Prije dvije godine Sven Marcelić u HRT-ovom kvizu "Potjera" osvojio je 115 tisuća kuna. U završnoj potjeri je sam točno odgovorio na 22 pitanja, lovac Krešimir Sučević Međeral nije ga uspio "uhvatiti" i time je Sven postavio novi rekord u HRT-ovom kvizu. Uredništvu "Potjere" odmah je bilo jasno da ima potencijala za ulogu lovca, a prilika da se okuša u toj ulozi stvorila se u "Superpotjeri" čija je druga sezona startala 17. ožujka i tim smo povodom porazgovarali sa Svenom o novoj sezoni, taktici lovaca, povratnim informacijama gledatelja, ali i o političkim zbivanjima u zemlji jer on, kao izvanredni profesor sociologije na Sveučilištu u Zadru, često sudjeluje u televizijskim emisijama kao politički analitičar.
Nakon prve sezone "Superpotjere" koje lekcije ste vi i ostali lovci usvojili, što natjecatelji mogu očekivati od vas u drugoj sezoni?
Naučili smo da je preciznost važnija od brzine. U prvoj polusezoni svi su se bacali na gumb za prijavu, ali je i postotak grešaka bio viši. Sad znamo da je bolje pričekati pola sekunde, odgovoriti ako si siguran i pustiti da natjecatelji pogriješe jer je to, statistički gledano, puno vjerojatnije. S druge strane, to je shvatila i produkcija i naš urednik Igor koji nas dovodi u sve teže i teže situacije s ponudama, tako da će nova sezona biti vrlo napeta, možda i najnapetija dosad.
Kakvi su komentari gledatelja, prijatelja i obitelji na vaše nastupe u prvoj sezoni?
Gotovo isključivo pozitivni. Broj ljudi koji me pitao zbog čega imamo višemjesečnu pauzu je zaista velik, a i odjednom mi se u životu dogodilo da mi prilaze nepoznate osobe i traže selfie ili imaju baš eto neko pitanje za koje su sigurni da ga neću znati. Ipak, najvažnije je da je teza moje mame, koja tvrdi da sam do devete godine bio pametno dijete, a onda je sve krenulo nizbrdo kad su mi kupili prvi kompjuter, dovedena u pitanje.
Koliko s ostalim lovcima nakon emisija analizirate što je moglo biti bolje?
Nismo baš intenzivno razvijali taktiku jer je tempo snimanja takav da se i ne stigne, ali smo na polusezoni ipak analizirali izvedbe i shvatili da nam treba više koordinacije pa u drugome dijelu greške sveli na minimum, jer nas krivi odgovor košta više od čekanja. Često možete čuti kako se prije same minute dogovaramo oko toga koliko brzo ćemo igrati. Osobno, volim igre na 30 sekundi ili manje jer je onda stvarno revolveraški, iznad 50 mi je često dosadno.
Koju si grešku iz prve sezone najviše zamjerate?
Svakako što sam blokirao na pitanju o jednom od mojih najdražih filmova, "Život Brianov" Monty Pythona, i to na odgovoru koji bih znao i da me probudite u pola noći.
Teme iz kojih područja su vaše i u kojim poljima su ostali lovci jaki?
Moje je glavno područje očito vezano uz društvene znanosti, a kroz emisije sam se profilirao i kao onaj čija je odgovornost, da citiram urednicu Andreu, "tračeraj" pa tako moram odgovarati na pitanja o Instagramu Emily Ratajkowski i presađivanju kose Waynea Rooneya. Ostali su, manje-više, poznati gledateljima iz dosadašnjih sezona, zna se da zemljopis ide Kreši, pop kultura Deanu, tehnika Mladenu, a gastronomija Morani.
VEZANI ČLANCI
Vodite i statistiku uspjeha lovaca u "Superpotjere", što kaže statistika, koji lovac ima najviše pobjeda, koji je najuspješniji u davanju točnih odgovora... Što sve pratite u toj statistici?
Dean daje najviše točnih odgovora, a Morana najmanje griješi. Ipak, najvažnije je ono što se u statistici ne vidi, a to je timska uloga. Dean svakako donosi volumen (logično) i najveći broj odgovora, Krešo energičnost, Morana je najpreciznija, dok je Mladen u smislu mirnoće i preuzimanja odgovornosti ključan.
