Margareta Ferek-Petrić (39) hrvatska je skladateljica s bečkom adresom, a 2019. godine izabrana je za umjetničku voditeljicu Muzičkog biennala Zagreb (MBZ), najvećeg i najvažnijeg projekta Hrvatskog društva skladatelja (HDS). Njezin mandat odnosi se na izdanja Biennala 2021. i 2023. pa tako upravo ona ima čast definirati program festivala na kojem će se proslaviti njegov 60-godišnji jubilej. Margareta je autorica velikog broja solo i komornih skladbi, vokalnih i orkestralnih djela, skladala je glazbu za kazalište i big band, a njezine kompozicije redovito izvode ugledni ansambli i glazbenici diljem svijeta. Kao skladateljica dobitnica je mnogih nagradi i stipendija, a s njom smo porazgovarali o festivalu MBZ-a koji počinje 9. travnja, vlastitoj inspiraciji, ali i razlici između hrvatske i svjetske glazbe.
Uskoro počinje program MBZ-a u povodu 60 godina postojanja. Rekli ste prošle godine da želite da se novim programom ukloni reputacija suvremene glazbe kao nečeg neshvatljivog i napornog. Mislite li da ste to postigli?
Ja sam sigurna da sam podržala i otvorila put kojim se mora kročiti da se to postigne, no to je dugoročniji proces koji ne ovisi samo o festivalu koji se odvija svake dvije godine, već o svim protagonistima hrvatske glazbene scene. No sigurna sam da smo formirali ponudu programa koji se obraća svim naraštajima, komunicira s ljubiteljima glazbe raznih smjerova i svojim točkama obogaćuje doživljaj samog Grada Zagreba.
Što sve možemo vidjeti u novom programu koji traje do rujna?
Koncerte različitih formata koji uključuju vrhunske interprete, no i one koji će to tek postati – dakle, važnu ulogu ima suradnja sa studentima, a tu su i mnogobrojne radionice, instalacije i izložbe te bogat i zanimljiv program za djecu. Velik dio programske ponude prebačen je u online format, pa će se moći pratiti i naknadno, slavimo nekoliko važnih godišnjica te smo ostvarili važne domaće i međunarodne suradnje.
Kao što smo spomenuli, MBZ ove godine slavi 60. godina postojanja. Koji je po vama njegov najvažniji doprinos hrvatskoj glazbenoj sceni?
Festival takvog kalibra mora se isticati iz mase borbom protiv prosječnosti, baviti se aktualnim, gorećim temama, isticati slobodu izražavanja iz raznih smjerova suvremene glazbe, povezivati svoje sudionike na domaćoj i međunarodnoj razini, omogućiti svojoj publici da se otvori prema neobičnom, nepoznatom i novom i obogatiti sam grad inovativnim projektima. Najvažnija uvijek ostaje vrhunska kvaliteta izvedbe, no i umrežavanje s publikom svih godišta putem čega se stvara plodno tlo za daljnji kreativni razvoj talentiranih pojedinaca te se otvara komunikacija s novim skupinama publike.
Živite i radite u Beču, no radite i u Zagrebu kao umjetnička voditeljica Biennala. Kako ispunjavate sve obveze, koliko često dolazite u Zagreb?
To je prije pandemije bilo lakše činiti, tj. nije predstavljalo neku veliku temu, jer su gradovi blizu, a ionako sam naviknuta često putovati za razne projekte. Naravno, uvjeti su se promijenili, ali nakon nekog vremena i iskustva s putovanjima usred pandemije i strogih pravila pokazalo se da je sve moguće.
Mlada ste, ali već afirmirana skladateljica čija je glazba objavljena na diskografskim izdanjima Decca Recordsa i Croatia Recordsa. Što vas inspirira u skladateljskom radu?
Kao prvo sama činjenica da imam slobodu kreirati kombinacije zvukova i tražiti nova rješenja u njihovu izražavanju. Cijenim humor, osjećaj za ironiju i apsurdnost, ponekad je inspiracija potpuno slučajna i dolazi iz književnosti, raznih smjerova umjetnosti, filmova, znanosti, politike, filozofije, susreta s izvanrednim i/ili specifičnim pojedincima ili iz bizarnih životnih situacija.
