Preuzimajući punu odgovornost za nezadovoljstvo građana ljetom 2020., podnosim ostavku na mjesto dežurne meteorološke vještice – tim se riječima meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar nedavno oprostila od gledatelja i prilično ih zatekla...
Napustili ste televiziju nakon punih 17 godina. Činilo se kao iznenadna odluka, no je li zaista takva i bila?
Ne, nije nimalo iznenadna. Već dulje smatram kako bih trebala napraviti zaokret prema klimatskim promjenama i održivom razvoju, jer je to izuzetno bitna i aktualna tema. Već sam se i kroz posao prognostičara na televiziji time bavila, a ovo je samo korak dalje u istom smjeru.
Jeste li se zaista osjećali kao “dežurna meteo-vještica”?
Kada sam bila u DHMZ-u, mi prognostičari koji smo radili na Griču često smo se u šali poistovjećivali s vješticama. I sama sam se u javnosti znala našaliti, kada bi me pitali za prognozu koja je još uvijek nevidljiva u našim prognostičkim materijalima, i reći: “Čekaj da uzmem čarobnu kuglu, ili kap zmijskog znoja, nogice od komarca...” Dijelom sam i odlučila istupiti iz televizijskog posla zbog pretjerane izloženosti javnosti - izjave se često u medijima krivo prenose, građani tako dobivaju iskrivljenu sliku pa se nas proziva, iako nije naša krivica. Često dolazi do “pokvarenih telefona” u komunikaciji prema javnosti. Naravno, to nije razlog zbog kojega sam odlučila promijeniti posao. A oproštajna je objava trebala biti šala. U Hrvatskoj se, naime, često pokreće pitanje je li netko od odgovornih trebao dati ostavku zbog propusta u svom sektoru, pa sam se zapravo našalila na taj račun.
Doima se da kao da meteorolozi možda nikada nisu toliko pogriješili u prognozama kao ovoga ljeta. Slažete li se s tim?
Ne, jer se ne bih složila s time da je prognoza bila toliko pogrešna. Prvo, zato što zaista postoji dio Hrvatske u kojem vlada katastrofalna suša, a to je Dalmacija. Dakle, tamo se ta prognoza za sušno i vruće ljeto ostvarila. Problem je, pak, što je dobrim dijelom krivo prenesena. Najavila sam četvrto ili peto najtoplije ljeto u povijesti. Kad se to prenosilo na portalima, pojačavala se informacija pa je već na trećem portalu postala najtoplije ljeto, a na desetom paklena vrućina, iako ja termin pakleno nikad nisam upotrijebila. Čitatelji pogledaju samo naslov, koji nisam napisala ja, nego urednik kako bi postigao ‘klikanost’, a moje obrazloženje u tekstu i ne čitaju.
Činjenica je, pak, da su i poznate inozemne meteo-stranice, primjerice, koncem svibnja prognozirale tek po jedan kišni dan u Osijeku u lipnju i srpnju, a ovo je ljeto bilo daleko od suhoga. Što se dogodilo, je li zakazala oprema ili se nešto čudno/ozbiljno događa s klimom?
Pretpostavljam da je to posljedica korone, jer nisu letjeli avioni pa smo imali znatno manje avionskih mjerenja i podataka koji ulaze u meteorološke modele. Već smo u ožujku mogli procijeniti da će nam se kvaliteta prognoza bitno smanjiti, zbog znatno manjeg broja ulaznih podataka. Zaista, sve su prognoze, i domaće i strane, bile jednoznačne i upućivale na suho ljeto. Jedino objašnjenje koje ja imam je da se to dogodilo upravo zbog manjka podataka, jer su modeli za ožujak i travanj, kada su se proračuni i donosili, otišli u krivom smjeru.
Koliko je stresno biti meteorolog? Sastavni ste dio života građana, prognozama im direktno utječete na odluke, koliki je to pritisak?
Kako za koga: za one koji imaju “deblju kožu” manji, a za osjetljivije je pritisak veći. Prognoze doživljavam kao dosta odgovoran posao, čak se i brinem. Često kasnije i pogledam je li bilo onako kako sam rekla, jesam li nekoga u manjoj ili većoj mjeri “zeznula”. Da, može to stvoriti određeni stres u životu. Ovisi i za što dajete prognozu. Najava velike oluje koja je pogodila Zagreb bila je golema odgovornost, jer djelujete praktički kao dio sustava civilne zaštite. Zapravo je poanta u tome da smo mi ljudi postali prezahtjevni, jer smo navikli da nam je sve dano i začas dostupno na internetu, pa mislimo da je u svim aspektima života tako. Očekujemo i da će svatko moći bilo kojem korisniku dati informaciju koja njemu treba: hoće li na njegovoj adresi u točno toliko sati padati kiša. I bez “možda” i “vjerojatno”. Time je stres nas meteorologa porastao, jer je veća odgovornost prema onima koji traže da te informacije budu egzaktne.
A i činjenica je da danas gotovo svi misle da mogu biti meteorolozi. Što biste im odgovorili?
Pa isto tako svi znaju i mogu biti nogometni izbornici, liječnici, ministri i predsjednici Vlade...
Kako ste uopće postali meteorologinja?