Nakon sudjelovanja u "Potjeri" u kojoj ste ostvarili genijalan rezultat, govorili ste kako se ne vidite u ulozi lovca. Kako su vas pridobili da se pridružite ekipi "Superpotjere"?
Jednostavno: "Superpotjera" je drugačiji projekt koji ne zahtijeva jednaku vrstu angažmana. Uz obitelj i posao u Zadru jednostavno ne bih mogao pratiti ritam snimanja gotovo svakog tjedna, ali ovaj manji broj emisija stižem. Što ne znači da me nije zabavila uloga humanitarnog lovca u novogodišnjoj emisiji, to je angažman na koji sam najponosniji. Pritom je ta emisija bila i svojevrsni razgovor za posao na "Superpotjeri", što mi je Igor, naš urednik, rekao tek kad je završila. Osim toga, da nisam pristao, inspicijentica Branka bi me mrko gledala, a ne želite da vas ona mrko gleda.
Kada ste počeli sudjelovati u kvizovima i imate li svoju ekipu s kojom sudjelujete na kvizovima i kakve uspjehe postižete?
Aktivan sam organizirano desetak godina, iako je prvi kviz na kojem sam ikad sudjelovao bio još u osnovnoj školi u prvom razredu, kad su nas priveli na natjecanje na temu Tita i standardnog repertoara mitova i legendi poput psa koji se baca pred metak da ga spasi. Moj prvi pub kviz, na kojem smo i pobijedili, završio je tako da nam je kasnije jedan od igrača tu večer doživio infarkt i preživio reanimaciju nakon što je bio klinički mrtav. Ukratko, ne mogu prvi put otići na kviz, a da bude nešto normalno, tako je bilo i s "Potjerom". Ali u principu sam klasični kvizaš koji ima svoju ekipu, zapravo više njih, ovisno o tipu kviza, čija su okosnica moja partnerica i prijatelji. Ipak, najbolje iskustvo je bilo kad sam sa svojim tad četveromjesečnim sinom igrao parove na Memorijalu Mirka Miočića.
Koliko vam je koristilo dosadašnje iskustvo pred tv kamerama, jer ste dosta puta u TV emisijama sudjelovali kao politički analitičar?
Bilo je ključno. Rekao bih da najveći problem dobrog dijela natjecatelja nije znanje, jer sudjeluju na pub kvizovima ili raznim natjecanjima, nego prilagodba na cijeli taj mehanizam televizije. Meni je to okruženje bilo prirodno do te mjere da sam mogao reproducirati rezultat koji postižem kod kuće, "iz fotelje". Upravo taj transfer od fotelje do kamere je najteži, ljudi se smrznu pred kamerom i Joškom, za što nema potrebe jer Joško je sjajan lik.
Kad smo već kod politike, ovo je, kako je popularno zovu, superizborna godina, očekuju nas parlamentarni, europski i predsjednički izbori, mislite li da će se politička slika u Hrvatskoj znatno promijeniti nakon novih parlamentarnih izbora?
O politici, u svjetlu događanja zadnjih dana, ali i inače, mogu reći otprilike sljedeće: glavna razlika između kvizaša i političara je u tome što su kvizaši osobe koje znaju puno, a misle da znaju malo, dok su političari osobe kod kojih je upravo obrnuto. Sve što gledamo zadnjih dana odraz je toga, a s obzirom na to da nam iste osobe kroje sudbinu već petnaest godina, ne očekujem nikakve pomake na bolje, čak i ako bude nekih većih promjena. Negativna selekcija nas je dovela do stanja u kojemu se ne vjeruje institucijama ni političkoj strukturi. Uostalom, tko su oni da se zamaramo njima? Najjača stranka je dobila 600 tisuća glasova na izborima, a "Superpotjeru" je gledalo i po 650 tisuća ljudi. Neki dan sam u šali na Facebooku napisao da je Milanović prebacio izbore za srijedu jer smo prepopularni da bi nam tamo nekakvi izbori uzeli termin.
Kako su na fakultetu u Zadru popratili vaš televizijski angažman u kvizu i kako studenti gledaju na vaše pojavljivanje na ekranima?
