U seriji "Nestali" koja i dalje izaziva gomilu komentara na društvenim mrežama nekako iz drugog plana kao lik ključan za radnju serije nametnuo se Gradski. Uloga zagrebačkog dečka u opasnoj situaciji nije prva Marku Cindriću, pamtimo ga prije svega po "ZG80", ali i po "Broju 55", ratnom filmu koji je također režirao Kristijan Milić.
Što mislite o Krisu i njegovu načinu rada, zašto misliš da je dobro raditi s njim?
Kris mi je prije svega dugogodišnji prijatelj i čovjek kojeg smatram za jednog od zanatski najpotkovanijih ljudi u našem poslu. Krisov set je igra sklada i smijeha i osjećam se privilegiranim što imam priliku raditi s njim.
Kako je došlo do angažmana na "Nestalima", jesu li vam odmah pristupili s konkretnom ulogom Gradskog?
Prvotno smo razgovarali o samom projektu i kako postoji interes producentske kuće Clinica Studija za moj angažman s obzirom na prijašnje iskustvo snimanja ratnog filma "Broj 55". Nakon toga dobio sam scenarij na uvid i predloženu ulogu Nervoze. Gradski u prvoj verziji nije ni postojao. Zvao se Crveni.
Čini se da je uloga Gradskog ključna u seriji. Jeste li i vi Gradskog tako doživjeli, kako ste ga vidjeli kada ste pročitali scenarij?
Vidio sam ga kao čovjeka željnog osvete s nekim osobnim stavovima koji progovaraju o stvarima koje svi znamo, ali postoji neka fama da se o njima ne govori.
Što ste prvo pomislili o scenariju kada ste ga dobili i kada ste vidjeli tko ga potpisuje?
Veselio sam se prvom čitanju jer sam znao da su dijelovi priče "Nestalih" inspirirani stvarnim događajima. Četvrta epizoda bila mi je jako napeta.
Je li lik Gradskog zasnovan na stvarnim ljudima?
Lik Gradskog nije zasnovan na nekoj konkretnoj osobi, nego je on spoj raznih stavova ljudi iz urbanije sredine, s dozom empatije i prihvaćanja u svijetu nereda i kaosa. Vodio sam se osjećajem i fizičkom pripremom iz koje sam crpio snagu. Kada čovjek odradi takvu pripremu koju smo mi kao šestorka prošli, onda se samo treba pustiti i uživati u avanturi koju mu set svakodnevno nudi. Filip Križan i ja donijeli smo odluku da ćemo proživjeti osobno iskustvo "Apokalipse danas" na ovom snimanju. Tako je i bilo.
Kako je to Gradski ispao drugačiji od ostatka ekipe unatoč maskirnim bojama kojima su svi prekriveni?
Sama postavka čovjeka koji dolazi iz Zagreba naspram ekipe koja je iz dalmatinskog zaleđa daje vidljivu razliku, a i kada radim na ulozi, razvijam je raznim glumačkim alatima. U slučaju Gradskog tehnikom Leeja Strasberga "Animal Studies" malo sam proučavao tigra kako bih dobio na drugačijoj kvaliteti koja dolazi iznutra, a vidljiva je na van. Transformacija u filmskom svijetu zahtijeva dozu suptilnog koje izlazi kroz oko glumca. Istina je u oku.
Što ste pomislili kada ste vidjeli dijaloge?
Gradski ima neka zanimljiva razmišljanja. Svidjela mi se hrabrost i odvažnost kod Gradskog. Mislim da sam privilegiran kao glumac, kao dečko iz Prečkog, iz Zagreba, predstavljati dečke sa zagrebačke ceste s kojima sam rastao, koje znam cijeli život. Ima nešto scorseseovsko u tome.
Tko je Gradski bio prije rata? Znamo da je bio kvartovski dečko, navijač, no što još?