Pokojni prognostičar Dražen Glasnović bio je prijatelj mojih roditelja. Kad god bi dolazio k nama u goste, uvijek se razgovaralo i o poslu, a on je uvijek s takvim entuzijazmom govorio, toliko je volio svoj posao, i radio ga je u vrijeme jakog uzleta meteorologije, u ‘80-ima i ‘90-ima, da je meni to njegovo ushićenje bilo zapanjujuće. Tada je Hrvatska ulazila u međunarodne organizacije, znanost je jako napredovala, čemu je i on doprinosio i jednostavno me svojim entuzijazmom za taj posao začarao.
Da niste te struke, što biste drugo radili?
Stvarno ne znam... Cijelo sam djetinjstvo provela u amaterskom kazalištu pa sam imala želju i ambiciju baviti se možda režijom, no nikada nije došlo do faze da to pokušam pretvoriti u karijeru. U kazalište i danas idem kad god mogu, ali u kontekstu ljubavi i hobija, nikad u profesionalnom.
Već dugo upozoravate na to da je krajnje vrijeme da klimatskim promjenama stanemo na kraj. Mislite li da se o tim problemima više govori nego što se čini, kako u Hrvatskoj tako i u EU, pa i u svijetu?
Čak mislim da se i ne govori dovoljno, da je to ljudima još uvijek jako apstraktno i ne mogu se s time poistovjetiti, shvatiti da je to svakodnevica koju već sada živimo. No isto tako, mislim da se sve više radi, pogotovo uz novu europsku legislativu koja se mora polako početi i kod nas primjenjivati, stoga je upravo sad dobar trenutak da se to napokon pokrenulo u pravom smjeru. Ovo je dobra pozicija da krenemo u ozbiljniji rad i napravimo poteze kojima ćemo, prvo, umanjivati štetni utjecaj čovjeka na klimu, a drugo, prilagoditi se klimatskim promjenama koje su se već dogodile i ne možemo ih vratiti na staro.
Jesmo li, kao pojedinci, dovoljno osvijestili činjenicu da svatko od nas utječe na klimu, da sami sebi krojimo sudbinu?
Nismo, to i jest najveći problem. Susretala sam se prethodnih godina uglavnom s dva argumenta – “mi kao Hrvatska ili ja kao pojedinac smo premali, niti previše štete radimo, niti možemo išta doprinijeti da to promijenimo”, a drugi argument je “dok god s druge strane oceana živi Trump, ja se neću pokrenuti, jer on će uvijek raditi više štete nego što ja mogu napraviti koristi”. To su dva defetistička pristupa koja su potpuno pogrešna i protiv njih se treba boriti. Treba to konkretizirati, jer dokle god je ljudima apstraktno i misle da se promjene događaju polarnim medvjedima, a ne u našem dvorištu, nemaju želju i potrebu pokrenuti se. No ako im se objasni koje će konkretne posljedice to imati na njihov novčanik, zdravlje ili, još bolje, na njihovu djecu, onda počnu slušati.
Kako će se klimatske promjene odraziti konkretno na Hrvatsku? Govori se da će razina mora znatno porasti u sljedećih 20 do 50 godina, za pola metra do čak šest metara. Što možemo očekivati?
To su najcrnji scenariji, mi na Jadranu baratamo centimetrima. Po meni, to dizanje mora spada također u apstraktne pojmove. Kad želim ilustrirati ozbiljne klimatske promjene, najčešće se dotaknem zdravlja. Recimo, studije procjenjuju da će 2050. opasnost od zaraze groznicom Zapadnog Nila biti 50 posto. Dakle, ako vas ili mene ubode komarac, jedna od nas dvije završit će u Klinici Fran Mihaljević. Danas je ta vjerojatnost od 6 do 7 posto, a narast će na 50 posto. Posljedice klimatskih promjena obuhvaćaju cijeli spektar, koji se odnosi na hranu, zdravlje, ekonomiju, bioraznolikost – životinje koje izumiru, biljke koje će se seliti iz jednih krajeva u druge jer im stanište više neće odgovarati... To se više jednostavno ne može zaustaviti.
Mnogi su danas skloni vjerovanju da su meteoropati pa svoje tegobe i razdražljivost pripisuju vremenu. Je li to prenapuhano?
Kao i općenito u životu, sve treba uzimati sa zrnom soli i zrnom opreza. Činjenica je da vrijeme utječe na određene skupine ljudi, što zdrave koji možda jesu nešto osjetljiviji pa ih zovemo meteoropatima, što na kronične bolesnike čije će tjelesno stanje reagirati na promjene vremena. A sad, možemo li baš sve pripisati promjenama vremena, vjerojatno ne. Znamo, u konačnici, primjere iz Dubrovačke Republike, kada su za vrijeme juga građani bili amnestirani za svoje postupke jer ih se smatralo neuračunljivima. No ne treba ni banalizirati, npr. “meni je loše jer pada tlak”. Štoviše, puno nam više šteti promjena vlage, jer da je u pitanju samo tlak, osjećali bismo se loše svaki put kada se popnemo liftom na 10. kat.
Koliko se sami ponašate u skladu s vlastitim prognozama? Ponesete li redovito kišobran kada znate da će kišiti?
Ne! I to nije stvar prognoze, nego šlampavosti i zaboravljivosti. Zna mi se dogoditi da pokisnem. Brinem se i pazim da prognoza bude točna i da građanima sugeriram sve što treba, a onda se sama ne držim toga.
Klikanost me podsjetila da prestanem otvarati sve i svašta