Lucija Jakelić, umjetničkog imena 'Lu' prošle je godine albumom prvijencem odmah oduševila glazbene kritičare, i tako zaradila nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji Novo lice godine. Svojim tekstovima u današnjem svijetu pokušava ponuditi ono što mu nedostaje, a kaže da su to upravo iskrenost i fragilnost. Ovu domaću mladui kantautoricu trenutno gledamo i u showu "Tvoje lice zvuči poznato" u kojemu se trudi pokazati sve svoje talente umjetničkog ostvarenja na sceni.
1. Što vam znači nominacija za Večernjakovu ružu?
S mog gledišta, biti nominiran za ovu nagradu znači da sam dotakla ljude svojim radom protekle godine. Volim misliti da to znači da me upoznala i struka i publika, da su susreti bili česti i da veća količina ljudi sluša moju glazbu. Kao mladoj osobi koja sama gradi svoj put i bavi se umjetnošću, to potvrđuje da se trudom i strpljivošću uvijek dođe do otvorenih očiju i srca.
2. Relativno nedavno je izašao Vaš album prvijenac. Jeste li očekivali ovako dobre reakcije?
Moj debitantski album “Sve o čemu sam šutjela” izašao je u studenom, ali radila sam na njemu godinu i pol, pa mi se čini kao da je već malo starije dijete. Priželjkivala sam dobre reakcije, ali nisam očekivala da će do danas biti među najprodavanijim albumima u državi. Ipak, brojke mi nisu važne. Ono što sam dobivala i prije izlaska albuma su prekrasne priče, komentari i zapažanja pratitelja te onih koji su me otkrivali. Takva podrška nužna je u stvaranju svoje priče i na njoj sam zahvalna. Ne mogu opisati jednom riječju taj osjećaj kad ti ljudi šalju poruke kako doživljavaju ono što si napisao, snimaju se kako te pjesme sviraju, pišu iz regije ili naše Hrvatske… mislim da sam ostvarila svoj san, ili barem početak.
3. Vaše tekstove mnogi okarakteriziraju kao dosta zahtjevne, melankolične, ali opet – imate široku publiku i izrazito pozitivne komentare. Što mislite, što im se to toliko sviđa kod vas?
Iskrenost. U današnjem svijetu ljudi zaboravljaju što znači zaista biti čovjek. Sve prolazi brzo, iskrivljeno, umreženo, a zapravo komuniciramo i osjećamo se uistinu - najmanje. Nikad neću zaboraviti kako mi je snimateljica koja je snimala prvu izvedbu autorske pjesme, rekla: “ Znaš Lu, večeras kad sam došla s našeg snimanja, rekla sam svom mužu da sam zahvalna što ga imam i da ga volim.” Poruke koje dobivam često kažu da ljudi nakon slušanja moje pjesme osjete nadu i zahvalnost, ili da prolaze neke svoje priče u njima. Mislim da to ljudima nedostaje, kao i hrabrost da budu iskreni ili fragilni.
4. Što vas inspirira?
Sve što živim. Ljudi oko mene, priroda, odrastanje, tuga ili poteškoće, pronalazak u gubljenju, djeca, ljudske priče i sudbine te odnosi. Autori žive dodatnu verziju stvarnosti u kojoj objašnjavaju što se događa i sebi i drugima kroz pjesme. Nikad ne silim inspiraciju, ona prati u stopu, a pokuca kad su riječi i note spremne.
5. Priželjkujete li inozemnu karijeru?
Voljela bih osjetiti kritiku strane publike. Svirala sam u Njemačkoj protekle godine i bilo mi je zanimljivo vidjeti kako reagiraju na autorske pjesme, iako ne razumiju hrvatski jezik. Jedna slušateljica rekla mi je na engleskom: “nisam razumjela niti jednu riječ, ali sam osjetila osjećaj koji nisam osjetila dok te nisam čula”. Mislim da bih voljela to pokušati rasprostraniti kroz glazbu na druge zemlje…
6. O čemu ste to šutjeli?
O onom što me izgradilo kad sam se raspadala na komadiće, kroz jedan dio odrastanja. Nije to isključivo jedna tajna ili misao. To su moja zapažanja, zaključci, odluke, misli, tajne…i nisam pisala isključivo o ljubavnom odnosu, već općenito o svemu. Načinu na koji (ne) funkcionira ljubav, svemir, život, sjećanja..
7. Imate li napisanih pjesama koje su jednostavno preosobne da biste ih objavili?
Imam, ali one su kao i tvoja svijest. Trebaju sazreti i dobiti opnu snage da bih razumjele život i došle do svog potencijala.
8. Ljude potičete da budu svoji, autentični, osjećajni i samopouzdani, a neke dovodite i do suza. Postoji li vrijeme kada i vama treba tako netko? Tko ili što vam daje snagu?
Naravno, nisam statua u muzeju! Dapače, kad se baviš glazbom, potrebno je iznimno mnogo podrške i snage te unutarnjeg rada da izdržiš svoje faze, kritiku, nemilosrdan ili nepravedan odnos biznisa… Snagu i hrabrost mi oduvijek daju pratitelji i slušatelji, obitelj, producent, životinje. Oni koji su važni.
9. Koga se najviše bojite iz konkurencije?
Ako se bojiš konkurencije, na krivom si mjestu i fizički i misaono. Ne postoji konkurencija ako gradiš svoju autentičnu i vrijednu priču. Bojim se samo da ne stignem sve što želim ili sanjam!
10. Očekujete li pobjedu?
Bilo bi lijepo vidjeti kolika je moć publike, onih koji zaista prate i vole moj rad ili glazbu. Samo to je bitno. Nagrada meni predstavlja činjenicu da to što radim ima odjek i snagu.
11. Dolazite li na svečanu dodjelu 20. ožujka i koga vodite sa sobom?
Stižem se ponositi ponajprije ljudima koji su mi pomogli protekle godine, a onda i sama sa sobom, iskreno. Zaslužili smo, a i glazba te sav uložen trud.