Vaše kompozicije redovito izvode ugledni ansambli i glazbenici diljem svijeta. Koje su vam dosad najdraže i na što ste najponosniji?
Uživam upravo u toj svestranosti koja mi se pruža kroz rad s mnogobrojnim različitim ljudima. Teško je nešto istaknuti, jer sve je dio mog osobnog puta i procesa. Ako baš moram, izdvojila bih operu koja je bila neka vrsta bombe u kreativnom procesu i realizaciji, ali bomba u dobrom smislu – u snazi i intenzitetu iskustva. Pišući to djelo i sudjelujući u procesu postavljanja na pozornicu zapravo sam i više zavoljela samu formu opere.
Primili ste i mnoge nagrade za svoj rad. Jesu li vam one dodatna motivacija, što vam znače?
Naravno da je lijep osjećaj dobiti priznanje, biti istaknut u masi. Ponekad je odlično znati i da tim novcem možeš pokriti plaćanje stanarine sljedećih mjeseci, a ponekad pomogne kao ukras u autobiografiji. S jedne strane imam poštivanje prema nagradama, prije svega ako je popis laureata pun imena koja cijenim i zbog ljudi koji su me izabrali, ali s druge strane ponekad ih smatram prenapuhanom formom kojom se ističe samo jedna osoba dok to uistinu zaslužuje puno njih. Dakle gajim neku vrstu ambivalentnosti.
Što mislite o ponudi hrvatske glazbe u ovom trenutku, mislite li da Hrvatska ima dobru lepezu skladatelja?
Mislim da je Hrvatska glazbena scena prepuna zanimljivih osobnosti koje se izražavaju na međusobno vrlo raznolik način. Iznad svega se nadam da mlađi naraštaji koji razmišljaju o zanimanju skladatelja uvide koliku važnost na tome putu nosi težnja za skupljanjem znanja od što snažnijih i različitijih skladateljskih ličnosti, kao i internacionalna iskustva. Velika je razlika između pisanja kvalitetnih stilskih vježbi i formiranja vlastite umjetničke skladateljske linije.
Primjećujete li razliku u zanimanju za skladbama i ovakvom vrstom glazbe u Austriji i kod nas?
Scena suvremene glazbe u Austriji je jednostavno veća, s time da ima i više sudionika. Sustav poticaja za ansamble i skladatelje bogatiji je i opsežniji te je samim time moguće realizirati više uspješnih i fer plaćenih projekata. No ne smatram da Hrvatska mora uzeti Austriju ili bilo koju drugu zemlju za primjer. Možemo se ugledati na pojedine uspješne koncepte i stvoriti svoj vlastiti put. Samo se nekoliko teško iskorjenjivih praksi i stavova mora iz temelja promijeniti.
Utječu li svjetski trendovi na vaše stvaranje?
Ponekad sigurno. Smatram da se velik dio skladateljskog procesa odvija podsvjesno i instinktivno, tako da nitko ne može ostati imun na informacije koje ga tijekom svakodnevice prate. Kako to funkcionira tema je za knjigu ili filozofsku raspravu.
Kako je trenutačna pandemija koronavirusa utjecala na vaš rad?
Što se tiče skladateljskog posla, utjecala je utoliko da su mnogobrojne izvedbe odgođene ili prebačene za neki kasniji period nakon lockdownova. No moram priznati da smatram da sam imala sreće u 2020. godini, osim nekoliko festivala s djelima manjeg opsega, bila je praizvedena i moja prva opera. Kao umjetničku ravnateljicu festivala pandemija me zaustavila u mnogim planovima, ali ponekad je čovjek kroz neprilike prisiljen upregnuti kreativne snage za koje možda ne bi ni znao da postoje. U svakom slučaju, zahvaljujući cjelokupnoj situaciji svi radimo najmanje tri puta više nego što bi inače bilo potrebno.
Postoji li nešto što niste postigli, a na listi želja vam je?
Trebalo bi napraviti posebno izdanje Večernjaka da ta lista dobije dovoljno mjesta na papiru.
VIDEO>> Natali Dizdar: Nedostaje mi sloboda i spontanost života
