Za nekog tko je rođen u potpunoj zabiti samo 200 km od arktičkog kruga i bio je toliko gluh da se cijelog života morao služiti slušnim aparatom teško se moglo očekivati da će postati jedno od najprepoznatljivijih lica modernog filma. No, Leslie William Nielsen, rođen u Saskatchewanu 11. veljače 1926., imao je koga slijediti u showbiz: njegov stric, polubrat njegova oca, bio je američki glumac danskog podrijetla Jean Hersholt, vrhunski epizodist u više od 140 što nijemih što zvučnih filmova, najpoznatiji po ulozi Heidina djeda u "Heidi" sa Shirley Temple. Godine 1939. Hersholt je osnovao prvu bolnicu i medicinski centar za filmske glumce bez zdravstvenog osiguranja pa se po njemu danas zove "Nagrada Jean Hersholt", Oscar za humanitarni rad.
Stričeva slava kojom se hvalio u školi bila je inspiracija mladom Leslieju da pobjegne iz ledene pustoši; njegov otac, pripadnik slavne Kraljevske kanadske konjičke policije ("Mounties" s crvenim kaputima) službovao je u tako malom mjestu gdje je, kako se Leslie sjećao, "bilo samo 15 stanovnika, od kojih je pet činila naša obitelj; kad bi moj otac uhitio nekog zimi, morao je pričekati proljetno otapanje da bi ga priveo u postaju". Osim Leslieja proslavio se i njegov stariji brat Erik, ali u politici; u osamdesetima je bio zamjenik premijera Kanade.
Unatoč gluhoći, mladi se Nielsen u 17. godini priključio kanadskome ratnom zrakoplovstvu kao topnik na bombarderima, da bi se maknuo od kuće u kojoj je otac polarnu potištenost često iskaljivao šakama na ostatku obitelji. Nakon rata, u kojem je još bio na obuci kad je rat završio, zaputio se u New York i počeo glumačko školovanje u kojem je pohađao i slavni Actor's Studio. Na televiziji je debitirao 1948. i počeo karijeru pojavljivanja u uživo snimanim dramama "zlatnog doba televizije", s pedesetak uloga godišnje, ali slabo plaćenih. Bio je samo još jedan zgodan glumac u moru zgodnih glumaca, i tek se u drugoj polovici pedesetih probio i na film. Već svojom drugom ulogom, kao zapovjednik John J. Adams u danas kultnom ZF-klasiku "Zabranjeni planet", osigurao je ugovor s MGM-om, ali nije doživio procvat karijere i nije prošao na audiciji za ulogu Massale u "Ben-Huru". Iz tog razdoblja pamti se uglavnom samo još jedno TV ostvarenje, uloga Francisa Mariona (kojeg je u "Patriotu" glumio Mel Gibson) u Disneyjevoj seriji "Močvarna lisica". Ostatak karijere uglavnom bi proveo kao gostujuća poluzvijezda u rutinskim TV-serijama da nije bilo trojice ljudi koji su revolucionalizirali Hollywood.
Jim Abrahams i braća David i Jerry Zucker svoje su skečeve izbrušene u predstavama "Kentucky Fried Theatera" 1977. snimili kao urnebesni "Kentucky Fried Movie" u kojem je jednu manju ulogu (glasovnu u skeču "Feel-O-Rama") imao i Nielsen. Na temelju prvobitnog uspjeha, taj trojac dobio je 1980. priliku da snimi parodiju "Ima li pilota u avionu", u kojoj su za glavne uloge uzeli islužene akcijske zvijezde Roberta Stacka, Lloyda Bridgesa i Nielsena. Kad su se Zucker-Abrahams-Zucker prebacili na televiziju, logičan izbor za ulogu poručnika Franka Drebina u seriji "Policijski odred" bio je upravo Leslie Nielsen. Seriju je Paramount ukinuo nakon samo šest epizoda, ali je Nielsenu donijela nominaciju za Emmyja za najbolju komičnu TV ulogu 1982. i dovela ga do snimanja filmskog nastavka – "Goli pištolj: iz dosjea policijskog odreda" 1988. – koji je zauvijek promijenio povijest filma.
Postmoderna parodičnost mrtvoga ozbiljnog Nielsena koji se poput slona u staklari kretao kroz sve moguće klišeje i stereotipe hollywoodske niskobudžetne akcije osvojila je publiku, dovela do još dva nastavka, "Goli pištolj 2 ½: miris straha" 1991. i "Goli pištolj 33 1/3: konačna uvreda" 1994., i napravila Nielsenovo nepomično lice jednim od najpoznatijih filmskih izraza. (Nažalost, zbog smrti glavnog glumca nikad neće biti snimljen "Goli pištolj 4: ritam zla" koji je trebao krenuti u produkciju).
Svoj novostečeni imidž kralja parodične ozbiljnosti Leslie Nielsen iskoristio je u brojnim filmovima, više ("Špijuniraj muški") ili manje ("2001: travestija u svemiru") uspješnim kopijama "Golog pištolja", uz malobrojne "ozbiljne" uloge uglavnom na televiziji. Njegov primjer parodiranja vlastitog imidža uspješno su slijedili mnogi glumci, poput još jednoga slavnog svemirskog kapetana rođenog u Kanadi Williama Shatnera. Obrazac po kojem je Leslie Nielsen stekao slavu i bogatstvo na parodičnom imitiranju hollywoodskog naslijeđa postao je glavni filmski modus operandi, unosniji od bilo kakve ozbiljne drame, i doveo do poplave što dobrih što loših parodija u kojima se obično našla nekakva uloga za Nielsena.
Veliki komičar koji je svoju sklonost samoismijavanju otkrio prije kraja karijere i time negirao onu poznatu izreku F. S. Fitzgeralda da "u američkim životima nema drugog čina" preminuo je 29. studenoga 2010. od posljedica upale pluća u bolnici blizu svog doma u Fort Lauderdaleu na Floridi. Zaslužio je da ga se pamti po bezbrojnim valjanjima o smijeha i padanjima sa stolca koje su njegovi filmovi izazvali. Mislite o tome što god hoćete, samo ga nemojte zvati Shirley. A ako ne znate zašto to kažemo, pogledajte ponovno "Ima li pilota u avionu". Ili ga pogledajte prvi put, ali pazite; za grčeve od smijeha ne odgovaramo, a ne odgovara ni Leslie Nielsen. Počivao u miru.
Veliki glumac...hvala mu na svakoj suzi sa smijehom koju sam ispustio gledajući njegove filmove R.I.P