Glumac Marko Braić bio je jedan od favorita i finalist šeste sezone showa "Tvoje lice zvuči poznato", a pobjeda mu je izmakla za dlaku i otišla je u ruke njegovog kolege Fabijana Pavla Medvešeka. Dio gledatelja nije bio zadovoljan ovim ishodom jer ih je Marko oduševio finalnom transformacijom u Jennifer Lopez, pa smo pitali Marka kakvi su ga komentari dočekali u inboxu nakon finala.
- Ne bih se mogao požaliti na komentare nakon finalne emisije. Radilo se o esejima u inboxu na Instagramu i Facebooku. Sigurno ljudima nije jednostavno odlučiti ne biti škrt na riječima prema osobi koju ne poznaješ, već je samo vidiš na Tv-u. Ja sam iznimno zahvalan svakom od komentara, onim pisanim i verbalnim. Mogu reći da su moji bližnji jako ponosni i sretni, ljudi su se veselili i za mene od toga nema veće nagrada. Ja sam osobno zadovoljan i ponosan na samoga sebe. Zadatak je bio jako težak, umora je bilo na pretek, vremena jako malo i mislim da sam unutar sebe uradio nešto što nisam mogao ni zamisliti da mogu - kaže nam Marko i otkriva koje ženske a koje muške transformacije u showu su mu ostale među dražima.
- Što se ženske transformacije tiče najviše sam uživao u imitaciji Arethe Franklin, a muške Rag’ and Bone Mana. Draga mi je i imitacija Indire, ali tu je pritisak ipak bio veći, a rasterećenje i uživanje stoga malo manje. - veli ovaj 29-godišnji glumac kojeg smo u ulozi Luke Penave gledali u seriji "Na granici" i trenutno ga gledamo kao Zorana u "Dar Maru" koji su mu donijeli veliku popularnost, a toj popularnosti, veli Marko, nije se uopće nadao jer igra sporedne likove. Završio je školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer kiparstvo i iako sada nema vremena plan mu je jedan dan vratiti se ovoj ljubavi. - Vratit ću se kiparstvu iz ljubavi jednom kada budem imao svoju kuću ili dosta velik stan. - kaže nam Marko. Nije siguran od koga je naslijedio glumački talent, ali sretan je što su ga njegovi uvijek podržavali u njegovim životnim odabirima.
- Glumaca u obitelji nemamo, ali imamo dvije slikarice. Ne bih znao od koga sam naslijedio interes za umjetnost. Tko zna, možda on nekog daljnjeg rođaka koji je možda bio rođeni umjetnik, a stvoreni vojnik il nešto drugo što mu je ili joj društvo nalagalo. Imam tu sreću da me moji doma podržavaju u svemu što radim - otkriva nam Marko koji je odrastao u istarskom Peroju. Zadnju godinu srednje škole proveo je na razmjeni u Americi, pa pitamo Marka kako se priviknuo na život ondje i postoji li želja da se jednom okuša na daskama Broadwaya ili u Hollywoodu?
- Uvijek je teško prilagoditi se nekoj novoj sredini, bilo to mjesto malo izvan praga tvoje kuće ili s druge strane oceana. No ljudska ćud je zapravo svugdje jednaka. Tada sam bio mlad i s nekim se stvarima susreo prvi put, ali zato danas zajedno s tim iskustvom ne marim na razlike u društvu i blokadu zbog prilagođavanja novoj sredini ne posjedujem. Mogu se snaći gdje god u svijetu. Mogu se zamisliti i okušati na Antarktici za neki dobar projekt, mjesto boravka mi u tome nije bitno koliko sam projekt - govori nam. Marko kaže kako mu u ovo pandemijsko vrijeme nedostaju koncerti i nada se da će ih biti što više jednog danas kada nam se životi vrate u normalu. - Nedostaju mi i izlasci; masa ljudi, žarka svijetla i glasna muzika. Zapravo jedva čekam biti u nekoj gužvi. - kaže Marko i otkriva nam kakve knjige i filmove voli u svoje slobodno vrijeme. - Volim životne filmove i knjige. Priče koje me odvedu na put borbe likova, njihovih emocija, generalno života s kojim se nose itd. “The Tree of Life” je moj omiljeni film pa analizirajte.