Bili su vrlo zadovoljni, rekao bih i ponosni. Uostalom, ne bih mogao sudjelovati na snimanjima da nisam dobio dozvolu na poslu, a mislim da ni povećana vidljivost koja dolazi uz popularnu emisiju nije teško pala upravi, tako da je to klasična win-win situacija. Studenti su, pak, već organizirali kviz o generaciji Z na kojem sam, treba i to priznati, bio zadnji, ali sam im ipak vratio tako da sam napravio svoj o devedesetima i nultima, na kojem je, pak, pobijedila ekipa profesora. Kviz je stvarno nešto što povezuje generacije. Dobro, i Vesna Pisarović, čija je pjesma, koju su svi naravno znali, izazvala delirij.
GALERIJA Titova unuka, glumila u omiljenoj seriji i ostala bez oba filmska roditelja, a prije četiri godine se razvela
Zadar je grad košarke, Marcelići su bili poznati košarkaši, dolazite li iz te loze i kakav ste košarkaš?
Moj prvi rođak, Davor, bio je igrač Cibone i Zadra, reprezentativac i olimpijac, ali ja sam se u mladosti bavio rukometom. Igrao sam za Zaprešić i kasnije za Medveščak, dok nisam slomio nogu kao maturant, baš negdje u doba kad sam ionako polako kretao prema fakultetu. Ipak, bio sam najbolji strijelac svoje košarkaške ekipe na sindikalnim sportskim igrama, gdje smo se plasirali u polufinale, a prošlu polusezonu "Superpotjere" sam najavio videom u kojem zabijam slobodno bacanje iza leđa bez da gledam koš. Na jesen planiram tako zabiti i tricu.
Nakon vašeg sudjelovanja u "Potjeri" razvila se rasprava je li Sven Marcelić iz Zaprešića ili iz Zadra, što je točan odgovor na ovo pitanje?
Oboje i nijedno. Porijeklom sam iz Preka na Ugljanu pa me u Zadru zezaju da sam bodulski purger. Teško mi se postaviti samo u jednu kategoriju, identitet mi se u tom smislu konstruira negdje oko tunela Sveti Rok i trajekta Zadar - Preko. Govorom sam nepogrešivo sa zapada Zagreba unatoč desetljeću i pol života u Dalmaciji, formativne godine sam proveo na relaciji Zaprešić - Šalata - Križanićeva - Filozofski, ali u puno stvari vezanih uz kulturu i gastronomiju sam nepogrešivo bodul. Uostalom, zato su me i angažirali, jer boduli su poznati kao škrti i ne vole davati novce.
U publikacijama u kojima ste sudjelovali kao autor bavite se temama uništavanja morskih resursa, temom volontiranja, kulturnim navikama mladih... Kojim temama se sada bavite, na što ste fokusirani u novim istraživanjima?
Trenutno radim na seriji članaka i vjerojatno knjizi vezanima uz probleme urbanog prostora i političkih preferencija, dok je druga tema kojom se bavim regionalni i lokalni razvoj Hrvatske. Nastojim polako napraviti odmak od medijskih nastupa vezanih uz političke analize prema znanstvenoj obradi tema o hrvatskoj politici. Ali moram priznati i da me u zadnje vrijeme kopka ideja da bi trebalo napraviti ozbiljnu studiju o hrvatskom kvizaštvu, koje je preraslo u medijski i kulturni fenomen.
Pratite li "Potjeru" redovito i koje strane formate kvizova volite pogledati? Što općenito od filmova, serija i dokumentaraca volite gledati kada imate vremena za to?
"Potjeru" gledam redovito već godinama i to je jedini stalni termin u kojem je televizor sigurno upaljen. Naravno, baš kao i svi kvizaši, pratim što se događa na međunarodnoj medijskoj sceni jer je uvijek dobro znati koji su trendovi u našem polju, ali ipak nisam pretjerano revan. Radije gledam dokumentarne serije, od klasika Davida Attenborougha, preko "The Last Dance" o Jordanu, do remek-djela hrvatske dokumentaristike koja su snimali Golik ili Papić, u zadnje vrijeme i "Betonske spavače" i "Moderna vremena". Raduje me i to što se moja kolegica s fakulteta Martina Validžić afirmirala sa svojim serijalom. Nadam se i da neće trebati čekati predugo do zadnje sezone "Stranger Things". No, i dalje, kao pravi old school kvizaš, volim i križaljke, anagrame i ostalu enigmatiku, to je sjajna gimnastika za mozak.
VIDEO 7 neodgovorenih pitanja slučaja Kate Middleton - zašto je tako dugo skrivala istinu
