Nitko ne živi 250 godina da može sagledati rezultate svoga rada i sa zadovoljstvom podrignuti, rekao je svojevremeno Dino Šaran, frontmen i gitarist BiH grupe Letu štuke, koja sutra nakon gotovo godinu dana stanke nastupa u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Tvornici kulture. E sada, da neće živjeti 250 godina znamo, ali isto tako odgovorno tvrdimo da već sada može ‘podrignuti’ sa zadovoljstvom jer potpisuje pjesme sa sva tri albuma grupe koja je sa svojim stavovima često orijentir odrastanja svojih obožavatelja.
Od loše glazbe se živi dobro
– Prošle zime svirali smo u VIP-u. Mislim da je pauza ipak nešto manja, nismo vas tako dugo držali zapostavljene – priča nam raspoloženi Dino i nastavlja:
– U Tvornici ćemo svirati unplugged. Znate, naše pjesme uglavnom su nastajale na akustičnim instrumentima pa nam se učinilo zanimljivim da ih i odsviramo tako izvorno, akustično. I naravno, da sve to snimimo i objavimo. S nama će, bude li u prilici, nastupiti i moj prijatelj glumac Sergej Trifunović koji je čest gost naših koncerata.
Danas 45-godišnji Dino počeo je svirati krajem osnovne škole, a ubrzo nakon toga, u idiličnim ‘80-ima nastale su i Letu štuke. Dug staž, a znamo li da je običaj da se unplugged aranžmanima glazbenici okreću kada zađu u određene, zrelije stvaralačke godine očito je i dečke uhvatila ‘kriza’ srednjih godina.
– Mi već jesmo u zrelijim godinama. Nema svrhe glumiti da si mlađi nego što jesi. Glavni razlog za unplugged je to što želimo zaokružiti svoj dosadašnji diskografski rad i krenuti dalje. Naime, nakon unpluggeda slijedi rad na novom studijskom albumu. A kada već spominjete moju osnovnu školu... i buraz Adnan i ja se oduvijek bavimo glazbom i pisanjem pjesama. To je ljubav koja ne prolazi. Točnije, rekao bih da je glazba infekcija kojoj nema lijeka. Adnanov bend zove se Skroz i imaju tri sjajna albuma. Koga zanima, neka posluša na YouTubeu. Osobno preporučujem! – hvali Dino brata i o tome što se na sceni promijenilo od ‘80-ih, kada su počinjali, pa do danas i kakvo je stanje i kako se živi od glazbe u BiH kaže:
– Mi smo krajem osamdesetih bili klinci i lokalni bend s perspektivom. Čini mi se da je tada sve bilo mnogo iskrenije i poštenije. Bez svih tih silnih sponzora i udvarača. A danas... gledajte, od loše se glazbe živi dobro, a od dobre manje dobro. Za samo stanje na sceni u BiH, pak, dovoljno je reći da još nismo u Europskoj uniji. Stoga, prosudite sami.
Neke ranije pjesme Dine Šarana tek danas dobivaju svoj pravi kontekst. Je li razlog tome što se povijest ponavlja u koncentričnim krugovima ili se smatra vizionarom, Dino kaže:
– Mislim da je u svoj svojoj umjetnoj nesigurnosti ovo ipak predvidljivo doba. A povijest se svakako ponavlja, a i nije neka učiteljica.
Rat u BiH na neko dulje vrijeme zaustavio je i stvaralaštvo grupe Letu štuke. Dino je tada bio i pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i branio Sarajevo, a o tom sivom razdoblju života kaže:
– Svi mi nosimo neke traume iz tog perioda. Podsvjesno. Stresno, ali neprocjenjivo iskustvo. Na kraju krajeva, na Balkanu svaka generacija mora osjetiti barem jedan rat. Ako ne i dva.
Više volim ljubavne pjesme
Osim svakodnevnih društvenih besmislica o kojima često progovara, ima jedan smjer koji ovog romantičara zanima više od crne zbilje.
– Uvijek sam više volio ljubavne pjesme, ali stara kineska kletva kaže: “Dao Bog da živio u zanimljivom vremenu” tako da... – smije se Šaran. O privatnosti priča bez zadrške, iskren je u svemu što govori. Tako nije ni tajna da se 2010. godine rastao, ali u tom braku rođen je sin Kan, danas petogodišnjak, koji mu je definitivno najvažnija osoba u životu.
– Sreća i zdravlje mog sina i duševni mir apsolutno su mi životni prioriteti. Kan je neko vrijeme pokazivao želju da se jednom bavi glazbom, no, srećom, nedavno mi je rekao da ipak želi biti arhitekt kao njegova mama, tako da je ta opasnost za sada prošla.
Kroz život Dino prolazi stihijski, ne planira puno, zadovoljan je, a na to kako se ipak vidi za desetak godina pomirljivo zaključuje:
– To ne mogu reći. Sve je u Božjim rukama.
