada do tada nisu pjevali zajedno. Učinilo mi se to dobrom idejom, staviti ih na scenu zajedno – otkriva nam Šomi koji je i u filmu vodio razgovore s onima koji Jimmyja ponajbolje poznaju. – željeli smo da to bude potpis na jednu veliku karijeru jednog velikog umjetnika kojemu danas nema sličnog, a i teško da će ikada biti. Mislili smo da se to može pokazati samo na ovaj način – kaže Dragoje. Branko Bulić Bula, Vladimir Kočiš Zec, Antun Vrdoljak, članovi Jimmyjeva pratećeg benda, Željko Pervan, Miroslav Stanić pa i sam Dragoje i, naravno, Barbara i Stjepan Stanić. – Ideja s Pervanom bila je da se naglasi činjenica koja se možda toliko ne prepoznaje kada je riječ o Jimmyju Staniću – da je on bio prvi pravi domaći stand up komičar.
Sasvim je sigurno da bi on i bez pjevanja sasvim dobro živio od svojih šala. Sam ih izmišlja, tek tu i tamo ispriča poneki vic, a sve ostalo dolazi iz njegove glave. A uz to i dalje ima dobar glas, sa svojih 90 godina čak i pleše, i dalje je kompletan zabavljač kojega vrijeme ne zaustavlja, kaže autorski dvojac s kojim smo film odgledali u Kaptol Boutique Cinema.
– Kažeš da ne pušiš, ne piješ, ne ganjaš žene… Pa imaš li ti kakav porok? – Imam. Lažem!, jedna je od šala kojima je Jimmy Stanić uveseljavao publiku. Nije nastup s nećakom Miroslavom jedino u filmu što se do sada nije vidjelo ili čulo ili su barem manje poznate anegdote poput one o nastupu s orkestrom Dizzieja Gillespija čiji je kontrabasist potegao malo previše šljivovice. Iako je nastup predložen i drugima, primjerice Nikici Kalogjeri, prihvatio je jedino Jimmy, rekavši da mu note – ne trebaju. I bio je fantastičan.
No, za jedan događaj doista se nije znalo – da je Krešo Golik ulogu gospodina Fulira najprije ponudio upravo Jimmyju Staniću.
– Ma nema nikakve sumnje da je jedino on tako mogao odglumiti Fulira. Nitko drugi to ne bi mogao. Držanje, glas, pjevanje, sve što ima i Fulir – kaže Silvestar Dragoje. No, Jimmy nije mogao zbog nastupa, ali zanimalo ga je. – Pitao sam Golika je l’ bude još kaj takvoga? Rekao je, znaš, prije nego mi daju da snimam tak’ nekaj, moram prije snimiti neki partizanski film. A on više nije snimio partizanski film pa ništ’ od toga! – prisjetio se u svojem stilu Jimmy tog svima nepoznatog događaja.
– Jedna osobina svakako izdvaja Jimmyja Stanića od ostalih umjetnika – vječna pozitiva. Zna biti zabavan a da nikoga ne uvrijedi izravno, bez lascivnih štosova ili viceva. On je jednostavno pozitivna osoba koja nikada ne gubi svoj vedar duh. Takav je i danas, besprijekoran, drži do sebe.
E taj je legenda.,,zivuca