One su kao male sanjale vilinske kostime, a oni isprobavali nogometne dresove. Dok su one navlačile baletne papučice, oni su još jurili za loptom. Prve plesne korake odavno su napravile kad su oni tek odlučili da je ples ono čime se žele baviti. Ali tako to obično i ide, govore balerine Hrvatskog narodnog kazališta, žene uvijek u životu prve znaju točno što žele.
Samo ovo nismo planirale
Jedino što ipak nisu planirale, priznaju Iva Vitić Gameiro, Lucija Radić i Valentina Štrok, jest ljubav svog života sresti na radnom mjestu. Kemija, međutim, nije se dogodila pri prvom zajedničkom plesu, već onako filmski, na prvi pogled.
– Kori Palinko je u Zagreb došao na audiciju iz Mađarske državne opere prije nepune tri godine, a mi smo zajedno dvije godine i tri mjeseca. Ne znam kako bih vam to opisala, ali čim smo se vidjeli, kao da nas je nešto “presjeklo”. Znali smo odmah, to je to – govori se Lucija Radić dok govori o Kornelu Palinku. Ova balerina i njezin baletan u HNK ne dobivaju često uloge u istim komadima jer su, kako objašnjavaju, različiti plesači, ali vježbati između službenih proba najviše vole jedno s drugim.
I probe u kazalištu su na engleskom jeziku, a to je i njihov jezik sporazumijevanja
– Najljepše je i najlakše tako. Ne moram se brinuti o tome jesam li mu možda teška, jesam li se dobro namjestila, a mogu se i naljutiti ako radi nešto krivo – smije se Lucija Radić, koja sa svojim Korijem komunicira uglavnom na engleskom jeziku. Mađar Palinko, kad je došao u Zagreb, prvo je učio engleski jer je to jezik na kojem se u HNK vode probe, a nakon toga u koštac se uhvatio i s hrvatskim.
– Ide mu odlično, puno bolje nego meni njegov materinski jezik. Moji ga roditelji najviše uče, zabavno im je kad pogriješi nešto, ali kako oni baš ne govore engleski, moraju se snaći – kaže mlada balerina.
Snalaze se, i to dobro, i Iva Vitić Gameiro te njezin baletan Guilherme Gameiro Alves. Engleski, hrvatski ili portugalski, njima je sasvim svejedno.
– Razumijem sve, ali razgovaram na hrvatskom samo kad sam potpuno siguran da ću sve reći točno jer ne volim griješiti, a vaša gramatika je strašna – iskren je baletan Guilherme Gameiro Alves, koji je u Hrvatsku iz Portugala stigao prije šest godina. Otada je i s Ivom, kojom se prije pet godina i oženio.
– Nismo uopće planirali da će to ići tako brzo. Ja sam u Portugalu radila s Guilhermeovim bratom koji je isto plesač, a Gui je u to vrijeme radio u Helsinkiju. Upoznala sam ga kad je došao na godišnji i, eto, dovela ga ovamo – smije se Iva Vitić Gameiro, koja sa svojim suprugom planira, barem na neko vrijeme, život i u Portugalu.
Djevojke su oduvijek željele biti balerine, dok su momci sanjali o nogometu
Ljeta ionako provode tamo, a iako Guija često posjećuju roditelji, par bi volio s njima provoditi više vremena. A svoje prvo ljeto u zemlji svoje jače polovice provela je ove godine i Valentina Štrok. Talijan Gianmarco Beoni i ona sutra će proslaviti sedam mjeseci svoje veze.
Upornost je ključ svega
– Zajedno smo od Valentinova. Slučajno je tako ispalo jer Gianmarco se dugo trudio oko mene, a ja sam na kraju pristala baš na valentinovski spoj – prisjeća se Valentina Štrok, koja je u vrijeme, kad je Gianmarco u listopadu prošle godine došao plesati u Zagreb, imala dečka.
Ne dobivaju često uloge u istim komadima, ali uživaju u zajedničkim treninzima
Talijanskog baletana na početku nije ni primjećivala, ali to nikako ne znači da on nije primijetio nju.
– Uvijek se on motao negdje u mojoj blizini, ali nisam tome pridavala pozornost jer se svi družimo. Ali bio je uporan i sad mi je i više nego drago – kaže balerina, koja sa svojim dečkom razgovara uglavnom na engleskom jeziku, ali trudi se što prije “pohvatati” talijanski, baš kao što on vrlo revno uči hrvatski.
>> 'Sanjam o ulozi u hororu, ali šanse su mi male jer u Turskoj se snimaju samo komedije'