Pripadnik rock'n'roll generacije koji, umjesto da bari komade u Kulušiću, Jabuci, Zvečki, Lapidariju, obuo je tenisice i išao obraniti svoju domovinu. Častan tip.
Hoće li nas u nekom trenutku podsjetiti na lik Kize iz "ZG80"?
Obojica su iz Zagreba. Obojica imaju kromirana muda. Kizo je čovjek, BBB i, kada bi netko napisao priču koja se događa iza "ZG80", vidjeli bismo Kizu sigurno kao dragovoljca s ostalim dečkima s tribine. Skidam kapu tim dečkima. Za njih obrana domovine nije bila pitanje da ili ne, oni su u tenisicama jurišali na tenkove!
Uz Alana Katića bili ste u glavnoj ulozi u "Broju 55". Koliko vam je to iskustvo i čime pomoglo u snimanju "Nestalih", pogotovo ratnih scena?
Kada sam se spremao za "Broj 55", jako sam puno proučavao Domovinski rat, razne bitke, pogledao sate i sate snimaka s ratišta, stanja ljudi, naravno i baratanje oružjem tako da mi neke stvari nisu bile nepoznanica, ali kako je ovdje postav situacije bio skroz drugačiji, morao sam neke stvari prilagoditi. U takvim projektima ja ne glumim, ja si mijenjam stvarnost. Priprema je sve. Nekad imam osjećaj da, koliko dobijem od svog posla, toliko i izgubim. Kao da mi ode dio duše. Treba mi dosta vremena da dođem k sebi. Čini mi se da su Nestali priča koja može donijeti promjene na više razina.
Što je po vama glavna vrijednost serije?
Bitno je govoriti, pričati, pisati o stvarima koje nas bole, koje nam smetaju, kako bismo ih s vremenom prihvatili i apsolvirali. Neke od tih tema dotaknute su u seriji i to mi je drago jer učimo društvo, prvenstveno djecu razmišljati na jedan otvoreniji i pozitivniji način. Ne možemo gledati na svijet kao crno-bijelo mjesto jer on to nije. Po meni Hrvatska nije ostvarila ni 5% svojeg potencijala, ali tako to valjda mora biti. Doći će do kolektivnog rasta društva kada budemo otvoreno pomagali jedni drugima, slušali jedni druge, a ne se konstantno bavili načinom razmišljanja "ima li mene tu", gomilanjem, krađom i omalovažavanjem svojih bližnjih. Ljudi i ne znaju koliko lijepih stvari, događanja oko nas se zbiva zbog entuzijazma nekog pojedinca ili male skupine ljudi. Zasad je previše toga na mišiće i osobna odricanja. Lako je poludjeti i nekome polomiti ruke i noge, no je li to najbolji izbor koji možemo napraviti? Je li on dobar za nas? Nije. Sigurno. Kada bismo sadili drveće za hlad budućim generacijama, tada bismo bili na dobrom putu.
Što je sljedeće što radite? Vidim da je to uloga u Bulajićevu filmu.
Imao sam čast raditi s gospodinom Bulajićem na filmu "Bijeg do mora" i u jako malo vremena naučio sam neke jako zanimljive stvari od njega, kao što je ritam unutar scene, unutar kadra. Ritam je jako bitan dio svega. Nažalost, taj je film već neko vrijeme (tri godine) u postprodukciji i veselim se danu kada će ugledati svjetlo dana. Taj film, prvenstveno zbog ljudi koji su ga radili i zbog gosp. Bulajića i njegova svjetskog renomea, svijet zaslužuje vidjeti. U njemu sam također nosio ratnu uniformu, igrao sam zapovjednika bombaša. Nedavno sam snimio dugometražni film "Ein Sommer an der Moldau" u Pragu na njemačkom jeziku za ZDF, u kojem sam igrao glavnu mušku ulogu. TV premijera očekuje se na proljeće. Trenutačno se više bavim pisanjem nego glumom.
Eto, ipak neki napredak. Mirko i Slavko nisu imali tenisice.