"Tebi svjetlo, meni tamna noć, ti ostani, a ja moram poć, idem tamo gdje me čeka, moja vjerna plava rijeka..." I kao što stihovi njegove pjesme kažu, Kemal Monteno je i pošao toj nebeskoj plavoj rijeci u siječnju ove godine. Upravo njemu pripala je nagrada Večernjakov pečat za Osobu godine u kategoriji Kultura i scena.
Bio je to poseban trenutak za mnoge u dvorani. “Sarajevo, ljubavi moja”, himna kojom Kemo “živi”, razgalila je srca mnogih u dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Osobito je to bilo emotivno za Lajlu i Loru, unuke Kemala Montena koje su u njegovo ime došle primiti nagradu. Njih je Kemal osobito volio i zato je ta nagrada imala još veću težinu. Mlađa unuka Lora priznaje nam da je u isto vrijeme bilo i teško i lijepo biti na pozornici zbog čovjeka uz čije su pjesme odrastali naraštaji. – Ja bih najviše na svijetu voljela da sam tu noć bila kod kuće i gledala ga na televiziji i onda bih ga nazvala kao uvijek kada je dobivao nagrade i rekla: “Pa opet si dobio nagradu za najslađu osobu”. Nažalost, ovaj put nije moglo biti tako – sa sjetom nam priznaje Lora dok evociramo sjećanja na velikog kantautora.
Sretna je i zbog toga što mlađi naraštaji prepoznaju pjesme koje su vrijedile i poruke koje je Kemal Monteno slao njima. Ponosna je na djeda koji je i u intervjuima često isticao da su njegov izvor radosti i života upravo unuke.
– Kad god pričam o njemu, ne mogu ni opisati koliko sam ponosna i taj ponos sam osjećala i u dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru primajući sa sestrom priznanje za djeda. Ne radi se tu o ponosu jer je on bio pjevač Kemal Monteno, nego što je uspio ući u srca tolikih ljudi. Koliko god je publika voljela njegove pjesme, još su više voljeli njega kao čovjeka. Kada smo sestra i ja izišle preuzeti nagradu, nisam još znala što bih rekla i onda sam u trenutku zaključila da je najbolje da kažem ono što bi on volio čuti, bez suza i s osmijehom na licu jer sam sretna što sam imala nekog tako posebnog – govori nam Lora.
A Večernjakov pečat za Kemala Montena već se čuva u obiteljskoj kući s mnogim drugim dragocjenostima koje je Kemal dobio za života. Nekad je i on bio dio Pečata te je s Paulom Jusić zapjevao “Nakon toliko godina”. Kemal Monteno više nije s nama, ali jesu njegove pjesme čija je vrijednost trajna. A trajan je i Večernjakov pečat koji će njegovu obitelj i prijatelje uvijek sjećati na uspjehe i doprinos koji je legendarni kantautor dao kulturi.
>>Kemal Monteno: kao da je cijeli život razmišljao o tom jučerašnjem danu...
I te kako zasluženo,svaka čast.